They turn the lights down low,
In shadows hiding from the world,
Only coming out when it gets cold
The seas part when they hit the floor,
The voices carry on and out the door
And everything you touch turns into gold
Like the angel you are you laugh creating a lightness in my chest,
Your eyes they penetrate me,
(your answers always maybe)
Thats when I got up and left
A beating heart and a microphone,
A ticking clock in an empty home
Still tells of these times so long ago,
And even though Ive come so far, I know
Ive got so far to go and any day now Ill explode
Like the angel you are you laugh creating a lightness in my chest,
Your eyes they penetrate me,
(your answers always maybe)
Thats when I got up and left
Each and everyday it leads into tomorrow
And tomorrow brings one less day without you
But dont wait up just leave the light on
Cause all the roads that I might take will all one day lead back to you
Like the angel you are you laugh creating a lightness in my chest,
Your eyes they penetrate me,
(your answers always maybe)
Thats when I got up and left
like the angel...
volim te.
danas ima nesto u meni,..
to su oni rijetki dani kad mi nista nie tesko.
kad mi ne smetaju neciji ubiboze komentari..kad me ne zivciraju fore nekih ljudi..kad me ne nervira puna do vrha pepeljara iz koje ispadaju čikovi..
kad se necu nazivcirat zbog smrada u tramvaju,,niti popizdit slusajuci glupe spike izmedu dviju baba u vlaku.._
dan kad sam pustena iz lanaca svog crno-bijelog filma.
nakon dugo vremena mogu rec da sam sluzbeno sretna..
danas se ne pretvaram.
danas je bio dan kad ni u jednom trenutku nisam pogledala u pod brojeci čikove i tude korake.
glava mie bila gore i koji put sam pogledala u nebo i pomislila..
jebote..tu si.sretna si..
ponavljala sam si tolko puta..i osjecala sam se bolje.
gro bolje.
sutra mi mozda nece bit ko danas..mozda se ovi osjecaji nece nikad vise ponovit...
sad cete me ispitivat kaj se dogodilo..kaj mi se dogodilo..sto sam napravila.ili sto je napravio.
nista.bas nista.
samo se dobro osjecam
ne osjecam se lose i to je bitno.
ne osjecam se nesigurno..zatupljeno..
oke mi je.
iam hrabrosti rec da je sad oke..jer necu lagat.
i dalje nastojim
krpat rupe koje su ostale nezakrpane negdje u meni...
antonija mi fali.
i volim ju.
vise od neba.
nismo mi u ovom svijetu kako bi zivjeli po necijim ocekivanjima,sivim ocekivanjima.niti je svijet tu kako bi zivio po mojima.slucajnost?ili zakon?
(S.A.P.)
obje tu izgleamo ko konji.
bas zato ..HHHAHAHA.
VOLIM TE MALA.
|