|
|
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
RATS AND CHILDREN'LL FOLLOW ME OUT OF TOWN
„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori same korijenje iz kojega je izrasla naša kultura...
Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali.
Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova.
Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe)
MALO STATISTIKE:
Svake godine u svijetu od gladi umre oko 13 milijuna ljudi, najvećim dijelom djeca MLAĐA od 5 godina.
Gladni u svijetu u jednoj godini prehranili bi se novcem koji se u devet najrazvijenijih zemalja tjedno potroši na hranu za mačke i pse! Za prehranu svih gladnih u svijetu bio bi dovoljan novac što ga Ameri potroše za mršavljenje! Kada bi četrdeset najgladnijih država izdvajalo za hranu koliko izdvajaju za oružje, glad bi nestala.
CLICK HERE
Dvoje u zagrljaju
Ispod vrbe
Sakriveni od drugih
Potvrđuju bez riječi
Svoju ljubav
Svoju odluku
Ismijavaju sudbinu
I prkose joj
Ne razmišljaju o posljedicama
Ne više
Sada je prekasno
Imaju ovaj trenutak
Ovdje i sad
Imaju vječnost
Izvadila je leptira iz džepa
I pružila mu ga
Izvadio je leptira iz džepa
I pružio joj ga
Mrtav leptir u njegovim rukama
Mrtav leptir u njenim rukama
Položili su zavjete
I postali besmrtni.
{Rosemary}
Shot at 2007-07-23
Stvarno nemam volje za pisat post… Pokušala sam se prisilit al’ fakat nemam volje…
Pozdrav svima
Np: Sisters Of Mercy - Alice
Ponedjeljak ujutro – ustajem iz kreveta oko 10, po običaju. Rukom opipam čelo, više nije vruče kao jučer. Izmjerim temperaturu dok pijem jogurt – 37°... K vragu, baš sad! Već se dva tjedna dogovaramo, frendice i ja, da idemo par dana na vikendicu. Shit happens... Uskoro, dobijem poruku od Marine da idemo na kavu u 5 da se oko svega dogovorimo. Reko zajebi temperaturu, nečemo sad komplicirati – uostalom – što te ne ubije, ojača te! I tako, dogovor je pao, idemo u utorak popodne.
Utorak popodne (jutro ne znam kakvo je bilo, prospavala sam ga hehe x)) – gledam nervozno kroz prozor i samo čekam jedan pošteni pljusak. Bar više nemam temperaturu... Popodne je proteklo još u par zadnjih dogovaranja i kupovanju namirnica (hrane, zaozbiljno, jep =)) Oko 15 do 7 svi smo se našli kod Mirte, a oko pol 8 več smo u DraganIču. I tada je počela zabava. Sjele smo van i več je Matea morala otiči po svoj blokič u koji smo zapisivale provale hehe, a bilo ih je, bez obzira na to što smo bile trijezne.... Prvu večer odlučile smo da nečemo fafat, možemo se mi i trijezni zabavit. =) Tada nas je Mirta upoznala sa draganičAnskim tradicijama, krenuvši od looka, do narječja (nema padeža, množine i samo je jedan rod – srednji; što je nadoknađeno višestrukom mogučnosču naglašavanja riječi hehehhehhe =)). Kada je zahladilo, otišle smo unutra i pustile muziku. Pao je čak i limbo hehe... Iako smo odlučile da nečemo ič' spavat prije 5, legle smo več oko 1! Nisam mogla zaspat, grlo me još uvijek boljelo, a kako smo stavile radio gore na tavan (gdje smo spavale) muzika je bila preglasna (naglašujem Boney M, aaaaaaaaaaaaaaaaaa), a i iskreno nije mi se spavalo. Ali nisam htjela buditi druge, mislila sam – spavaju. Kad odjednom čujem Matein glas, zatim Mirtin, tada sam im dala do znanja da ni ja ne spavam, a ubrzo su se javile i Marina i Capa. Neko smo vrijeme pričale, ali nas je opet svladao lagani umor pa su Capa i Matea odlučile otič' dolje da se ne guramo. One su bile još dosta budne kol'ko sam čula, ali ja sam, na sreču, brzo zaspala. =) zaboravih reči kako je tavan prilično zastrašujuč s defektnim igračkama – medvjed s jednim okom (za kojeg sam zaključila da bi mu trebalo stavit povez preko oka da izgleda k'o gusar hehe x)), konj sa iskrenutim vratom, lutka s jednim poluzaklopljenim okom diskutabilnog spola - nazovimo ju Dino; te dva prozora kroz koje bi mogao uč' Spiderman jer smo zaključile da nam je više sexy od Batmana... LoL... I pred kučom se nalazi freaky patuljak kojeg možeš nariktat da fučka kad neko prođe....
Srijeda – cijeli dan u DraganIču! Ustale smo relativno rano i izašle van kako bi doručkovale. 
Poslije ručka odlučile smo napraviti jedno turističko razgledavanje DraganIča hehe pa smo prošle na «piramidu». Nisam mogla odolit da ne uslikam par umjetničkih fotki... =) koje naravno do sad nisam stavila na komp, lijenosti moja..... Eh... I tako nakon prošetavanja po DraganIčkoj spitzi (LoL) sjele smo vani i Mirta je počela lagano s fafom. Piva nakon ručka, kuš bolje hehe... I tada su krenule priče. Tipično ženski razgovori, dirty secrets hehe right... Mirta se posebno uživila, u afektu se opalila upaljačem po glavi hehe... Bilo nam je malo hladno pa smo uzele deke da se zgrijemo... x) Divljina potiče snalažljivost... Ali ubija kulturu... U 9 krenule smo sa fafanjem. Nismo puno uzele – 5 piva (u sebe, to je bilo riješenje za osvježenje hehe – asocijacija) i Ribar. Pili smo iz čaša (krigli) i nismo mogle vjerovat kako nas je brzo puknulo. Kul. A smijali su se mojoj «čaši za faf» ha-ha ha-ha vidite da je dobra ideja to! Pih! I da, Matea je morala donesti svoj blokič jer su provale padale jedna za drugom heheehhehhe... Malo smo plesale, a onda je počeo fotosešn... Capa i Matea su obukle gornji dio badiča i htjele se prskat x) ali su odustale, jebemu, završile bi na hitnoj! Fear of the dark & Spiderman je nestao u trenu hehhehe!! Matea je napravila eksploziju sa štapičima! xD Neki su se malo uvalili s porukama koje su slali, ali ništa strašno. Iako smo opet odlučili da nečemo u krpe prije 5, Marina, Capa i Matea zaspale su več u 1, a Mirta i ja ostale smo još malo pričat. Oko 1 i 15 počeo je zvoniti Marinin mobitel i nas dvije smo poludile, i tada je počela operacija vađenja mobitela iz džepa. Iako je navedena operacija bila iznimno komplicirana i zahtjevna, Mirta i ja smo se iskazale kao ljudi koji dobro znaju što rade i operacija je izvršena – uspjašno! =) i nas dvije nastavile smo razgovor dok me Mirta nije ušutkala, ja gledam šta je sad, veli ona da čuje kozu (??!!?!?), ja gledam wtf? Kad se mi stišamo, a ono Marina: hrrrk-meeee, hrrrk-meeee.... aaaaaahahhahahha x) Sutradan nam nije htjela reč što je sanjala... hihi....
Četvrtak – več sam osječala kako me umor lagano ubija. Po rutini izašle smo van doručkovat. Skužile smo, kako je spontano došlo do podjele rada, jedne bi kuhale dok bi druge prale suđe. Bile smo u iskušenju pohvaliti se starcima, ali smo odlučile da bolje ne, ipak uživamo u kučnom komfortu =) Gledale smo Gilmorice, One Tree Hill (Mateino i Mirtino slinjenje za Chadom Michaelom Murrayom hehe), popodne onaj maraton na RTL-u i Simpsone... Nemreš ti gradsku djecu ni u DraganIču odvojit od TV-a. Nakon ručka pospremile smo vikendicu i moram reč' da je bila čišča nego kad smo došle! Ubrzo nakon ručka trebale smo krenut u Klc. Došle smo oko 5, ali smo se još zadržale na stepenicama, vrtile dojmove, a onda krenule doma (u nadi da nečemo nikog poznatog srest hehe).
Ni trena nam nije bilo dosadno, čak ni dok smo gledale TV ili jele... Moramo to ponovit, bar još jednom ovo ljeto. Sada sam zaista skužila – stvarno nije bitno gdje si ako je dobra ekipa! Fakat....
SLIKICE:
Jedna prije puta chez Mirta =) :
Marina na retardiranom konjiču:
Ovo nije Al Quaida, ovo nije Džazira – bilo nam je hladno pa smo se umotale u dekice:
Kartanje poslije doručka:
Svladao nas umor.... A moramo pozirati....:
To bi bilo to, post je ionako preeeeeduuugačak... Znam...
A ostatak priče možete vidit kod Cape i Matee =)
POZDRAV SVIMA
I da… Vrijeme je bilo da napišem novi post…. Pa evo…
Bila sam se prehladila u petak, al sam u subotu svejedno van išla (glory to the brave kak bi Matea rekla ;)) i onda sam se u nedjelju probudila u 12:00 s temperaturom 38ş! Užas… =( Cijeli sam dan prespavala, al’ eto zato sam danas ko zmaj! =)
Skidam ja “The fly”, mislim obožavam te stare horrore tak da mi nije teško 700 Mb na to ispucat… I reko dobro, skine za pet-šest sati film i ja sva happy pokrenem i odlučim prvo na preskokce prevrtiti da vidim je l’ to to i da l’ šteka negdje… Kad ja zaustavim na pola i lik počne neš pričat, ja niš ne kužim – pojačam - kad vidim ja da to nije na engleskom, a pitanje da li je uopče na bilokojem europskom jeziku jebemu! A lijepo je pisalo The fly! Sad ču gledat slikice… xP
Shit happens…..
LEDENI BLUD
Tu ćemo umrijeti, Kitty, i nemoćne su noge moje;
Nema izlaza iz ledene šume i nema putova u tmini;
Sve je pokrito i nestalo je tragova naših;
Klonula mi ruka i mraz je pao na misao moju;
Propast ćemo, Kitty – pohotne su ralje smrti.
….
Spremna su jestiva, sablasti, želim ti dobar tek;
Jedan je tanjur, Kitty, i tijelesa su naša jestivo;
Vjenčani smo, ženo – u crijevlju nas čeka pir;
Ženidba je naša skora i krevet prostrt naš;
Prostrt je krevet naš – i čavlima pribiše daske.
Jedan je grob naš i preko njega nema krsta;
Jedan je lijes naš i tjelesa se naša grle;
Vlažna je zemlja – o mrtva ljubavi.
Nema duše u kosturu našem i raspadu mesa našega;
Crvi su cjelovi naši i sagnjište oličene daske.
Kapaju li suze povrh groba našega i cvjeta li cvijeće?
….
Hoće li naći kosti naše i pročitati poslijednji stih?
….
Zbunila se majka priroda i pijana bješe kod poroda;
Tijesan mi bijaše vjek, a velebna bješe mi duša.
(J.P.Kamov)
Nisam cijelu pjesmu pisala, samo sam najbolje stihove iščupala jer predugačka je da ju cijelu prepišem, a i vama se nebi dalo čitat pa bi uzalud pisala i gubila svoje nadasve dragocjeno vrijeme, pa k’o hoče vidit’ nastavak neka ode u knjižnicu i posudi “Psovku”… Hm da… Naučila sam pola pjesme napamet bez namjere! Ne fakat mi se sviđa... Kao i cijeli njegov opus uostalom…
Morbid mind… Bwahahhahhaha….
A i mene je malo inspirejšn puknula pa evo moje fantasy djela:
SJENE
(Doba su se mjenjala tako brzo
Ponekad mislim kako je sve bio san…)
(Sjećaš li se) - proljeće, zora, cvijetovi na livadi
Procvali ružičasti. Sjajne goleme oči
Što na svijet naivno su gledale prvu kišu
Spoznaju. Tren koji mjenja sve - prva sjena.
(Sjećaš li se) - ljeto, tugobna sparina, duboke oči
i grimizne usne pod prevrtljivim nebom.
Otkucaji u grmljavini snažni i rušilački
I ponovne mučne sparine - druga sjena.
(Sjećaš li se) - jesen, sive kiše što prodiru u pore
Ispucale površine prividno je krpajući.
Kraj okupan u zlatu – oštar i hladan metal;
Sve želje i snovi potisnuti, samo jeka
Odzvanja ponovno i ponovno – treća sjena.
(Sjećaš li se) - zima, mjesec miješa snove i zbilju
Sve želje i fantazije ponovno bivaju prizvane - duboke oči
I grimizne usne u hladnoći oživljene. Priviđenja
U samoći. I sreća u svom finalu. Srce što kuca
Za sve prisutne i tijelom i slikom gasi se – posljednja sjena.
(Mirišeš li) - proljeće, zora, cvjetovi na grobu
Procvali bijeli. Srce sretno, mirno, glava hladna.
Osmijeh zaleđen od zadnje fikcije. Pijan
Legao je na zemlju i zagrlio križ. Vjetar prevrne svijeće.
Izgorio je sa križem na njenom grobu – proklet.
(Doba su se mjenjala tako brzo
Ponekad mislim kako je sve bio san…)
Nemam šta pametnoga više za reč (uuu al’ je ovo do sad bilo xD) pa vas pozdravljam SVE neam volje za nabrajat…
Al' ipak moram izdvojit četri osobe bez kojih ne bih mogla zamislit svoj život: Mirtu, Mateu, Marinu i Capu... 
Sutra idemo u Draganič kod Mirte se zafafat, jedva čekam hehe...
BOKIČ CMOKIČ =)
Ovu sliku imaju i u Ziheru…. Cute =)
np: Cortex(II) - Flowers of evil