dižem mu srednji prst..dok stojimo na krizanju nasih putova..
polako sam legla na tracnice..i gledala ga kako mi se mutno smanjuje njegov hod u ocima.
lagano se prisjećam njegovih zbunjenih ociju..
jebote pune su neznanja.
pogledam sebe..
samu..bez njega.bez neznanja.
praznih ociju.
eto rastanka..nisam bila spremna.
pravimo se da jesam.
ja volim..i voljet cu.on nezna.
on ima oci pune neznanja..
oci pune pitanja.
moje prazne oci ga gledaju i pune se savrsenstvom.
volim te oci.
u njima je savrsenstvo.
bez njih je sve nesavseno.
i tako sam upoznala savrsenstvo.
bez kojeg sad nemogu
|