...
caw...
...
Pokušat cu vam docarati dosadu koju dozivljavam u ova rana samotna jutra... Dokaz br. 1. naime, 30 sam minuta provela buljeci u svoja dva bicepsa da vidim kako vjezba djeluje na njih. Dokaz broj 2. radnja mi je bila zanimljiva. Dokaz br. 3. bilo je zanimljivo svih 30 minuta... dakle, sad kad smo utvrdili kronicnu dosadu, zbog koje redovito pocinjem vjezbati, utvrdit cu i posljedicu: kronicna upala misica treci day za redom. Hehehe. Ah, možda je to i pozitivno:-) Biti cu ko oni stari napumpani bilderi... hehe...ma brzo ce me proci...
Nadalje, slušam Freestylera po treci put jer sam sam slucajno pritisnula ''repeat'' a ne da mi se do daljinskog da promjenim, jer mi se ne da silaziti uopce dolje...
u biti...koga ja zajebavam?! normalno da cu sici...moram jesti. Razmišljam o pire krumpiru i dve kotleta na grillu...mmmm... ili mejbi bolje salata od kupusa...aaaaaaaaaaaaah.... zivot se poceo svoditi na spavanje, prezderavanje i školu... i pjevanje, hvala bogu...ah...da...i ljubav...
necu više pisati iz jednostavnog razloga što ne zelim da napišem dosadan post...hehe
...
...She's got a smile that it seems to me
Reminds me of childhood memories
Where everything
Was as fresh as the bright blue sky
Now and then when I see her face
She takes me away to that special place
And if I'd stare too long
I'd probably break down and cry
Sweet child o' mine
Sweet love of mine
She's got eyes of the bluest skies
As if they thought of rain
I hate to look into those eyes
And see an ounce of pain
Her hair reminds me of a warm safe place
Where as a child I'd hide
And pray for the thunder
And the rain
To quietly pass me by
Sweet child o' mine
Sweet love of mine
Where do we go
Where do we go now
Where do we go
Sweet child o' mine
softy*
|