O upotrebi dogmi kao sredstvu za upravljanje ljudima
|
(Ovo nije članak o religiji, mada je se dosta dotiče. Religija je velika tema i vjerojatno će ubrzo dobiti zasebni tekst) Dogma – od strane grupe ljudi ili organizacije nametnuta vjerovanja ili skupine vjerovanja, za koje se od drugih očekuje da ih prihvaćaju bez rasprave. Dogme su oduvijek bile zgodno sredstvo za upravljanje ljudima. Ima jedan vrlo jednostavan razlog tome: efikasne su. A razlog njihove efikasnosti leži u činjenici da otežavaju manipulaciju. Kada postoji nešto što centri moći žele nametnuti, nema boljeg načina nego da od toga načine dogmu. Istinu koju se ne propituje. Najveći broj dogmi kroz povijest su nametale religije. I to sve. Za njih su dogme posebno prikladne jer sve religije sadrže određenu mistiku, A gdje ima mistike, lako se infiltriraju i dogme. Osim religija, dogme nam često nameću i svjetovne vlasti. Možda i više nego što smo svjesni. Sama činjenica da je od nečega napravljena dogma ne znači ništa loše, ni dobro. Ovisi o cilju kojeg se u konkretnom slučaju postiže. Da bih to pokazao, navesti ću primjere nekoliko najpoznatijih dogmi. Učiniti ću i ono, što se sa dogmama ne smije, propitivati ću ih. 1. Muslimani i Židovi se obrezuju jer je to Božja volja Zar zaista mislite da je Bog svoje djelovanje spuštao na razinu takvih banalnosti? Na kraju svega, famozna je kožica potpuno nebitno pitanje. Zašto bi netko oko toga dizao buku? Pa možda zbog toga što Židovi i Muslimani izvorno potječu iz područja s malo vode, a puno prljavštine, pijeska i nemilosrdnih klimatskih uvjeta. Kao što je poznato ti su uvjeti «idealni» za širenje raznih bolesti i upala na krhkim ljudskim tijelima. Navedeno je područje ljudskog tijela jedno od najpogođenijih. S vremenom se shvatilo da obrezivanje pomaže održavanju higijene i sprečava nastajanje upala. Pretpostavljam da su razmišljali o tome kako to najlakše prenijeti na «običan» puk. Kojeg li se boljeg načina moglo naći nego proglasiti to Božjom voljom, tj. dogmom? Da li cilj opravdava sredstvo? U ovom slučaju, mislim da da. 2. Sam je Bog proglasio nedjelju (sabath) neradnim danom E ova dogma ima sasvim druge motive, koji su ponovno plemenite naravi. Smatram da je to bio način da se ljude zaštiti od gramzivih feudalaca (općenito vlastodržaca), ali i od samih sebe. Znate li nekoga tko ima malo privatno poduzeće i toliko radi da godinama nije bio na godišnjem odmoru? Ja znam nekoliko takvih primjera. Argumenti svih njih su isti: «Ja ne mogu firmu ostaviti na 8 ili 15 dana jer će sve propasti.» Ma nemojte! A znate li nekoga tko je tako govorio, a onda mu se desilo nešto neplanirano i neugodno, npr. lom noge? Nažalost, znam i takav slučaj. I što se je tada desilo? Apsolutno ništa! Stvari je trebalo malo presložiti, ali firma nije propala, a sunce i dalje izlazi svakog jutra. Prema tome, ako je moguće zatvoriti inokosno poduzeće na 2-3 tjedna zbog loma noge, zašto to nije moguće učiniti i zbog godišnjeg odmora? Bi li to bilo moguće kad bi to bila «Božja zapovijed»? Ista je stvar i s nedjeljama. Nažalost, danas ima puno ljudi koji nemaju niti jedan neradan dan u tjednu. Ipak, većina nas nedjeljom ne radi (ili nekim drugim danom). Možete misliti kako je to bilo prije 50-100 i više godina. Stanovništvo je bilo u pravilu ruralno i živjelo je od plodova svoje zemlje. Sjećam se pokojnog noneta (djeda, za neuke) dok smo ga posjećivali u bolničkoj sobi. Uvijek ga je jako zanimalo da li su svi poljoprivredni radovi obavljeni kako spada. A njegova je obitelj tada već odavno prestala biti ovisna o poljoprivredi. Jednostavno, to je bilo jače od njega. Što ga je zdravoga moglo spriječiti da svaki i cijeli dan provede iscrpljujući tijelo u polju? Samo Božja želja - dogma. U nedjelje se ne radi! 3. Bog se protivi vođenju ljubavi bez braka Ovo je jedna od naj-raspravljanijih, naj-osporavanijih, ali i naj-pozivanijih dogmi. Danas je se malo tko pridržava, ali ipak Crkva je promiče svakom prilikom. Radi se o konceptu da su puteni užici u redu samo između bračnih partnera. Zašto bi Bog zahtijevao od nas tako nešto? Zbog same ljudske prirode. A ljudska priroda nije uvijek uzorna. Kad bismo htjeli u kratko opisati Boga, što bismo rekli? Možda, Bog je ljubav? I ne bismo bili u krivu. A ako je Bog ljubav, onda se on zalaže za ljubav po svaku cijenu. Možemo reći da je Bog fanatik ljubavi. A što je vođenje ljubavi? Ne znam točnu definiciju, ali mislim da bi se to moglo objasniti kao tjelesnu manifestaciju ljubavi između dvoje ljudi. Vođenje ljubavi je kulminacija romantične ljubavi. Zašto bi onda Bogu smetalo vođenje ljubavi u braku ili izvan njega? Ja to sebi objašnjavam ovako: Bogu to ne smeta, ali nema boljeg načina da se spriječi ljudska zlouporaba. Drugim riječima, promiskuitet. Kada bi se reklo: «vođenje ljubavi s voljenom osobom nije grijeh», vrlo bi brzo to bilo interpretirano ovako: «pa ja volim sve djevojke s kojima spavam. Što mogu kad se zaljubljujem svaki tjedan u drugu?» Ili, «Ja ih volim obojicu, zašto ne bih spavala s obojicom?» E tu je bitno razlikovati vođenje ljubavi od sexa. U ovim se slučajevima zasigurno ne radi o vođenju ljubavi. Kad bi se tako postavile stvari, situaciju bi bilo nemoguće kontrolirati i ljudski rod, koji je ionako lakog morala, bi brzo tonuo u promiskuitet. E, promiskuitet je ono što Bogu smeta! (Bar po mom mišljenju.) A kako zabraniti promiskuitet, a dozvoliti vođenje ljubavi? Znate li neku promiskuitetnu osobu koja se izjašnjava kao takva? Možda, ali kod većine to nije slučaj. Sve one smatraju da to nisu. I kako onda riješiti problem: krutim pravilom, dogmom, «sex je dozvoljen samo u bračnoj zajednici». Je li ta dogma riješila problem promiskuiteta? Naravno da nije. (I svakim danom sve više posustaje.) Ipak, mislim da ga je uvelike umanjila. 4. Ograničenje brzine u nekom zavoju od 50 km/h (Ovo zapravo nije prava dogma već je koristim samo da bih do kraja objasnio prethodnu.) Vozim cestom i pred zavojem vidim znak za ograničenje brzine od 50 km/h. Dobro poznajem trasu, solidno znam voziti i auto mi je u dobrom stanju. Znam da mogu taj zavoj proći brzinom od 70 km/h bez da dovedem u opasnost sebe ili bilo koga. Moj prijatelj X je još bolji vozač od mene i može bez rizika taj zavoj proći na 80 km/h. No moj prijatelj Y vozi slabo i ima očajan auto. Njemu je kritična brzina u to zavoju 45 km/h. Zašto onda na znaku piše 50 km/h? Zar ne bi bilo bolje da znak pokazuje preporučenu, a ne najveću dozvoljenu brzinu? Tako bi svatko od nas trojice mogao prolaziti kako mu to najviše odgovara, a promet ne bi bio ugrožen (jedna latino-američka zemlja i koristi taj model). Eh da, divno bi to bilo. Ali, kako prisiliti ljude da voze u skladu s svojim mogućnostima, mogućnostima automobila i uvjetima ne cesti? Kako ih uvjeriti da ne precjenjuju te faktore i ne voze opasno po sebe i druge? Nikako! Neki su se skloni precjenjivati, neki mogu ostati iznenađeni okolnostima, a neke jednostavno nije briga. Kad bi situacija bila takva, puuuno bi više ljudi ginulo na cestama. Ista je stvar kao i sa vođenjem ljubavi. Postoji ispravan put, ali se ga ne može regulirati pa se uvodi kruto pravilo, dogma. 5. Ratovi između naroda se vode za dobrobit naroda Možda ponekad da. Često ne. Ljudi to nisu spremni prihvatiti, previše se krvi prolije i previše se neopisivo ružnih stvari dogodi u ratu. Nažalost, često su mržnja i sukob umjetno izazvani kako bi se ostvarilo neke druge, puno banalnije ciljeve. Ljude se vodi u rat za naftu, zlato, ili moć, a prodaje im se ideale integriteta naroda i slobode. Sloboda je zakon. Ona bi trebala biti dogma, aksiom, neosporiva činjenica i pravo svakog čovjeka. Nažalost, prečesto je njena ideja zloupotrebljavana za rješavanje nekih sasvim drugih situacija. Postoji još mnogo dogmi koje su stvorene sa, u potpunosti, humanim ciljevima, ali i onih koje su stvorene da bi se moglo manipulirati ljudima. Ne mogu ih i neću sve objašnjavati jer ih ima bezbroj, a ovaj je post ionako ispao pre-dugačak. Spomenimo samo: križarske ratove, đihad, superiornost arijevske rase, položaj žena u obitelji, sustav kasti u Indiji, položaj ne-bijelih rasa u zapadnom svijetu... Propitajmo dogme. Zadržimo ispravne, iskorijenimo loše. Čeka se na naš potez. Nitko to neće učiniti umjesto nas. Rock Roll |
