|
|
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
RATS AND CHILDREN'LL FOLLOW ME OUT OF TOWN
„Dok postaje gospodar prirode, on ujedno postaje i rob stroja koji su njegove vlastite ruke izradile. Uza sve svoje znanje o materiji, on ne zna o najvažnijim i najfundamentalnijim pitanjima ljudskog postojanja: što je čovjek, kako treba da živi i kako se ogromne energije u čovjeku mogu osloboditi i produktivno upotrijebiti...
Ideja dostojanstva i čovjekove moći, koja mu je dala snage i hrabrosti za ogromna dostignuća u nekoliko posljednjih stoljeća, ugrožena je zahtjevom da moramo ponovno prihvatiti čovjekovu potpunu nemoć i beznačajnost. Ta ideja prijeti da razori same korijenje iz kojega je izrasla naša kultura...
Sve veća sumnja u ljudsku autonomiju i razum stvorila je moralnu konfuziju u kojoj je čovjek ostao bez vodstva, bilo objavljenja, bilo razuma. Rezultat je prihvaćanje relativističke pozicije koja pretpostavlja da su vrijednosti, sudovi i etičke norme isključivo stvar ukusa ili slučajne naklonosti. Ali budući da čovjek ne može živjeti bez vrijedosti i normi, taj ga je relativizam učinio lakom žrtvom iracionalnih vrijednosnih sustava. On se srozao na poziciju koju su grčko prosvjetiteljstvo, kršćanstvo, renesansa i prosvjetiteljstvo XVIII stoljeća već prevladali.
Zahtjevi države, zanos za magične osobine moćnih vođa, snaži strojevi i materijalni uspjeh postali su izvor njegovih normi i vrijednosnih sudova.
Trebamo li to ostaviti tako?“ (Erich Fromm: Čovjek za sebe)
MALO STATISTIKE:
Svake godine u svijetu od gladi umre oko 13 milijuna ljudi, najvećim dijelom djeca MLAĐA od 5 godina.
Gladni u svijetu u jednoj godini prehranili bi se novcem koji se u devet najrazvijenijih zemalja tjedno potroši na hranu za mačke i pse! Za prehranu svih gladnih u svijetu bio bi dovoljan novac što ga Ameri potroše za mršavljenje! Kada bi četrdeset najgladnijih država izdvajalo za hranu koliko izdvajaju za oružje, glad bi nestala.
CLICK HERE
Ja sam uvijek htjela nešto više od života. Ne želim se ukalupiti u model prosječnog čovjeka. Uvijek sam se bojala ovog rutinskog slijeda stvari: ići osam godina u osnovnu, četiri godine u srednju, upisati se na faks, završiti faks, zaposliti se u nekom uredu i raditi osam sati dnevno, udati se, imati dvoje djece, bla bla bla... Ne želim takav život, ja želim nešto više. Ne želim se prilagoditi. Znam da ću s vremenom možda morati i to me rastužuje. Ali još se više bojim da će mi to s vremenom postati normalno, da će to postati moj ideal. Ne, to se nikada neće dogoditi.
Školski sustav je zahrđao. Nama treba više. Ne želim bubati napamet ono što mi oni daju. Ne želim uzimati njihove misli kao svoje. Ne želim biti klon. Ne želim štrebati. Želim imati prostor, za svoje mišljenje, za svoj stav. Škola guši kreativnost u ljudima. I na kraju svi postajemo isti. Serija robota... Kolektivna hipnoza... Obično ISPIRANJE MOZGOVA.
Goodbye authority
The ones that would think that you know it all
Just want you on your knees
Behind the classroom door
Where seasons waste away
They teach you how to right and wrong
But there's a price to pay
A price to pay
Revolution, in the classroom
Revolution, in the classroom
For more than just a day
They keep us from the game of life
And waste our lives away
Always demanding
You fit into the script
Have you ever heard
You'll even, scream and scream
..And scream
Revolution, in the classroom
Revolution, in the classroom
For more than just a week
Just take a look at the work they gave you
It gives the game away
Boredom is normal
And power, the order of the day
Stop your heart from beating
And waste your life away
Revolution, in the classroom
Revolution, in the classroom
Deny the game they play
Just take a look at the world they've made
It gives the game away
Boredom is normal
And the power, the order of the day
Stop your heart from beating
And throw your life away (away)
Revolution, in the classroom
Revolution, in the classroom
Revolution, in the classroom
Revolution, in the classroom
(THE SEX PISTOLS-REVOLUTON IN THE CLASSROOM)
Danas je dan D. Danas mi je dosta svega. Danas sam postavila obećanje, obećanje koje ne smijem prekršiti više, ne kao ono prije... Mislila sam, nadala sam se da su neke stvari drugačije... Ali nisu... Budala uči na svojim greškama... Previše sam se puta opekla... Sad je dosta! NEĆU govoriti ona sranja u stilu: život je kurva i tak to... Jer može biti i ne mora... Jednom mi je jedan lik rekao: da, život je kurva, daje nam, a na nama je da to iskoristimo... Ovisi o nama. Mi smo odgovorni. Nema opravdanja, sam si kriv za sve. Nikada se ničime/nikime nisam opravdavala za neka sranja. Uvijek smo sami krivi. Zato što nismo pazili, zato što nismo oprezni. Zato što smo naivni.
Zato što smo vjerovali...
Znate što je najgore? Kada neki ljudi misle da znaju nešto, a ustvari uopće ne znaju i razmeću se tim svojim saznanjem koje je ustvari pogrešno, ali oni nemaju mozga da to shvate. I onda šire laži okolo. Ja se inače ne obazirem na takve stvari, iskreno boli me briga što većina misli o meni, ali sada je puno više toga na kocki. Sada tu sigurno nitko od vas ništa ne kuži, možda to i želim da nitko ništa ne skuži... Znate, nikada od nikoga nisam očekivala da me voli, samo želim da me poštuju.
I još jedna stvar, osobe će se prepoznati, tako je infantilno nekoga zajebavati da mu se sviđa netko drugi. Daj ljudi, dobite se. Mi smo samo prijatelji i to je to. Kraj priče. Točka. I na tome će i ostati do daljnjega. Mislim stvarno, k'o djeca u vrtiću... A tko se meni stvarno sviđa (ako takav i postoji) to onda ne zna nitko od vas tko je, a niti se to vas i tiče, ali to sada nije niti bitno... Samo sam to htjela reći, da si dotični ne umisli (koji znam da je čitao blogove, ne znam da li još uvijek, pa evo, ako ovo sada čita nadam se da mu je sve sada jasno), a vi ostali, nađite si život i ostavite druge na miru, onako, dosadni ste više, shvatite to...
Liar, lie, lie, lie
You liar, lie, lie, lie
Tell me why
tell me why
Why'd you have to lie
Should've realized
That you should've told the truth
Should've realized
You know what I'll do
YOU'RE IN SUSPENSION
You're a LIAR
Now I wanna know
And know I wanna know
Why you never look me in the face
Broke a confidence
It'll please your ego
Should've relised
You know what I know
You're in suspension
You're a liar
I know where you go
Everybody you know
I know everything that you do or say
So when you tell lies I always be in your way
I'm nobody's fool and I know all
Cause I know
What I know
You're in suspension
You're a liar (x3)
Lie, lie, lie, lie, lie
Liar, lie, lie, lie
You liar, lie, lie
I think you're funny
You're funny ha ha
I don't need it
Don't need your blah blah
Should've realise
I know what you are
You're in suspension (x3)
You're liar (x2)
You're a LIE, LIE, LIE
(THE SEX PISTOLS-Liar)
NORA: Hvala. Evo sad je sve gotovo. Ostavit ću ti ključeve. Posluga zna gdje što stoji... bolje od mene. Sutra će. Čim odem iz grada, doći Kristina po moje stvari – samo moje osobne, one koje sam donijela. Uredit će da mi ih pošalju.
HELMER: Kraj?... Kraj! Nora, zar nikad nećeš misliti na mene?
NORA: Često. Na tebe, na djecu, na ovu kuću...
HELMER: Smijem li ti pisati?
NORA: Ne, to ti zabranjujem.
HELMER: Mogao bih ti poslati...
NORA: Ne šalji mi ništa.
HELMER: Ako ti zatreba pomoć...
NORA: od stranca neću ništa.
HELMER: Zar ću ti zauvjek ostati stran?
NORA (uzima putnu torbu): Ako se dogodi čudo...
HELMER: Reci mi! Kakvo čudo?
NORA: ... ako se oboje promjenimo, ako... Ne, Torvalde. Ja u čuda više ne vjerujem.
HELMER: Ja vjerujem! Reci do kraja! Ako se promjenimo, ako...
NORA: ... ako pronađemo iskrenost. Zbogom! (Ode kroz predsoblje.)
HELMER (sputi se na stolicu pokraj vrata i pokrije lice rukama): Nora! Nora! (Ogleda se i ustane.) Nema je više. (U njemu se budi nada.) A čudo...?
(Odozdo se čuje kako su se zalupila kućna vrata.)
ZASTOR
(H.Ibsen: "NORA")
Mi smo samo lutke na koncu. Nekada je konac duži i mi imamo veću slobodu, nekada je on kraći pa smo ograničeniji. Ponekad se poželimo osloboditi, ali što više trgamo to se više zapetljavamo. Ne vidimo ga, ali ga osjećamo. Vergl melje melodiju, tema se ponavlja, mi plešemo, ne onako kako želimo nego onako kako oni žele, iako s vremenom prihvatimo njihovo mišljenje kao svoje, makar to ponekad ne želimo. Stvar je navike. Život je navika. Iz dana u dan, ista priča, iste situacije periodički se ponavljaju u svojim malo izmjenjenim oblicima. Varijacije na temu. Isti uzroci, iste posljedice. Tako smo programirani. Dobro je dok smo toga svjesni. Problem nastupa onda kada to zaboravimo… Mi se bojimo odvojiti, otići, vidjeti… Bojimo se onoga što ne znamo više od onoga što znamo iako je ono drugo katkad strašnije. Koliko god nam je neudobno, koliko god mrzimo ono u čemu jesmo, mi ostajemo vezani za to. Iz straha. Iz navike. Koliko ste puta imali uz sebe osobu koju ste zamrzili, ali svejedno ste ostali uz nju? Koliko ste se puta našli u situaciji koja vas je uništavala, ali vi ste ostali zarobljeni u njoj? S vremenom ste čak počeli uživati u tome, u vama se probudio mazohist, koji je prihvatio tu situaciju, koji se bojao suočiti se s njom, s onim vani. Osjećaj pripadnosti, dali biste slobodu za taj osjećaj. Samo za taj osjećaj…
Želim škare.
I got the oven repaired
This was security in luxury
Home is where the heart is
The daily paper and the carpet
My body burns
My body needs to follow suit
Blind lead the blind
From Russia with love
I look good in dust
Shadow in the back of the hall
The images of everyone
Isn’t nature such a wonderful thing
Spreading all over the world
By geography
I’m not a stranger
My fingers burn
My body burns
I’m practising
I’m separating
I look good in dust
My body burns
My body needs to follow suit
Blind lead the blind
From Russia with love
I look good in dust
I look good in dust
Spreading all over the world
I got the oven repaired
This was security in luxury
Home is where the heart is
The daily paper and the carpet
My body burns
Shadow in the back of the hall
The images of everyone
Isn’t nature such a wonderful thing
Spreading all over the world
By geography
I’m not a stranger
My fingers burn
My body burns
I’m practising
I’m separating
I’ve had enough
(PIL - Home is where the heart is)
Postoji jedna iznimno opasna vrsta živih bića pod nazivom - Egoističnidvoličniseratori. Po mogućnosti treba ih se kloniti, bježati od njih što dalje i ako se slučajno nađete u njihovoj blizini, najbolje je šutiti, ako vam se obrate pristojno se smješkati i odgovarati sa: aha, da, ne, hm, mmmm… I to isključivo ako vam jedinka te vrste, dakle jedan Egoističnidvoličniserator, postavi direktno pitanje koje ne možete izbjeći.
Jedinka te vrste:
1. Uvijek se smije
2. Priča vam kako ste joj super prijatelj i da ne zna što bi bez vas iako vas poznaje svega nekoliko dana/mjeseci
3. Za svaku osobu u društvu ima neki kompliment
4. Sve trača pred vama istovremeno govoreći kako ste joj vi baš zakon
5. Vas trača pred svima istovremeno im govoreći kako su joj oni baš zakon
6. Non-stop melje
7. Bari i one dečke/cure koji ju ne zanimaju, ali hrane njen ego
8. Jednu stvar priča petsto puta i uvijek očekuje reakciju iznenađenja od drugih
9. Ako nije u centru pažnje osjeti se nesigurno i postaje agresivna
10. Spremna je vrijeđati druge kako bi ona ispala bolja ili čisto da bi nešto rekla
11. Inače je strašno iskompleksirana
12. Stalno traži sažaljenje od drugih i zbog najmanjih sitnica koje joj se dogode
13. Pokazuju znakove podvojene ličnosti
Ukoliko zaključite kako je jedan od vaših prijatelja/poznanika ima ove karakteristike, najbolje bi bilo da zahladite odnose s njim i pobjegnete glavom bez obzira. Neko vrijeme još će vas napadati jer Egoističnidvoličniseratori su najvjerojatnije neka preživjela vrsta Dartovskog čovjeka (iako se o njihovom podrijetlu ustvari jako malo zna), ali nemojte posustati u svojoj namjeri oslobađanja od takvih stvorenja. I nemojte ih pokušati civilizirati jer su neukrotivi, a svojim krotiteljima najčešće odgrizu glavu ili iskopaju oči ili još gore, pridobiju ih u svoju skupinu kao roblje.
Literatura: Enciklopedija Dir - Gad, JLZ, 1978.
Nadam se da je ovaj tekst bio poučan… Znam ljude koji su se prejako vezali za ovu vrstu i još je se ne mogu riješiti jer nisu dovoljno jaki i misle da će se ovi jednom promjeniti (čitaj:kultivirati), tj. da će ih oni promjeniti. Ja ne znam da li te ljude treba žaliti ili ismijavati (mislim i na Egoističnedvoličneseratore i na njihove žrtve), stvarno ne znam, ali meni je bolje biti bez ikoga nego s nekim takvim…
Ego-maniac traitor
You never did understand
You fell in love with your ego
It did not fit into plan
Low Life
Your alter-ego is a moron
30 years too late
No closet is private
Can see the crack in your face
Low Life
Bourgeois Anarchist
I read you despise us
Always hurt the one you love
Shit in a drain
Low Life
Ego-maniac traitor
You are a fool to yourself
You lie to be distant
Ignorant selfish
Low Life
Low Life
Ego-maniac traitor
You never did understand
You fell in love with your ego
It did not fit into plan
Low Life
Your alter-ego is a moron
30 years too late
No closet is private
See the crack in your face
Low Life
Bourgeois Anarchist
I read you despise us
Always hurt the one you love
You shit your brain
(PIL - Low Life)
POZDRAV