Nasmijala sam se i krenula dalje...
Hmm u zadnje vrijeme to često radim, kao da sam odlučila prestati se brinuti, odlučila sam da mi više ništa neće smetati i da se neću obazirati na ljude koji pričaju svašta o meni...ali...lakše je odlučiti se na nešto nego to stvarno postići..jel da?
Prvi dan...jedva se suzdržavam da ne vrisnem na curu koja priča da sam...pa ukratko ono što nisam
Drugi dan vidim opet tu curu ovaj put joj moja najbolja prijateljica opali šamar za mene..ja sam se suzdržala
Treći dan cijelo vrijeme imam slušalice na ušima...Slušam Billy Talent..ne čujem ništa
Četvrti dan prolazim pokraj te iste cure i niti ju ne pogledam
Peti dan ona je non stop oko mene ali ja ju ne doživljavam
Hmmm----Mogla bi reći da sam ponosna na sebe, a i recimo da sam sretnija, a ona je jadna sva iživcirana, nisam vikala na nju, nisam napravila gimnazijski skandal i ona nije ispala savršena cura a ja nisam ispala živčana i neurotična glupača....Ha...recimo da napredujem =)
|