Eto mene opet. Nije prošlo ni pola godine. Lažem. Malo više od pola....

Baš čitam posljednji post o svojim rođendanskim željama.
Pa eto - naputovala se više nego što sam mislila, znaju oni što me prate na nekim drugim platformama.
Bila na godišnjem - nope.
Planiram još putovanja? O yeah.

Da se vratim na početak - ovo je difinitivno godina obilaska starih mjesta - turističkih lokacija što obiđoh još prošlog stoljeća. Kako sam lijepo objasnila mladom kolegi, kad smo odlučivali tko će u Milansku katedralu, a tko u obilazak dućana - bila, vidjela, zaboravila kako izgleda... što ću ponovno u katedralu?

Uglavnom, eto posta o Egiptu tj. Kairu.

Usred toplinskog vala u Europi nominirali me za poslovni zadatak u Egiptu. Ne, nisam bila oduševljena. Čak dapače ljuta što usred ljeta moram u Afriku. Na kraju je ispalo odlično. Naravno, potrudila se ogranizirati život da to i uspije.

Započinjemo letom do Istambula. Pošto većina europskih aviokompanija ne leti u Egipat zbog (ne)sigurnosnih razloga.

Sjedim u avionu pokraj mladog simpatičnog tipa, koji na kraju ispada da je velika faca u filmskoj industriji, te dobitnik glavne nagrade na Berlinskom filmskom festivalu (pronašla naknadno podatke o istom). A mi se čudimo kad netko ne prepozna neku našu Severinu?

Prvi dan - odmah u glavu. Da vidimo da li su piramide još uvijek na istom mjestu?



Kako smo imali slobodan prvi dan jer smo se uvalili u hotelsko perje kao da se vraćamo iz svatova (oko pola pet ujutro), htjeli smo - dio ekipe - obići piramide.

Naši domaćini - ekipa iz branch office-a nije dozvolila iz sigurnosnih razloga da idemo taksijem, tako smo se utrpali u službeni auto naše kompanije s vozačem - oriđiđi Egipćaninom. Eee... sad se stvar komplicira.

On nas - kakti iz sigurnosnih razloga - uvaljuje svojem Rođi koji je ujedno službeni vodič kroz prostore oko piramida.

Rođo no. 1.



Pa nas Rođo no 1. prebaci nekom svom Rođi no 2... da skratim - završili mi na devama i u dvokolicama - kakti sve đaba - ali jok. Nakon kratkog cjenjkanja, uspjeli smo obići piramide bez hodanja na vrućini....



Jaše moj kolega, sav u brigama - koliko će to koštati, a bome siroti stisnuo međunožje jer jahanje deve i nije neka velika sreća....

Još malo piramida.



Osim što smo obilazili piramide - tri su glavne: Kefrenova, Mikerinosova i najveća - Keopsova, uvalili nas u jednu - od nečijih posljednjih prebivališta - žena/ljubavnica.

Znam da je obilazak unutrašnjosti piramida, nakon što pređeš 20 i nešto godina stresan zbog pomanjkanja zraka, pentranja po izlizanim privremeno postavljenim lojtrama oliti ljestvama u kosinama unutar piramida... a opet se dah ugurati unutra. Prestrašno.

I sve na ravno nekih 40 i sitno stupnjeva Celzijusa, usred bijela dana, bez vode u torbi, skoro kao reklama najdražim nam turistima - Česima.

I svinga je još uvijek na svom mjestu. Bez nosa koji nije nastradao od Napoleonovih vojnika već kombinacije vremena, vjetra i pješćanih oluja.



Poslije je bilo i kupanja s pogledom na dotične piramide. Ovo mi je najljepši dio ovog puta.



Trenutno je Egipat zemlja visokog rizika jer su krajem 2018. podmetnuli bombu ispod jednog od turističkih autobusa, a bome je jedna grunula i dan nakon što smo mi napustili Kairo. Tako da se ne može reći da je neka prevelika gužva, za razliku od mnogih drugih turističkih meka uključujući Stradun u Dubrovniku.

No, kako su nas naši domaćini (ekipa što živi i radi godinama u Kairu) uvjerili, grad je siguran za muvanje, pa smo osim što su naši dečki prošli pješke veći dio Kaira usred noći bez da bi imali ikakvih problema i mi cure obilazile njihovu glavnu trgovačku ulicu - Sedmu ulicu tražeći suvenire za znatiželjne doma. Snimka je u nekih devet i sitno navečer.



Čak sam odradila i nekoliko stvari što turistički vodiči naglašavaju "not to do in Egypt" - pretrčavala ulicu - tipa Slavonska ul. - avenija uz rijeku Nil.

Ne, nisam priznala Guzdi.

Kako nas je poslovni dio priče vodio u tzv. New Cairo oliti novi Kairo, tako smo svaki dan, uz ludu vožnju naših lokalnih vozača prolazili veći dio grada. Zamislite ovu gore spomenutu Slavonsku av. s više od dvije trake. U slučaju gužve - pretvara se u pet traka. I prednost ima onaj koji je za mrvicu ispred vašeg autumobila.



Ovdje moram spomenuti i kraljicu Majku. Naime, ista me pustila da s nepunih 14 godina sama obilazim piramide, Tutankamonovu grobnicu i ostale poznate lokacije unutar Egipta. Ludo. Da, preživjela sam bez nekih trauma. Možda je zato i imala povjerenja u mene.

Da rezimiramo - Egipat je i dalje divan i voljela bih opet skočiti do Kaira. Pa makar i poslovno. Pa makar i da nakratko opet obiđem piramide.

Nadam se da ćete čuti i priču o Beču i kako nisam uživo upoznala jednu našu (staru) blogericu....

Sretno od Rudarke