26.04.2007., četvrtak
SAM PROTIV SVIH
Rambo je prošao dug put od žilava antiheroja, PTSP-ovca po mjeri De Nirova Travisa Bicklea iz prvog i najboljeg filma u serijalu do nevjerojatno nabildana terminatora što u slabijim nastavcima sam samcat desetkuje pola Vijetnama i SSSR-a. Sylvester Stallone kao murjak Ray Tango staje pred cisternu koja mahnito juri prema njemu. Opasan samo pištoljem, kao Jackie Chan u “Policijskoj priči”. Ipak, zaustavlja je preciznim hicima. Vozač i suvozač izlijeću kroz šofer šajbu uslijed nagla kočenja. Padaju Tangu pred noge. Dolazi policija. Mnogo policije. Sumnjajući da se u tanku nalazi kokain, Tangovi nadređeni počinju zvocati u stilu “Što si on umišlja i opet izigrava junaka”. Neki drot tada dobaci: “Misli da je Rambo.” A Tango ga poklopi riječima “Rambo je pičkica!” i opali po cisterni iz koje procuri bijeli prah... Ovaj štos, ujedno jedna od najboljih šala nekog glumca na vlastiti račun, pripada uvodnoj sceni humoristična akcića “Tango&Cash” (1989.), snimljena godinu dana poslije osrednjeg financijskog uspjeha “Ramba III”. Stallone se, naime, nakon poluflopa trojke više puta pokušavao otarasiti signaturna imidža Ramba koji, poput Rockyja, boksačkog prvaka teške kategorije, budi prvu asocijaciju na njegovo ime. Međutim, to mu nikad nije posve uspjelo poći za rukom. I neka nije! Zašto i bi? Jer, Sly možda i nije rođen za Hamleta, ali je zato idealna slika i prilika Ramba, ikonična akcijskog junaka koji je u popkulturi postao eponim za neuništiva, kršna ratnika i personalizirao armiju od jednog čovjeka.
Johnu J. Rambu - zelenoj beretki indijansko-njemačkog podrijetla (vraška kombinacija, kako bi rekao Charles Napier a.k.a. podmukli Murdoch u “Rambu II”) i ekspertu za gerilsko ratovanje (borbu s hladnim i vatrenim oružjem te golim rukama) uvježbanom da zanemaruje bol i vremenske uvjete, jede stvari koje bi i koza odbila - život je davne 1972., u izvrsnu romanu “First Blood”, udahnuo David Morrell, kanadski majstor trilerske i horor beletristike. Morrelov lik pridružio se američkoj vojsci poslije srednje škole. U džungle Vijetnama uronio je već kao 19-godišnjak. Odande se vraća kući nakon jednogodišnje službe i biva unovačen od specijalaca i pukovnika Sama Trautmana. Naporne treninge Rambo će ubrzo primijeniti u praksi kada ga opet pošalju u Vijetnam. No, tamo će okusiti i sav pakao torture u zatočeništvu. Nakon mukotrpna bijega, Rambo odlazi iz vojske i otkriva kako mnogi gaje predrasude prema vojnicima koji su se borili u ‘Namu. Sam bez igdje ikoga, načet tjelesnim i duševnim brazgotinama, teško se prilagođava civilnu životu te odlučuje lutati Amerikom u potrazi za drugarima iz bivše jedinice. Jednom prigodom nalijeće na Willa Teaslea, šerifa malog gradića, koji ga bez posebna razloga izaziva i potom uhićuje radi skitničarenja, opiranja i nošenja oružja (noža). U postaji Ramba “opere” gadni flešbek iz vijetnamskog zarobljeništva u trenu kada ga Teasleovi ljudi počnu maltretirati. Prije nego shvate što se dogodilo, policajci se nađu na podu u lokvi krvi, a Rambo na svome terenu. U šumi koju će, na Teasleov poziv, zaposjesti pripadnici Nacionalne garde, nesvjesni da im odlikovana vojničina sprema mini rat maksi proporcija. Puštanje “Prve krvi” Prava za ekranizaciju “Prve krvi” kupljena su praktički odmah nakon što se roman pojavio na policama knjižara i postao bestseler. Kako je Vijetnamski rat sedamdesetih bio tabu tema čijih su se posljedica doticali samo najhrabriji (Scorsese u “Taksistu”, Cimino u “Lovcu na jelene”), projekt se selio iz ladice u ladicu hollywoodskih glavnih studija, poput Warner Brosa i Columbije, konstantno mijenjajući scenarističke obrise. Za ulogu Ramba razmatrani su Robert De Niro, Clint Eastwood, Steve McQueen, Al Pacino, Dustin Hoffman i John Travolta. Režiji, pak, najbliži bijahu Sydney Pollack i Mike Nichols. Svjetlo u pretprodukcijskom tunelu počelo se nazirati tek početkom 1982., punih deset godina od objave Morrellova djela, i to nakon što je ulogu Ramba (plus scenaristički dio posla) na svoja stamena pleća preuzeo Stallone, pukovnik Trautman postao dojmljivi Richard Crenna (kada je prezahtjevni Kirk Douglas ispao iz igre), Teasle izvanredni Brian Dennehy, a produkciju blagoslovili Buzz Feitshans te budući hitmakerski duo Mario Kassar i Andrew Vajna, tutnuvši usput redateljsku palicu u ruke Tedu Kotcheffu. Iako su ublažili njegove mračne tonove (Rambo je bio još brutalniji, pobivši mnogo više ljudi u knjizi čiji konac, uzgred, nije dočekao živ), Kotcheff i Stallone bezgrešno su uhvatili srž Morrellova literarna predloška.   Zanimljivom, za žanr rijetko slojevitom karakterizacijom i “tempirana bomba” protagonistom (nemala inspiracija za lik Martina Riggsa u “Smrtonosnom oružju” koji je prošao sličnu karakternu metamorfozu te u trećem i četvrtom dijelu bio samo sjena luđaka iz jedinice i dvojke) u centru radnje koji, emotivno ruiniran, ne znajući što bi sa životom (u Vijetnamu je, kako na kraju filma rastrojeno urla, letio helikopterom, vozio tenkove, imao skupocjenu opremu, a ovdje ne može raditi na parkiralištu), postaje kolateralna žrtva društva i nesretnih okolnosti, “Rambo: Prva krv” još je uvijek tvrd orah za zube vremena koji pucaju na njegovoj oporoj metafori dugotrajnih, apsurdnih konzekvencija vijetnamskog (i bilo kojeg drugog izgubljenog/dobivenog) rata na pojedinca, posredno i na zemlju za koju se on borio, u ovom slučaju Ameriku. Riječju, Kotcheffov je film zimzeleno remek-djelo. Psihološki briljantno iznijansirana drama čija poetika više pripada kinematografiji sedamdesetih, ali je prevedena na razumljiv dijalekt populističkog spektakla akcije, žanra što će, zahvaljujući upravo Rambu, obilježiti osamdesete i devedesete godine. Rambo is not a pussy U proamerički katarzičnu “Rambu II” (1985.) Georgea P. Cosmatosa (“Cobra”), inače najvećem hitu Slyjeve karijere, koji junačinu vraća u džunglu u potragu za suborcima “nestalima u akciji”, Rambo će napisati novu povijest i napraviti sam ono što njegova čitava nacija nije - izvojevati pobjedu u Vijetnamskom ratu, makar na simboličnu nivou (pa i ostvariti kratku romansu s agenticom Co Bao u tijelu egzotične Julije Nickson-Soul). Zgodno, ako ste Ronald Reagan. Isto vrijedi i za “Ramba III” (1988.) Petera MacDonalda (“Legionar”). “Rambo III”, nekoć najskuplji film u povijesti (u svakom kadru to se i te kako vidi), iz današnje je optike čak i interesantniji od dvojke utoliko što se odvija u Afganistanu gdje mesijanski Rambo staje na stranu lokalna stanovništva u borbi protiv ruskog generala koji “govori svijetu o miru i razoružanju, a ovdje istrjebljuje narod”. Sličnost s aktualnim Bushevim ratom na Bliskom istoku je frapantna. Posebice u barokno raskadriranoj sekvenciji devastacije mudžahedinskog sela i nejači od tehnološki superiornijih uvrtnjaka. Ostavimo li, međutim, nes(p)retnu politiku po strani, u “Rambu II&III” dade se uživati barem na adrenalinskom testosteronskom nivou, s obzirom na to da su Cosmatos i MacDonald mas(ov)nim scenama akcije nerijetko podarili epski zamah na tragu “Apokalipse danas” i “Lawrencea od Arabije”. Ubij ih sve i vrati se sam Čahure u slow motionu frcaju na sve strane, helikopteri postaju gvožđe u srazu s tenkovima, eksplozivne strijele pretvaraju vijetnamska sela i ruske utvrde u pepeo, napalm miriše, ne nužno najranije ujutro, dižući u zrak i slapove, a “body count” raste do neslućenih visina čak i za “Umri muški” trilogiju. Uostalom, tko onomad nije brojao mrtve, taj ne zna što je mladost. Rambo je, tako, komercijalnih razloga radi, prošao dug put od žilava antiheroja, PTSP-ovca izgubljena u prijevodu vremena i prostora po mjeri De Nirova Travisa Bicklea iz originala, do nevjerojatno nabildana stroja za ubijanje, akcijskojunačkog terminatora raskošna torza i pločasta trbuha što u inferiornijim, politički konotiranim nastavcima sam samcat - naoružan nožinom, lukom i strijelom te teškim mitraljezom s redenicima streljiva zamotanim oko mišićave ručerde koja samo što ne eksplodira od nabreklih žila - desetkuje pola Vijetnama i SSSR-a te na kraju trilogije s Trautmanom samoironično zaključi kako su omekšali. Ali, možda samo malo.   Rambo... John Rambo Premda se činilo da je Rambo ispucao posljednji spremnik nakon što trojka nije požnjela uspjeh kakav se nakon drugog dijela očekivao, Sly nije objesio maramu i nož o klin. Pače, u trenutku pisanja ovoga teksta, on se nalazi na Tajlandu i predano snima “Johna Ramba” koji u kina kreće u svibnju 2008. godine. Četvrti dio serijala planiran je više od desetljeća, još od početka 90-ih, s raznim podnaslovima (“Holy War”, “End of Peace”, “In the Serpent’s Eye”, “Pearl of the Cobra”). Rambo je najprije trebao umiješati prste u Zaljevski rat. Potom su ga neki vidjeli u Sarajevu koje je trebao obraniti poput Valtera.  Onda je na red došla infiltracija u desničarske oružane grupe što kane napraviti državni udar, pa opet Afganistan, odnosno borba protiv talibana i hvatanje Osame bin Ladena kao direktan američki odgovor na 9/11, a bilo je govora i o scenariju u kojem Rambo, poput Schwarzeneggera u “Komandosu”, podivlja nakon što mu otmu kćerkicu. Srećom, od takvih “spektakala” ništa neće biti. Novo poglavlje Rambo sage pronalazi veterana u Bangkoku gdje živi duhovnim životom i trudi se izbjegavati nevolje. A kad mu nevolja pokuca na vrata, nevoljko će se latiti oružja poput Williama Munnyja u “Nepomirljivima”. Autorski preporođeni Sly obećava snimiti dramski osvještenije ostvarenje bliže originalu nego (“shoot ‘em up”) nastavcima. Protivno očekivanjima, u šestome “Rockyju” to mu je uspjelo poći za rukom. Nema, stoga, razloga da s četvrtim “Rambom” zakaže.Ako držite da je muskulatura 61-godišnjeg Sylvestera Stallonea u šestome (i izvrsnome) “Rockyju” impresivna, strpite se još godinu dana dok ne vidite “Johna Ramba”, četvrti dio akcijskog serijala o smrtonosnoj borbenoj mašini s akutnim PTSP-om. Jakotni Sly je, naime, nedavno izjavio kako za novoga Ramba namjerava još više napumpati mišićje u odnosu na njegovu prethodnu pustolovinu u Afganistanu. “John Rambo živi u tajlandskoj divljini i u sjajnoj je fizičkoj kondiciji, unatoč poznim godinama”, kazao je Stallone. S obzirom na sve što mu se sprema u filmu (Ramba regrutira grupa Kršćanskih misionara kako bi ih zaštitio od pirata tijekom dostave humanitarne pomoći jednome selu, a kada zadatak krene krivo i nekolicina misionara postanu taoci sadističkih burmanskih vojnika, on okuplja plaćenike i kreće u nemoguću misiju spašavanja), kondicija će mu i te kako biti od koristi.  Rambo citati (šerifu Teasleu) “Mogao sam ih sve pobiti, mogao sam i tebe ubiti. U gradu si ti zakon, ovdje sam to ja!” “Došao sam spasiti vas od Ramba, a ne Ramba od vas!” “Da preživiš rat, moraš sam postati rat!” “Ono što vi zovete paklom, za njega je dom!” “Murdoch, dolazim po tebe!” “Ja sam tvoja najgora noćna mora!” “Bog bi se smilovao, on neće!” Rambo trivia Na japanskom “rambo” znači nasilje Rambo se nalazi na listi najboljih filmskih antijunaka uz Travisa Bicklea, Prljavog Harryja, Snakea Plisskena i Mad Maxa Ted Kotcheff snimio je i kraj filma u kojem Rambo počini samoubojstvo, no publici na test projekcijama to je bilo odveć depresivno pa su ga on i Sly odlučili poštedjeti James Cameron, koscenarist “Ramba II”, izjavio je kako je on samo napisao akciju, a da joj je Stallone dao politički kontekst John Travolta, zvijezda Stalloneova filma “Ostati živ”, umalo je utjelovio Rambova partnera u akciji spašavanja utamničenih američkih vojnika u “Rambu II” “Rambo II” prvi je film koji se otvorio u više od 2000 kinodvorana u SAD-u “Rambo III” ušao je u Guinessovu knjigu rekorda kao najnasilniji film ikad s 221 nasilnom scenom i preko 108 zabilježenih smrti Stallone je bio prvi glumac kojemu je isplaćeno 10 milijuna dolara za ulogu u “Rambu III”.  |
