rabljeni političar

Dobro nam došli političari među nas. Jedino me interesira kako dugo ćete biti među nama. Imam nekakvo predosjećanje da će to biti samo do izbora. Razuvjerite me.
Sutra je Prvi maj - praznik rada. Praznik koji je u nekadašnjoj državi bio najljepši od svih. Zastave su vijorile na proljetnom povjetarcu, oblačili smo pionirske uniforme i veselili se životu. Svaka godina bila je bolja od prethodne, gradile su se kuće, narod je živio. Obično je za Prvi maj bila otvorena kakva tvornica itd... . Žalim za tim vremenima kada sam od svog rada mogao pristojno živjeti. I nostalgičar sam. Težak. Ali ne toliko za Jugoslavijom koliko za stilom i načinom života u njoj. Mogao si otići u bilo koji kraj te države i bez brige prespavati negdje kraj ceste. Ništa ti se ne bi dogodilo. Čovjek je bio cijenjena vrsta. Danas se može pristojno živjeti samo od tuđega rada, a ja nekako nisam naučio živjeti od drugih ljudi. Naučio sam da bi trebalo živjeti u zajednici ravnopravnih građana u kojoj tko radi ima, tko ne radi nema, a tko krade ide u zatvor. Zar je stvarno razvojni put čovjeka u pravcu kojim smo krenuli ili je to samo kratkotrajno skretanje sa puta razvoja i napretka svih građana, a ne samo odabranih 100 obitelji.
Sretan PRVI MAJ!

Probudio sam se prije sat vremena. Pročitao Jutarnji i prolunjao webom. 101 pušta dobru muziku. Inače probudio sam se tako rano zbog toga jer u radionici nebum imal struje od 8 do 14 sati. Rade rekonstrukciju mreže u mojoj ulici. A ja imam neke poslove za dovršiti. Jednostavno nemam potrebe komentirati bilo kaj iz novina. Sve su to igre naših vrlih političkih vođa. Ne možete zamisliti, prodrli su i na web. Pozdravljam sve u ovo proljetno jutro uz cvrkut ptica i mačka koji mijauče.

Interesantni su mi komentari na prethodni post. Najviše ih je na četvrto načelo. O volontiranju. Smatram da čovjek prvo mora postići nešto u životu, zaraditi neke novce, osigurati si nešto. Tek nakon toga može prihvatiti da mu se povjere odluke o društvenim sredstvima. Naravno, tu treba izbjeći lopove. I u predstavničkim tijelima nije potrebno biti svaki dan i trošiti dragocjeno vrijeme. Nekad se Sabor sastajao dva puta na godinu. Odradili su posao i išli svaki dalje na svoj posao. Takav način rada bi iz politike maknuo mnoge koji su niš koristi ali za dobre novce se prodaju. U Vladu izabrani predstavnici biraju samo privrednike i znanstvenike koji iza sebe imaju rezultate i imaju što ponuditi. Svaki ministar za svoj resor daje plan i program rada koji mu je onda "sveto pismo". Sukob interesa? Interesantno pitanje. Pošten čovjek nema sukoba interesa. A nepoštenom možeš propisati kojekakve zakone, on će i dalje pronaći način za bogaćenje na sve moguće načine.

Javna funkcija je svaka funkcija na koju se dolazi izborima na bilo kojoj razini. Od unutar stranačkih izbora do izbora za Predsjednika Republike, od biranja funkcionera u općinskim skupštinama do biranja Premijera.
Jedan čovjek - jedna javna funkcija. Znači da jedan čovjek, ne može biti nositelj više javnih funkcija. Ako je predstavnik u nekom tijelu, ne može biti pradstavnik i u drugom tijelu. Jer ako netko obavlja više raznih javnih funkcija onda su neke od tih funkcija višak i služe samo za kićenje.
Izabrani narodni predstavnik ne može dati ostavku na tu funkciju i otići na drugu. Znači da predstavnik u općinskoj skupštini ne može biti i predstavnik u Saboru ili bilo gdje drugdje, također ne može obavljati dužnosti u upravnim tijelima vlasti.
Izabrani narodni predstavnik svoju funkciju obavlja volonterski bez ikakovih naknada. Dovoljno je da biva počašćen tom funkcijom i da mu je čast i ponos biti na toj funkciji. Izabrani narodni predstavnik živi od svojeg posla koji obavlja svaki dan.

Moram još malo o politici. Danas sam razgovarao s jednim dobrim prijateljem iz susjedne velike stranke (jedna od dvije). Razmjenjujući iskustva došli smo do zaključka da su svi isti. Kak se on dobro izrazio "se su to gole riti". I sad se ja pitam kaj ja tu radim. Slušam tračeve sa raznih strana, kad želim stvari raščistiti na sastanku predsjednik ne dozvoljava sastanak. Nije mi jasno o čemu se tu radi. Zar je stvarno potreban predizborni kaos da bi se dobila dobra lista? Sudeći prema svemu, a kako sam i prije najavio, veoma sam blizu povlačenju iz politike. Možda pričekam izbore, najviše zbog toga jer sam sebi obećao da neću brzo odustati.

Gadno. Najednom shvatiš da prijatelji nisu prijatelji, neprijatelji prijateljstvom svojim ti se kunu. I budi pametan. Ali vjerujem da prijateljeva riječ je u zanosu izišla, a neprijateljeva smišljeno da zavara.

Konačno sam uspio otvoriti i web dućan. I nakon onog jučer sa deklaracijama danas veselje. Posjetite moj web dučan. Moram se malo i reklamirati. Moram si urediti i web stranice tak da imam brdo posla. Budite mi zdravi i veseli.

Danas mi se javlja jedna poslovna partnerica koja prodaje moju keramiku. Iz poznatoga turističkog mjesta. Bila joj je neka inspektorica i na mojim proizvodima nije vidjela deklaraciju i opalila joj mandatnu kaznu. A na svaki proizvod je obješena ceduljica na kojoj piše naziv radionice, da je proizvod napravljen na lončarskom kolu i da je unikatan. Da, i piše da je to POTVRDA O AUTENTIČNOSTI (CERTIFIKAT), ali nisam napisao da je to ujedno i deklaracija jer sadržava sve potrebne elemente deklaracije. I žena je to rekla ovoj a ova je odgovorila da ona valjda zna svoj posao. Da čovjek popizdi od te jebene birokracije. Oprostite na izrazu ali baš sam ljut.

Čitajući Rock Rollov post o braku i komentare na njega osjetio sam potrebu da kažem i ja nešto više.
Po nekakvom kronološkom redu:
Odgoj: Djeca se moraju odgajati u obitelji okružena ljubavlju da shvate vrijednost dobrog braka. U braku također moraju postojati trzavice jer su u pitanju dvije osobe koje su u konstatnom suživotu i nekad malo popusti jedan nekad drugi. Nikad vaga nije vodoravno ali to moraju oboje shvaćati. Tu se pojavljuje problem društvenog naslijeđa u kojem se mora ući u brak zbog djeteta na putu. To je najgori mogući razlog za brak jer takav brak je plod slučajnosti. I kao plod slučajnosti najčešće završi za par godina jer su karakteri takovih osoba nepomirljivi a i te osobe nisu sazrele za brak i odgoj djece jer su neodgovorno ušli u brak.
Upoznavanje: Dvoje ljudi se za instituciju braka mora dobro upoznati. To predmnijeva u prvo vrijeme zajedničke izlaske koji su svakodnevni. Moraju biti svakodnevni jer ako ne osječaš potrebu biti svaki dan sa voljenom osobom onda tu nešto ne štima. Ta faza traje određeno vrijeme u kojem se upoznaju mane i vrline partnera, seksualne i ostale sklonosti.
Zajednički suživot: Dvoje ljudi mora pokušati zajednički živjeti i zajednički dijeliti postelju. Zajednički rješavati obveze koje proizlaze iz suživota. Ako nakon otprilike, barem, pola godine ta faza dobro prođe razvija se spremnost za ulazak u brak.
Sklapanje braka: Iako je i zajednički suživot već kao brak bez papira, sklapanje braka je veoma poželjno a i potrebno. Nije bitan papir koji se potisuje već je bitan sam čin sklapanja braka i svadba. Zašto? Zbog toga jer dvoje ljudi nisu sami na ovome svijetu i svaki od njih ima nekakvu rodbinu. A ta rodbina se mora upoznati i prihvatiti rodbinu onog drugog kao svoju. A svadba je jako dobro mjesto za takve stvari. Tu moram priznati da ja kao 24-godišnjak nisam imao razumijevanja za takovu obvezu i nisam imao svadbu sa svom rodbinom već jedan uži krug i zbog toga mi je dan danas žao.
Djeca: Nakon što je brak sklopljen i riješeno je pitanje prihvaćanja partnera može se prići podizanju djece. U samom odgoju i podizanju djece veoma je bitno da se problemi koji se javljaju u odgoju ne rješavaju pred djecom već bez njih. I potrebno je dogovoriti neka pravila. Moja ženica i ja smo dogovorili pravilo NE. To znači da bez obzira što drugi partner misli i veli djetetu jače je NE. I to se mora prihvatiti pred djetetom a kasnije raspraviti zašto ako je uopće potrebno, jer iz takvog stava djeca uviđaju da su roditelji složni i pokoravaju im se. Također djeca moraju biti povremeno kažnjena i ne smije im se davati sve što žele, zbog njih samih. Za fizičko kažnjavanje djece postoji jako dobro mjesto a to je guza, i isključivo rukom, bez ikakvih pomagala. Ako dijete udariš prejako onda i tebe ruka boli. I gluposti su priče o razgovoru i ubjeđivanju djece. Razgovori su potrebni u kasnijoj dobi kad nema smisla fizičko kažnnjavanje već kod djeteta treba razvijati vještinu polemičkog razgovora, a ako do tada nisi riješio problem poslušnosti nikad i nećeš.
Rezime: Brak je institucija u kojoj se odgajaju djeca. Pomoćna sredstva u tom odgoju su bake, rodbina, vrtić, škola i društvo, ali roditelji su ti koji imaju zadnju riječ. I to tak mora biti. Nagrada za sav trud koji je uložen u taj posao je mirno doživljavanje života i igra sa unucima. I mirno umiranje jer si ispunio svoj životni cilj a to je produženje vrste. Inače životni cilj može biti i pomaganje drugima da produže vrstu, ali je vlastito potomstvo ipak vlastito.

Pa ovi političari nisu normalni. Sabor jučer. Rasprava o fašizmu i antifašizmu. Sramotno. Zaključio sam da se političari pred izbore ponašaju ko mačke u veljači. Tule i mijauču sa malih ekrana, iz novina se sve dimi kako smrad njihovih riječi dopire do nas. Strašno. A najstrašnije je da niti jedan ne daje nadu u bolju budućnost.

Pred takovom veličinom od čovjeka nemaš što drugo već mu se pokloniti. Ja sam uvjereni ateist ali papa Ivan Pavao II je čovjek u punom smislu te riječi. Prihvačati druge ljude kao što nam je on pokazivao bi trebali svi na svijetu. Bilo bi nam puno bolje.

Da čovjek popizdi. Napisal sam opširni komentar puta, potrošio 45 minuta na pisanje i jednim klikom sve ode u vjetar. A baš je bio dobar opis. U kratko. Vidio sam puno gotovininih plakata. Pitam se tko ih postavlja: Dali Branitelji ili "branitelji"? Nekako imam dojam da su to "branitelji". Jer Branitelji su časni ljudi koji ne dižu ruku na svoju državu za koju su se borili, već, nemoćni pred tolikim brojem "branitelja", nažalost na sebe. U Dubrovniku sam obavio dobar posao tako da moram raditi. Naručeno mi je puno suvenira. Idem raditi, pozdrav svima.