Ljudowi…opće nemam volje pisati blog….sve mi je tako stupiiiiidddddddd, joj e kak ja mrzim svoj život….ali kaj se može….ima samo jedan izlaz…. ali bolje...ne..... ili....
Oh well, whatever, nevermind...
Ewo da skoknem do dnevnika……
Jedan od rijetkih trenutaka kada je Kurt bio happy….just like i sometimes…….e i drago mi je zbog tog čovjeka…. Malo mi je čudno kad ga nazovem običnim čovjekom jer je on nešto više…ali zapravo je običan čovjek, ali opet nije, i je…i nije….. kad bi me neko pitao zašto toliko volim nirvanu i kurta stvarno mu nebi mogla objasniti… to je neopisiv osjećaj… ni jedna grupa mi nije prirasla srcu kao nirvana……ne mogu opisati…ali osjećam ono nešto……i don't realy know……. Whatever….. možda neki nirvana fanovi owo skuže….. možda i oni to osjećaju… e a možda bi mogla neke stvari opisati.... ma.... neda mi se.... glavno da ja znam kaj osjećam.... nirvana 4ever=)
Katkad se pitam je li moguće da sam najsretniji dečko na svijetu.
Iz nekog razloga blagoslovljen sam hrpom zgodnih stvari u prošloj godini i stvarno ne mislim da su mi ti sjajni pokloni dani zato što me kritika slavi i jer sam međunarono priznat teen-Idol, polubožanstveni plavokosi frontmen, zagonetno iskren, mucav ali artikuluran govornik pri preuzimanju nagrada, Zlatni dečko, Rock zvijezda koja je konačno, konačno izašla u javnost sa svojim opakim 2-mjesečnim uzimanjem droge, zapljuskujući svijet klasičnim, ne mogu to više tajiti jer mi nanosi bol skrivanje bilo kojeg dijela privatnog života od mojih zabrinutih obožavatelja koji me drže za javno dobro, likom iz crtića ali me svejedno vole. Da djeco moja riječima totalnog jebenog šmokljana koji govori u ime cijelog svijeta ''stvarno cijenimo što si napokon priznao ono za što smo te optuživali, trebali smo to čuti jer smo bili zabrinuti zbog tračeva šala i nagađanja na poslu u školi i na zabavama što je postalo, pa, zamorno, o da, bolna jadna reinkarnacija odabranog Kralja je skrenula s pozitivnog uvoda. Pa evo u čemu je stvar imao sam čudesnu priliku upoznati divne ljude i od njih čuti stvari kojih ću se sjećati s toplinom na srcu. Prvo dok sam bio u Londonu/Engleskoj u lipnju išao sam u Rough Trade records gdje sam izveo svoj patetični godišnji pokušaj da pronađem 1. album raincoasta
|