O ljubavi
|
Što je to zapravo ljubav? Mnogi su mislioci i kvazi mislioci pokušali odgovoriti na to pitanje. Milijune je pjesama napisano o ljubavi. I mnogi «obični» ljudi su je pokušali objasniti. Sada ću to pokušati i ja. Ljubav je za mene najuzvišeniji ljudski osjećaj. Štoviše, mislim da je ljubav najveći mogući ljudski doseg. Uvijek se sjetim riječi onog filozofa (čijeg se imena ne uspijevam sjetiti): «Kad umrem, želim da mi na grobu piše samo jedno: ˝Volio sam˝.» U ovom tekstu želim se posvetiti romantičnoj ljubavi. Druge oblike ljubavi za sada prepuštam drugima. Primjerice, prepuštam Trillian, Dolki i Rabljenom da se pozabave roditeljskom ljubavlju jer su oni u tome mnogo kompetentniji mene. Koliko se ljudi može pohvaliti činjenicom da su iskreno voljeli? Svi se uvijek hvale velikim riječima o ljubavi, ali razumiju li uistinu taj osjećaj? Nadam se da da. Bojim se da ne. Mislim da ima podosta ljudi koji nikada u životu nisu uistinu voljeli. Nadam se da je više onih koji su barem jednom to uspjeli. Sigurno je mnogo manje onih koji su to uspjeli dva, tri ili čak četiri puta u životu. Iako mi to već graniči sa SF-om. A ukoliko me netko pokuša uvjeriti da je volio pet, deset ili više puta, biti ću uvjeren da zapravo nije volio nijednom. Vjerujem da to govore ljudi koji miješaju ljubav sa zaljubljenošću, strašću, privlačnošću, poštovanjem... Za sebe mogu reći da sam iskusio istinsku ljubav. (Mada se može naći netko tko će to pokušati osporiti.) Bilo je iskreno, bilo je intenzivno, bilo je predano i bilo je savršeno. Pričam o emociji pa se usuđujem reći: da, bilo je savršeno, jer ljubav je savršena emocija. Nažalost, kao što primjećujete, koristim perfekt. Nije me ubilo, ne znam da li me je učinilo jačim, ali zasigurno je ostavilo traga. Često znam govoriti da smatram da smo svi mi koji smo morali «preživljavati» posljedice kraha duge i intenzivne ljubavi sada «oštećena roba». U čovjeka se uvuče sumnja i skepsa koja ga «koči» u potpunom prepuštanju. Nerijetko se pitam da li ću ponovno moći voljeti istim žarom i istom predanošću? Ne znam odgovor na to pitanje, ali molim Boga da je on potvrdan. Jer nikada se ničime to ispunjenje srca ne može nadomjestiti. Pitate se da li žalim da sam volio pa izgubio? Ne. Nikada. Ni za jednim trenutkom. Ni za jednim poljupcem. Ni za jednim zagrljajem. Iako se često sjetim Balaševićevih stihova: «O kako tužnih ljubavi ima, baš nešto razmišljam, dal' itko sretno i voli još». Pribojavam se i mišljenja koje su Jazzie i Miaaauuuu implicirale kada su rekle da nisu sigurne mogu li cijeli život voljeti jednu osobu. Veliki Freddie Mercury je to rekao ovako: «Who wants to live forever? Who dares to love forever? ... When love must die.» Sve je to meni jasno i sve mi je to zastrašujuće. Ali ne predajem se i neću se predati. Jer kao što bi rekla Pegy (i oni koji su loše preveli film Notting Hill): «Ja u ljubav vjerujem!» Rock Roll |
