O gospodarima svijeta
|
Prvi dio: Netokracija – «Master of puppets» Nekada davno, svojim kraljevstvom vladaše kralj. Ili car, knez... Njegovi podanici bijahu plemići. Plemići posjedovaše zemlju (feud) i seljake koji su je obrađivali (kmetove). Možda ružno zvuči izjava da su posjedovali kmetove, ali kad se bolje pogleda situaciju, kmetovi nisu bili u puno boljoj poziciji nego robovi. Obrađivali su zemlju koja nije bila njihova, i plaćali na nju rentu koja je bila tolika, da su im preostala sredstva bila taman dovoljna da balansiraju između gladi i polu-sitosti. Plemići su svoju titulu poglavito stjecali rođenjem. Bilo je i drugih načina, kao npr. kupnja titule ili dobivanje iste za ratne zasluge. Ipak ti su razlozi bili smatrani izvanrednim i netipičnim. Plemići su živjeli u dvorcima, na selu. Bili su u partnerskim odnosima s vladarima. Kao i kod svakog partnerstva i njihovo su znala biti bolja i lošija. Ipak, trebali su jedni druge i pomagali su jedni drugima u održavanju moći. Dok god je zemlja bila glavni resurs, to je tako bilo. Da nije bilo industrijske revolucije, vjerojatno bi to tako bilo i danas. Počecima industrijalizacije, još tamo negdje od vremena kad je James Watt izumio parni stroj, stvari se počinju mijenjati. Zemlja je lagano (kroz duži niz godina) počela gubiti primat. Daleko od toga da je postala nepotrebna, to nikada neće biti slučaj, ali je postala manje krucijalna za stvaranje bogatstva. Industrija se počinje ubrzano razvijati i zapošljavati sve više ljudi. Seljak više nije bilo jedino zanimanje. S porastom potražnje za radnicima u industriji, počinje i okrupnjavanje gradova. Primjerice, Henry Ford je u svom Rouge kompleksu s početka 20. stoljeća zapošljavao mahom bivše seljake i poljoprivrednike. Stvara se i nova klasa moći: kapitalisti. Više nije bilo dovoljno imati zemlju ili naslijediti titulu. Pravo bogatstvo se počinje gomilati negdje drugdje. U rukama buržoazije. Tranzicija moći iz ruku plemstva u ruke buržoazije nije bila brza ni bezbolna. Ni kraljevi nisu bili sigurni. Dapače, u vladanju zemljom su ih počeli mijenjati političari. Izabrani na izborima. Gotovo je s naslijeđivanjem položaja. Kako bi tranzicija moći bila što bezbolnija, plemićima i kraljevima su često ostavljane njihove titule i njihovi dvorci. Od sve njihove moći preostao im je samo ponos na «plavu» krv i život u «muzeju» daleko od velebnih gradova. U vrijeme tranzicije moći, dolazilo je do zanimljivih situacija. Naime, ljudi nisu bili svjesni promjena koje su bile u tijeku. Tako su novonastali bogataši željeli titulu, a plemstvo je željelo vratiti svoje blagostanje. Tako je primjerice dolazilo do interesnih miješanih brakova između «plave» i obične krvi. Ipak, napredak ih je zgazio i nije im ostalo ništa. Kapitalisti su tako zavladali svijetom i držali tu poziciju sve do sada. Da li je još drže? Neki će pomisliti «Pa naravno!» Ipak, neće biti potpuno u pravu. I mi smo sada u prijelaznom razdoblju, i kao i ljudi ovog prijelaznog razdoblja, nismo toga svjesni. Kapitaliste na pozicijama moći mijenja nova vladajuća klasa: netokracija (termin je preuzet iz istoimene knjige i nije univerzalno prihvaćen). Koliko je još kapitalističke moći preostalo? Mislim da to nitko ne zna, ali evidentno je da slabi. Kako se je događala pretvorba neću pisati, jer sam o tome pisao prošli put (O agencijskoj teoriji). Krajnji rezultat je da u svijetu asimetrije informacija, zemljom vladaju oni koji ih imaju (informacije naravno). To su kreativni i nadareni i ljudi u poziciji moći (menadžeri), mediji i političari. Što se tiče kapitalista, uskoro će im ostati samo utješne nagrade, kao plemstvu titule. Što će to biti ovog puta? Tko zna. Bezvrijedni natpisi ili imena tvornica od kojih se bogati netko drugi? Možda. Jedno je neupitno, iako se mnogi sigurno neće složiti, posjedovanje kapitala uskoro neće puno značiti. Zaradu na njemu će predstavljati mrvice koje će im menadžeri ostavljati. Rock Roll |
