keep it mighty real!

Koliko je čovjeku potrebno da zamrzi ili zavoli neko mjesto na svijetu? Neki grad recimo? Samo jedan pogled na kartu, samo jedan spomen njegovog imena i utrobu mu zahvati odvratna mučnina, osjećaj mržnje prema sebi i svima koji su mu svjesno ili nesvjesno nanijeli neko zlo (ili ga samo krivo pogledali). Ali, to je samo grad...nakupina ljudi, cigle i betona. Čemu takvo neprijateljstvo? Čini mi se da je ipak u pitanju igra asocijacija. Ovo me podsjeća na ono, zvuk na sliku, +/- kvadratni korjen...i na kraju dođeš do osobe koju najvjerovatnije voliš. Nju voliš, a njen grad mrziš. Ne čini li vam se to pomalo uvrnutim? Ipak, tko se usudi povući granicu između ljubavi i mržnje, razapeti bodljikavu žicu i minirati ničiju zemlju? Granice ne postoje kada je u pitanju um. Ljubav lako pređe u strah, strah u ljubomoru, ljubomora u mržnju, a mržnja vodi ka tamnoj strani. Gram ljudske primitivnosti, prstohvat emocionalne slabosti i već kupuješ najnoviji bestseler Dr. Philla. Crno i bijelo samo su dvije boje u vidljivom spektru. Kako na kraju uvjek dobiješ ono što mrziš, a ono što voliš usni u zaboravu ispod ledenog pokrova malenog potočića, koji je još k tome zameten snjegom pa ga zeko mali nikako ne može pronaći. I za kraj retoričko pitanje. Mislite li da svaki smrtnik za života dobije priliku barem jednom igrati se boga?

Nisam savršen vozač, niti nešto posebno pažljiv u prometu. Tu i tamo stanem pješaku, propustim nekog tko se uključuje sa sporedne na glavnu, ograničenja se često i pridržavam. To mi nije problem...automobil koji vozim ima samo 4 brzine.

...'cause you can smash some limousines, limousines and human beings...

Ljudi koje susrećem na cesti su ponekad prava jebena stoka nezavraćena. Pravi prikaz domaće (ne)kulture i (ne)odgoja.

Htio bih za svog života vidjeti leteće automobile upravljane umjetnom inteligencijom koja će ljudski faktor smanjiti na nulu.

Povratak u binarno gnjezdo bjaše dug i trnovit, no izvjestan i jasan kao sunce na obzoru. Grozdovi nabubrili sokom i sjemenjem zamirisaše gordo i plameno. Oscilacije svjetala pozdraviše sokolov let nad beskrajnom dolinom. Dobrodošao sine razvratni, neumjereni, Rimljani slavili tvoju hedonističku pohotu!