|
uključi/isključi komentare
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
trenutno sam u:
Zagreb |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
utorak, 31.08.2004. @ 09:56
To beer and not to bee, no question about it...
|
Naravno, već i vrapci na grani znaju da je tzv. tridesetogodišnji rat trajao od 1618. do 1648., da mu je glavni razlog bila vjerska netrpeljivost između katolika i protestanata, i da su se u njega uključili Danci, Šveđani i Francuzi. Uglavnom, totalna makljaža. Jebanje majki. Slijedeću teoriju ispričao mi je jučer jedan Njemac, pa se ograđujem, nije baš da mi je izvor Encarta il nekaj. Ali svakako je zanimljiva pričica. Prije tog tridesetogodišnjeg rata u Njemačkoj (odnosno na teritoriju današnje iste) omiljeno piće ekipi je bio takozvani Met, alkoholno piće od, po imenu nikad ne biste pogodili, meda. To nije bila žestica, nego nešto kao vino, i pili su ga navodno još vikinzi, druidi i ini. Nisam siguran kako mi to zovemo pa mi je bolje da po tom pitanju šutim. Ali mislim da mi je frend jednom objašnjavao da je medovača rakija od meda, a medovina to vino. E sad, problem nastaje kada se, tokom tog rata, ljudi u želji da se jedni drugima najebu majke najebu majke i jadnim pčelama. Naime, većina pčelarske industrije je uništena. Što samo po sebi nije problem, mislim jebeš pčele, jebeš čak i med, ali što će ljudi sada piti? I tako je izbor pao na pivo. Pivo se proizvodilo i pilo i prije toga, naravno, ali ne u tolikim razmjerima. Dakle zaključak je da, da nije bilo tog rata, Njemačka danas vjerojatno ne bi bila poznata kao zemlja pivopija. Što povlači zaključak da bismo danas imali puno manji izbor Altova, i vjerojatno slabije kvalitete. I onda nek mi neko kaže da vjerski ratovi nisu zakon stvar... |
komentari (2) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 30.08.2004. @ 19:25
Alt vs. Kölsch
|
Trenutno sam u Düsseldorfu, u Njemačkoj. Grad ima oko pola milijuna stanovnika, i glavni je grad njemačke pokrajine (odnosno države) Nordrhein-Westfalen. To je jedna od 16 njemačkih saveznih država. Malo je čudno kad hodaš ulicom i vidiš natpise na zgradama kao što su "Ministarstvo unutarnjih poslova", ili "Ministarstvo pravosuđa". Kao, što se kurče, imaju svoju pokrajinicu i sad se isfuravaju na neku samostalnost. Stvar dobiva određeni smisao kad skužite da ta pokrajina ima oko 18 milijuna stanovnika. Nordrhein-Westfalen je inače 4. njemačka savezna država po veličini teritorija, ali najveća po populaciji. Zanimljivo je da je nedaleko od Düsseldorfa i Köln, poznat i kao Cologne. Nalazi se u istoj pokrajini, i sa svojih milijun stanovnika dvostruko je veći od Düsseldorfa. Ali Düsseldorf je glavni grad pokrajine. To je jedan od razloga stalnom rivalstvu između ljudi iz Düsseldorfa i onih iz Kölna. Pričao sam sa dvojicom iz Kölna koji rade ovdje. Ljudi iz Düsseldorfa ih zajebavaju da dolaze ovamo raditi jer u Kölnu, koji je naravno smeće od grada, nema dobrih poslova. ovi im odgovaraju da dolaze zato što ljudi iz Düsseldorfa nisu u stanju raditi sami svoj posao. Ludnica. Dakle, spomenutu dvojicu sam pitao otkad postoji to rivalstvo. Uglavnom, u srednjem vijeku su jedni drugima oteli nekakvog biskupa, iako ni spomenuta dvojica nisu baš sigurna ko kome. Čini se da su ga jedni "oslobodili", a ovi drugi su ga htjeli "osloboditi" od ovih prvih... ne znam, meni se čini da tog jadnog biskupa nitko nije pitao za mišljenje. Bilo kako bilo, u tim natezanjima su neki vitezovi iz Düsseldorfa poklali neke seljake iz Kölna, i od tada si međusobno jebu majku. Priča mi zvuči baš zanimljivo, probat ću saznati nešto više o tome, pa napišem ovdje. Možda. :) Da, još jedna zgodna stvar u tim prepucavanjima. Poznat je düsseldorfski Altstadt, odnosno stari grad. U njemu postoje neke pivnice/pivovare, i piva koja se ovdje proizvode ne zovu se "Bier" nego "Alt". Još mi nitko nije uspio objasniti po čemu je to "Alt" poseban. Naravno, ne bi bilo pametno u Kölnu naručiti Alt, jer zna se da se pivo ne kaze "Alt" nego "Kölsch". Ovakve pričice dovoljan su mi razlog da poželim otići u Köln, malo prozujati gradom, vidjeti što se ima za vidjeti u jednom danu. Popiti negdje Kölsch, čisto da ga mogu usporediti sa Altom. |
komentari (0) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 30.08.2004. @ 19:25
It's the little differences
Ne znam koliko puta sam gledao "Pulp Fiction". Ali preko nekoliko. Dijalog između Vincenta i Julesa je jedan od jebenijih filmskih dijaloga. Znate onaj kad Đontra objašnjava da "the funniest thing about Europe is the little differences".Danas sam prvi put u McDonald'su probao "Royale with Cheese". No dobro, tehnički gledano bio je to "Royal mit Käse". Znalci kuže da ga mi Evropljani zovemo "Royale with Cheese" zato što imamo "the metric system", te stoga "we wouldn't know what the fuck a quarter pounder is". U originalu se, naime, taj sendvič zove "quarter pounder with cheese". Da upotpunim ovaj omage "Pulp Fictionu", uz taj Royale uzeo sam i "french fries". Sa majonezom, naravno. "I fuckin' drowned 'em in that shit". Uz to mi je trebao i "a sip of a tasty beverage to wash that down". Sprite je bio prirodan izbor. Doduše iz razloga koji su poznati vjerojatno samo Tarentinu. No dobro, brijem. Vjerujem da su ljudi više-manje isti kamo god odeš. Ono što čini ljude u raznim krajevima različitima su upravo "the little differences". I upravo u toj različitosti leži sva zanimljivost ljudskog roda. Bilo bi strahovito dosadno da smo svi isti, ma koliko savršeni možda bili. Zamislite, naprimjer, kako bi to izgledalo da su sve cure nakvarcane plavuše. Mislim, lijepo je vidjet jednu, dvije takve, ali ako ih imaš hrpu... onda je to već Piranha subotom navečer, il nekaj.. Srećom, čini se da ću radi posla neko vrijeme dosta putovati. Bit će to idealna prilika da provjerim tu svoju teoriju. Vjerojatno ću samo učvrstiti svoje uvjerenje da smo svi mi u biti isti. I da bismo trebali prekinuti sve ratove, i svi trčkarati zelenim livadama, slušati žubor potočića i cvrkut ptičica, poklanjati si cvijeće. A onda opet, možda jednostavno saznam da sam prokleti hippie. |
komentari (1) -
isprintaj -
link
ponedjeljak, 30.08.2004. @ 19:23
Köbes R. i die Brücke u Mostaru
Jučer ipak nisam išao u Köln. Vrijeme je ujutro bilo bez veze, kišovito. Zato sam rađe ostao u hotelu i duže spavao, sa namjerom da popodne, ako vrijeme bude lijepo, brijem po Düsseldorfu.Ujutro sam otišao u knjižaru u blizini. Htio sam kupiti neke knjižice o Kölnu i Düsseldorfu, da ipak naučim nešto o ovom kutku svijeta. Kad sam već tu, jelte. Našao sam samo dvije knjige o Düsseldorfu na Engleskom: jedna je nekakav općeniti vodič po Düsseldorfu. 40% te knjige je o tome gdje ići u shopping, 40% o fancy restoranima. To je, dakle, otpalo. Druga knjiga (to jest knjižica) je "Düsseldorf Brauhaus Tour", dakle turneja po lokalnim pivnicama/pivovarama (u daljnjem tekstu: Knjiga). Shvatio sam to kao Božji znak, i prihvatio proučavanje Knjige kao svoju misiju za ovaj vikend. Da stvar bude bolja, našao sam knjižicu iste tematike i od istog izdavača, samo posvećenu Kölnu i Kölschu. No kako ništa nije savršeno, našao sam samo izdanje na Njemačkom. Nema veze, uzeo sam i nju. Ionako je sve u životu stvar motivacije, a mogu li dobiti bolju motivaciju za čitanje nečega na Njemačkom? I don't think so. Bilo kako bilo, isto popodne započeo sam tu turu, marljivo, sa Knjigom u ruci. Stvarno je mogu preporučiti: kroz opis i povijest tih malih pivovara ("Brauhaus") opisana je povijest Düsseldorfskog Altstadta. Budući da nema šanse da u dva dana obiđem sve "birceve" koji su spomenuti u Knjizi, pogotovo ako se nečega želim i sjećati, zadatak je malo modificiran: probati što više raznih Altova, po mogućnosti u pivnici gdje se proizvodi. Neke pivovare su, naime, preseljene van grada, ali i dalje drže bar jednu matičnu pivnicu u Altstadtu gdje se toči njihov Alt. Interesantno je da, koliko sam skužio, svaki birc služi samo jedan Alt, dakle nema tu "ja bih taj-i-taj Alt". Piti ćete onaj koji se tamo toči. U tradicionalnim pivnicama u Altstadtu postoji poznata, tradicionalna hijerarhija: Baas (dakle šef), Zappes (mislim da je naša riječ "pipničar", dakle onaj koji toči pivo, barmen) i Köbes (nešto kao konobar). E sad, što mi zaboga znači "nešto kao konobar"? Naime, kaže se da te Kellner (konobar) služi, a Köbes se samo pobrine da dobiješ ono što si naručio. Nigdje ne piše da mora prema tebi biti fin i kulturan, štoviše, poželjno je da se zajebava sa tobom. Ako netko, naprimjer, naruči vodu, nije ništa čudno ako mu Köbes odgovori nek se pere doma. Ono što je super u cijeloj toj priči je da je prihvatljivo, dapače poželjno, da mu mušterija odgovori u sličnoj maniri. Ovdje nitko nije siguran od Köbesa; ako želite izbjeći takvo ponašanje, i želite za svoj novac biti opsluživani u rukavicama, zaobiđite tradicionalne pivnice. No takvo ponašanje Köbesa ne bih nazvao drskošću: to nikad ne ode dalje od zajebancije, a osim toga, ako se na njegove komentare namrštite ili na neki drugi način negativno reagirate, dobit ćete svoj Alt i biti ostavljeni na miru. I ispasti papak bez smisla za humor pred ostalim ljudima u pivnici, ali Bože moj. Danas sam u svojoj turneji popio Alt u pivnici "Zum Schlüssel"... E, da, mala digresija. Teško ćete dobiti Alt u čaši od pola litre. Obično se pije iz čaša od 0,2 ili 0,25, iako sam Schlösser Alt uspio dobiti u čaši od 0,4 (ali NE u tradicionalnoj pivnici, nego u bircu vulgaris). Nije mi baš jasno zašto piju Alt iz tako malih čaša, inicijalno objašnjenje mi je bilo da su ti ljudi pičkice. :) Iako se Alt praktički svugdje isključivo toči, dakle uglavnom se ne poslužuje u boci, ne možete birati koliko ga želite. Možete naručiti "jedan Alt", pa ak vam nije dosta, naručite poslije još jedan. Jedini način na koji to mogu racionalizirati je da ne žele da se pivo zagrije dok se pije. Ta teorija donekle ima smisla ako u pivnici nije gužva, ali ako je, popizdit ćete dok uspijete dobiti slijedećih 2 deci... Nego, da se vratim na "Zum Schlüssel". Naručio sam svoj "Alt, bitte", dobio ga, pijuckao i listao Knjigu, kad sam skužio da Köbes koji me poslužio za susjednim stolom priča sa nekim frendom na Hrvatskom. No dobro, ispostavilo se da to nije baš bio Hrvatski, ali bio je dovoljno sličan. :) Kad sam odlazio (odnosno, kad sam mislio otići) pitao sam na Hrvatskom "Mogu platiti?". E pa nakon toga nisam mogao. Ne samo da nije htio uzeti novce, nego sam popio još jedan Alt sa njim i njegovim prijateljem, pa još dva solo sa njim, jer je njegov frend morao otići raditi. Kad sam ga pitao može li se čaša sa njihovim logom kupiti za uspomenu, donio mi je salvetu da si zamotam tu iz koje sam pio, i još 2 čašice za žesticu sa "Zum Schlüssel" logom. Za nikakve novce, naravno, nije htio čuti. R. je Srbin iz Bosne. Iz Tešnja, ako se ne varam. U Düsseldorf je došao negdje 90e, prije toga je 8 godina živio u Samoboru i konobario u Zagrebu, u Medulićevoj. Prošle je godine prvi put nakon 14 godina išao doma u Bosnu. Sutra ide opet, probat će prodati kuću koju još ima dole. Uglavnom, R. mi pružio jedinstven uvid u posao Köbesa. Posao mu je, po njegovim riječima, da nosi pive i bude bezobrazan. Köbesi imaju košulje i pregače, pa ih nije teško skužit u pivnici. Ta košulja, barem kod Köbesa u "Zum Schlüssel", NE SMIJE imati zakopčan najgornji gumb, i rukavi MORAJU biti potfrknuti. Od njega se očekuje da izgleda ležerno, da se zajebava i pije sa gostima, iako je poželjno da se ne napije. Ali nije uvjet. Mislim, budimo realni, čovjek pije cijeli dan. Dok sam slušao njegove komentare dok je posluživao druge goste, kočio sam se od smijeha, čak i sa svojim slabašnim poznavanjem Njemačkog. Taj posao je kao stvoren za Bosanca. Iako inače Hrvatski (odnosno Srpski) priča bez problema, ipak se nekih riječi ne može sjetiti, nego ih se prvo sjeti na Njemačkom. Jebi ga, ipak je čovjek skoro 15 godina ovdje. Ali to mu se u sat - dva dogodilo možda pet puta. Tim je zanimljivije bilo kad je, pričajući o mostarskom starom mostu (most = die Brücke), rekao "die Brücke u Mostaru". Zgodno. Mislim, grad se zove MOSTar, a on se ne može sjetiti koja je "naša" riječ za "die Brücke"... Iako je Srbin (nije da mi je bitno, ali to sam saznao nakon 3. zajedničkog Alta), na sve se strane kladio da će danas, u rukometnom finalu, Hrvatska pobijediti Njemačku. Kaže, "Srbin sam, ali rađe da pobijede Hrvati nego ova govna". Kad smo pobjedili, išao je od stola do stola i Njemcima cinično čestitao na srebrnoj medalji. Zakon. R.-u sutra želim sretan put, i da po povratku uspije utjerati svih 10 piva, 2 pizze i bocu vina što je danas dobio na okladama. I da dobije još puno takvih oklada vezanih uz hrvatske sportaše. |