utorak, 18.11.2008.
Vukovare, grade heroju
Ovaj post nije kao ostali. No ni ova tema nije kao ostale. Ovo nije post za šalu, zezanje, tračeve, ili bilo kakve takve gluposti. Ovo je post posvećen najvećem heroju u povijesti Hrvatske - Vukovaru. Možda sam malo oštra, no to je zato jer danas nisam kao i inače.
Na današnji dan, prije 17 godina, ljudi su izašli iz podruma, privikavajući se na danje svjetlo. Žene i djecu odveli su jednim autobusom na sigurno. Muškarci su se ukrcali na drugi, krećući u logor. Nitko nije znao što će sada biti.
Moja teta bila je u prvom autobusu. Ukrcala se ruku zamotanih u dvije vreće, jer su joj ruke gorjele u vatri. Moji rođaci krenuli su drugim.
Na taj dan počinjeno je mnogo strahota, puno previše. I s naše strane, i s drugih. Puno gluposti je učinjeno. Puno stvari koje u normalnom životu nitko ne bi učinio. No nije bilo normalno. Bio je rat.
Hvala Bogu, to je prošlo. Svi moji su dobro, živi i zdravi i sretni.
Na mnogim srcima ostali su ožiljci. i ni svo vrijeme ovoga svijeta neće to popraviti.
No na mnogim srcima rane polako zarastaju. Nikad nećemo potpuno zaboraviti što se sve tada događalo. No polako smo krenuli dalje. I to je najvažnije.
Vukovare, grade heroju, neka moja svijeća zauvijek gori za tebe!
- 21:18 -
