Roll the Dajs!

Koja špica
Starog strica
Jel možda Frica?
Kojemu iz ruke visi šprica
A kosu mu čupa mala mica
I paradajze flaširaju njeg'va dica
Kome uvjek žmigavac blica
Dok njegov frend razne crteže skica
I peder mu preko puta prenosi bica
Bit će da se najeo kokica
A kad nema nigdje za pojest pica
Debela mu mamica
Nema tu takvih lica!


Izrecitiravši ove galantne riječi, maestro i dirigent HG-Bjelovara Ikeb pakira svoje štapiće i konjske nozdrve za grickanje noktiju visokom brzinom u bisage svojeg tomosa "El Rapido" sa 5 automatskih brzina i kvadriceps kočnicama, te uber-profiliranim gumama kojima je u slobodno vrijeme
strugao štakore s tavana.

Brale se prihvatio motike i počeo kopati tunel do Španske, tvrdeći da će tako lakše dobavljati visoko kvalitetnu špansku koktu "Los Chevalieros De Los Grande Heroines Companione" Naletjevši na piramide na pol puto odlučio je prodati čarape.

Đumbus je nalijepio natpis na ulazna vrata HG-a "Ošli na naput, oper'te noge dok stignemo" i divio se kako je uspio kupiti relativno jeftine čarape od nekog tipa kraj piramida.

Džek lašti pajser, a duhana "Ai Caramba" je sve manje.

Ajd sad dosta više baljezgarije sunce ti tvoje blesavo! Ovo je odjavna epizoda naše drage serije prije dvotjedne stanke, naime pisac kreće na put za bosanske piramide i pješčane plaže jadranske obale.

Kome krivo može me fino poljubit u rit
Makar to i nije bit
Nisam ja Vilijam Šmit
Niti neki voluharni kit
Ja sam više neki urbani mit
Koji nikad društva nije sit
U Tarkusu se uvjek dade zbit!

Sajonara dragi prijatelji!

Deutsche Turisten lagano su se kotrrljali prema gradu i sa sobom povukli par znakova prednosti prolaza za trokolice, šinobuse i generalna vozila s većim auspuhom od kravljeg rektuma. Zanos I ponos grada, HG-Bjelovar nije ni slutio što ga čeka (opet). Džek, Ikeb i Karel Đumbus su kartali Bridž na tričetvrt okruglom stolu, i pili ishlapjelu koktu i gunđali kak nema slobodnih zgodnih cura u Bjelovaru, a da nisu cajkerice čiji postotak populacije iznosi više od tričetvrtine populacije grada njegove populacije. Brale je punio skladište i zanovijetao kako će se uskoro napiti kokte jer je depresivan zbog nedostatka novca da kupi još jednu koktu hero-edišn za sebe.

KITA je napokon sletjela do hotela Sjentral. Johann je odmah počeo slikati nadobudne i oskudno popločane i arterosklerozne babice u okolini dok je ostatak grupe popravljao čarap-tregere i karirane hlače. Prije ulaza u hotel, Deutshe Turisten su stavili svoje šljemkape na glave (popularno zvani Helmut-Einz-Reichstag) i oboružali se kreditnim karticama "Deutschbank International". Recepcioneri nisu znali što ih je udarilo. Prvo su morali osposobiti vrata koja se nisu otvarala od početka invazije Huna. Podovi su zahtjevali defumigaciju i špricanje DDT-om kojeg su držali u koktel mikserima. Johann je radosno škljocao svoj fotić i zafrkavao recepcionera svojim Rajnskim naglaskom. Nakon što su se morali sporazumijevati s turistima Esperantom (jer su znali samo taj i napol hrvatskog) ugovrili su puni pansion od 3 dana s priručkom i doručkom. Jeza je zavladala kad su izvukli kreditne kartice "Deutschbank International" pa je Šef poslao hrabrog recepcionera tamo gdje nijedan recepcioner nikad nije išao...u skladište. Tamo je našao stari pseudo-mehanički povuc-potegn čitač kartica proizvodnje Kartografije Jugoslavija. Uspješnim očitanjem kartica dobili su prve, a možda i zadnje, mušterije koje su pristale jesti aprikot-kašu i čušpajz bake Marice koje je kuhar već dobrih 40 godina u službi hotela Sjentral.

Heroji još uvjek kartaju Bridž, a Brale je bezuspješno počinio samoubojstvo iz zasjede gelerom iz kokte hero-edišn. Liječe ga masnim kiselinama i cvjetačom umočenom u sok od korabe. Želimo mu sretan oporavak od stresnog samoubojstva.

Ljeto, to predivno vrijeme kad lagano isparavamo tjelesne tekućine i tetrakloretilen na suncu i dok marljivi radnici na baušteli gutaju prašinu i živo vapno kako bi naše ceste opet blistale punim sjajem rustičnog, poluzakrpanog izgleda čiji će asfalt popucati do jeseni. To predivno vrijeme kada našti dragi smetlari stružu drekece, japanke i mozgove mačaka koje su ih rasule po cesti za vrijeme velike migracije automobila 15.7.2006. Dakako, to je i vrijeme da se ode na more, ili bar na neko zanimljivo mjesto, naše malo mjesto u provinciji zvano Bjelovar, bilo je pošteđeno tih zamornih debelih jenkija sa kaubojskim šeširima, osmjehom dikobraza, škembom od jeftinog yorkera i mozgom umanjenim tim divnim životom na zapadu. No ove godine je drukčije, o da, nadolazi nam nešto što ćemo požaliti, turisti kakve nitko ne želi, da, to su oni: Deutsche Turisten!

Ova banda od pet članovi bivših OPFOR i Flugtzeug Gepuften časnika, zaputili su se na divne krajolike Panonskog bazena,redom brojeći: Hans, Johann, Peter, Klaus i Spielemeister Shlutz (samoprozvani Majstor od Špilova bivše talijanske bojne flote). Ovih pet vaginalnih ispljuvaka voze se u rustičnom FolksTraktor autobusu s velikim kormiranim natpisom "K.I.T.A" što bi trebalo označavati Kinetishe Induktishe Turisten Automobil. Interior KITA-e zasnovan je na poznatom germanskom dizajnu koji govori: Ako prestane raditi, mehaničaru sječemo glavu ( zig hajl po potrebi).
Iako je već prošao kroz more oko normandije dok su ga spucali s repetitivnom paljbom iz Fljak-tris-tri protukamionskih topovav i pritom napravio par skokova kroz minsko polje dok su mu karoseriju izjedale kisele kiše dok je prolazio pokraj Hirošima-Nagasaki rute da bi vidjeli ljep vatromet pa su se susreli s kamikazama koji su se sljetali na autobus dok je zupčanik ručne polako klizio za gefufne i spoticao se za špandrcnu koja je radila orgije sa mjenjačem, a kazaljka brzinomjera se uvrijedila i na kraju ih nije pozvala na svoje bez da plate porez na dodanu vrijednost dok je u Njemačkoj bila inflacija pa su spremali novčanice u velike sanduke koje je Hans lukavo ukrao i kupio kromirani natpis za već spomenuti autobus i sad se voze na autocesti prema Bjelovaru, koji ne sluti što ga čeka.

Gefufna je na kraju špandrcni srezala osovinu i udala se za mjenjača, a kazaljka brzinomjera je počinila samoubojstvo...tek toliko da ne kažete da sam nedorečen.

Kada se rat spustio na Albaniju, hrabri peško Ikeb Sakarabušević stao je na stranu pobunjenika albanske pustinjske mornarice kao glavni torpedijer i gospon koji siše vesla (radi higijene). Na svojim plovidbama po saudijskim dinama vidio je razne nove životinje i oblike sačme kada su ga streljali kroz auspuh veličine debelog crijeva nilskog konja, u koje se lako uvući žlicom za cipele.
Jednog dana dojadi mu vaditi zrnje sačme polovnom hvataljkom za led. Iskočivši iz pješčara oboružan sa svojim vijernim veslom i imroviziranim nešto-manje-automatskim pištoljem na kamenčiće. Ikeb je znao malo o pustinji, pa je morao učiti od drugih kako bi preživio, proučavao je skarabeje i naučio kako lako može napraviti kuglu od vlastitog izmeta te ju zakotrljati i napraviti privremenu nastambu. Saznao je da postoje dvije vrste pijeska: pijesak i pijesak ispod kojeg se skrivaju škorpioni koji mi redovito pokušavaju ukrast veslo bez ikakvog očitog razloga. jeo je pijesak i ostatke sačme, a pio znoj i suze.
Jednog dana naiđe na jedan omanji vod američanske vojske, te se počne derati na njih i psovati im sve po spisku, uključujući one male šarene bombone i smrdljive podkošulje.
Slijedi dijalog izdmeđu američanskog vojnika i sarđnta:

Vojnik:"Jou sarđnt, tamo je neki albanski vojnik, izgleda da je Hrvat..."
Sarđnt:"Vat d hel? Hrvat?? Ol of ju, get daun!
Vojnik:"Bat vaj sarđ?"
Sarđnt:"Samo du dvije najgore stvari na koje se može naići u pustinji, uan iz a Hrvat, end anoder iz an engri Hrvat vit a veslo!"
Vojnik:"Ou maj gad! Zovi artiljeri!"

No bilo je kasno, kada je vojnik izrekao ovu zadnju riječ cijeli vod je bio onesposobljen, što zbog premlaćivanja veslom, što zbog psihološkog utjecaja Ikebova psovanja na korporacijski um američanina. Nakon što je još jednom ispsovao svima sve po spisku i najeo se kamuflažnih odora nastavio je put kotrljajući svoju, sada već dobro stvrdnutu nastambu poput skarabeja pustinjom.

Članovi Bjelovarskog Ceha Heroja nakon ove trbuhobolne bitke svratše na jednu rundu Cockte, koja se danas prodaje u "Hero package" tj, nalazi se u pancirnoj boci koja na poseban način bacanja pri kontaktu izbacuje gelere, kako kaže reklama: " A must have for every Heroes needs, refreshing and deadly!" Nakon ugodnog fiksanja s Cocktom nisu ni mogli očekivati što im se sprema, nešto tako ogavno... tako okrutno... poznat po nazivu Špek-Baja, ili po zastrašujućem imenu Morty, ova živuća masa masti i visoko kolesterolnih ulja s dodatkom cimeta i eteričnih ulja uzetih iz šampona Herbal Essences koji potiče na orgazam krenula je u svoj pohod asimilacije svega živog i mesnatog, a sljedeća meta je mali gradić kojeg svi znate: Bjelovar

*dramatična muzika*

Morty je na svom putu opustošio Glinu, Karlovac, Ozalj, pobavio je Samobor, Zagreb i Varaždin, a za užinu je prigrizao malo Vrbovca i Čažme, sada je vrijeme za večeru, a slijedi naša mala provincija Bjelovarsko-Bilogorska.
Čak i mobilizirana vojska bjelovarskih S.R.A.T-ovaca ( super ratnici anti teroristi ) i protupožarnih kanadera i raketa za raspršivanje oblaka, koji sačinjavaju vrhunac naše domaće tehologije, i svako bi dijete htjelo jedan kod kuće uz nezaobilaznog Betmena, nisu uspjeli zaustaviti Morty-a, kada je sve propalo, zvali su Ceh Heroja.

Nakon pola sata mukotrpnog trijeznjenja uzmakanjem malog prsta u vrelu kamilicu ponovo su sakupili tračnice, spajkane boce Cockte "Hero Eddition" i kante od boje našopane karabitom "Šiš-kabum" krenuli su u burek-formaciji u očajničkom pokušaju da zaustave prodor Špek-baje Morty-a. Bitka je bijesnjela, salo se topilo, tračnice su se mastile, spajkane boce Cockte radile su rikočet, a kante karabita radile su manje opekotine dvajset-šestog stupnja poznatog u medicini, no big fat bastard nije padao. Imeta je, vidjevši kako ni tablete "Lose Fat Fast" koje je dopremio šleperom i katapultirao kroz trahtir ravno u želudac ove odvratne masne spodobe neće dijelovati dovoljno brzo.

U taj tren pojavi se lik u vojničkoj odori, crnim martama fino poliranih pastom Purol, držao je Pajsericu u jednoj ruci i bijelu gitaru u drugoj, a u ustima mu se žutio duhan "Ai Caramba". Staloženo je naciljao Pajsericom i ispalio prvi volej Uber-Paizer streljiva za pajsericu. Od silnog broja okretaja njegovog borilačkog duha i uzvika "mrš đubre jedno pretilo" Morty je bio prisiljen odsurfati na valovima BBR-a u Ameriku. Vojnik-lik-s-martama-i-pajsericom je samo rekao:

"Maj nejm iz Džek, Džek Slezaček" i ispljunuo grumen duhana "Ai Caramba" na pločnik.

Kad se glas pročula u sadističkom napadu na dvojicu majmunokradica, maestro i dirigent Guild of Heroez-a Imeta Kaserbejdžanovičć okupio je svoju gildersku bandu oko tričetvrt okruglog stola koji je ustvari otpiljena tabla iz crkve svetog Mladena, zaštitnika tričetvrt okruglih tabli. Na sastanku razglabano je između ostalog:

1. je li tabla špeka uistinu tabla
2. kako rezati kruh tupom katanom
3. SMUP-ov napad na majmunokradice
4. ko može popit više Cockte

Odlučeno je da tabla špeka nije tabla, već se pasivno odupire kozmičkim silama i biva deformirana od strane Saurona, koji ga želi pojesti, kruh se reže tupom katanom tako da se katana okrene na drugu stranu, i reže se manje tupim dijelom, SMUP-ocvima će ukrast šahte, a najviše Cockte može popit Brale, profesionalni bacač boca Cockte na 50 metara.

Nakon svih strateških priprema i taktika pokupili su komade odvaljenih tračnica, boce Cockte sa čavlićima i limene kante od boje napunjene eksplozivnim materijalom iz petardi "Šiš-kabum!" i krenuli na opsadu glavne baze SMUP-a.

Sraz je bio pseudo-epskih razmjera, lomile su se šahte i svijale tračnice, kante s bojom stvarale su kvadrifoničnu buku, a zrakum si fićukali pendreki i spajkane boce Cockte. U žaru bitke sukobili su se Imeta Kaserbejdžanovičć i Sokol Marić. Sokol je namjeravao osakatiti Imetu bacivši na njega centriranu pinolu konjića univerzalnog tokarskog stroja, no hrabri gild maestro i dirigent se uspješno obranio žlicom za cipele. Sokol je bio toliko impresioniran njegovom glantnom obranom i viskoznim smislom za humor te je odma dobio autonomni potres mozga i pao na pod u nesavjestici, nakon čega su njegove snage SMUP-a izgubile moral i pobjegli doma brišući suze i šmrklje o pancirke. Guild of Heroez je odnio pobjedu, ali ni tabla špeka nije što se čini...