O gospodarima svijeta
|
Šesti dio: Teorija urote? Teorije urote su mi oduvijek bile interesantna stvar. S jedne strane se taj termin koristi za objašnjavanje nevjerojatnih zakulisnih igara kojima se kroji stvarnost (dijelova) svijeta. S druge strane, nema boljeg načina za obezvređivanje neke teorije ili pokušaja raskrinkavanja neke zakulisne igre, nego da ga se proglasi teorijom urote. Netko vas za nešto optuži, vi ga nazad optužite za teoriju urote i obranili ste se bez i jednog argumenta na način da ste suparnika proglasili lakrdijašem. Primjerice: 1. službena istina o napadu na SAD u kojem su srušeni blizanci govori o teroristima predvođenima Bin Ladenom koji žele utjerati strah u kosti Amerikancima i narušiti njihova postignuća na temelju demokracije, razvoja ekonomije, ljudskih prava, društva općenito. 2. teorija urote (barem jedna od) govori kako je blizance srušila CIA koja je kao paravan koristila neke bradate brđane i to s ciljem utjerivanja straha u kosti Amerikancima s ciljem da su se oni sami voljni odreći djela svojih građanskih sloboda i dati veće ovlasti vojsci, tajnim službama... Senzibiliziranje javnosti za toliko željenu invaziju na Irak da se ni ne spominje. 3. SAD se ni ne osvrću na ovakve argumente i brane se proglašavanjem istih teorijom urote. Naglašavaju da to ne može biti izvedivo jer je CIA prevelika organizacija i takav pothvat ne bi mogao biti proveden a da ostane u tajnosti. 4. Na vama je da odlučite želite li vjerovati je li izglednije da je napad organizirala opaka i resursima neograničena vladina organizacija koja nikad nije bila poznata po opterećivanju moralom, ili samostalna hrpica islamskih fundamentalista koji se kriju po brdima Afganistana i Pakistana i bave teroriziranjem vlastitog naroda u ime Alaha i rušenjem Budinih kipova. Zašto sve to pišem? Ovo mi je nekidan palo na pamet: Zašto bi zaboga gruzijski premijer napravio pothvat po gluposti jednak onom Brucea Willisa kad je u nekom nastavku Umri muški gol šetao crnačkim getom noseći samo sendvič panele "Mrzim crnčuge?". Potpuno je jasno da nitko nema muda ni želje suprotstaviti se Rusiji, a da je ista poput barskih huligana samo čekala da ju Gruzija bar minimalno izazove. No što se u to vrijeme događa u drugom dijelu svijeta? U jeku predizborne kampanje totalno (ne)poželjni predsjednički kandidat* koji je crnac, demokrat i osoba koja zagovara što ranije napuštanje Iraka (dakle i tamošnjih neopisivo unosnih interesa naftnih kompanija jer bez vojske, tko ih može čuvati od ugnjetavanih i ratobornih pripadnika lokalnih vojski?) vodi velikih 5 posto naspram bijelog i trezvenog konzervativca koji bi mogao nastaviti putovima profita svog prethodnika. Vratimo se na Gruziju. Nakon što su izazvali premoćnog huligana, ovaj ih je pregazio, pokrao im sve oružje koje su ovi uspjeli nabaviti, i s vrlo malo osvrtanja na apele zapada (pazite, samo apele, nitko im nije ni pokušao zaprijetiti) cijelu stvar objasnio mirovnom misijom protiv terorističkog režima Gruzije nad odmetnutim građanstvom u tim pokrajinama (svaka sličnost s američkim objašnjenjima invazije na Vijetnam i Irak, te ruskih na Afganistan su slučajna). Potom su Rusi ipak potpisali nekakav mirovni sporazum i odlučili se povući van granica Gruzije, ali pod uvjetom da se i gruzijska vojska povuče van granica pobunjenih pokrajina. Nakon što je, nakon finog odugovlačenja, povlačenje počelo, Rusi su samovoljno odlučili ostaviti (barem) 2500 vojnika i tko zna koliko mašinerije u "mirovnoj misiji". Treba li uopće spominjati da toga u mirovnom ugovoru nema i da svijet ponovno apleira, ali ne prijeti. Najnoviji potez Rusije je svježe parlamentarno, pa potom i predsjedničko, priznanje neovisnosti odmetnutih pokrajina. Sve u svemu, nakon godina i godina gladi, krize i podcjenjivanja, Rusija je ponovno postala medvjed, prijetnja svijetu, grabežljivac... Evo nas opet u SAD-u koji još jednom vježba demokraciju i pruža snažan i plemenit uzor ostatku svijeta koji još nije na tom nivou. Je li se išta promijenilo? Pa nije zapravo osim što bijeli konzervativac sada ima nekih 5 % prednosti nad mladim, crnim demokratom koji prijeti reformama. Jer, zemlja je u opasnosti, Rusija prijeti. Nije li smislenije da je na čelu oprezni domoljub i konzervativac nego naivni demokrat koji bi pod cijenu širenja slobode i ravnopravnosti mogao dovesti Ameriku u nepovoljan položaj pred strašnim Rusima? Dilema za razmišljanje: je li Gruzija samostalno odlučila staviti glavu u medvjedovu čeljust baš u ovom, za svijet osjetljivom trenutku, ili je tu bilo "dobronamjernog" nagovaranja od strane "trećih"? RR * Zanemarimo pritom činjenicu da mladi crni demokrat reformista po uzoru na hrvatskog bijelog kolegu svako malo tone u kompromise i mijenja strategije pokušavajući se svidjeti svima, umjesto da bude dosljedan i svidi se onima kojima bi i trebao. Zbog takvih lutanja vjerojatno je izgubio nešto naklonosti, ali mislim da još uvijek ni izbliza dovoljno za ovakav prevrat. |
