Kada je pravo vrijeme za brak?

---

Click here: Kada je pravo vrijeme za brak?

---

Ipak, psiholozi preproručaju da se ipak pričeka sredina dvadesetih godina za takvu odluku. Jedan od njihovih najpoznatijih oblika je tzv. Oni što čekaju idealne uslove najčešće dočekaju da imaju sve , ali nema dece. Za islam je karakteristično da dozvoljava , odnosno brak muškarca s više žena, iako je muslimanu dozvoljeno imati najviše četiri žene istovremeno.

Bračni status često može imati uticaja i na odnos države prema nekom pojedincu u smislu njegovih financijskih obaveza ili prava. Tu su praksu kasnije uvele i crkve. Mnogi ljudi se vjenčaju vjerujući partneru na riječ da je kršćanin, a kasnije saznaju da je to bilo samo pretvaranje.

Kako znati kada je vrijeme za prekid ili razvod? - Budući da su ljudi tako različiti, trebate ih promatrati svakoga pojedinačno. Abrahamske religije je kao najstarija od svih abrahamskih religija ustanovila stav prema kome brak predstavlja ugovornu vezu između muškarca i žene u kojoj sudjeluje , odnosno da brak predstavlja način na koji se vrši Božja zapovijed o rađanju djece.

Mladoženja i mlada na potpisuju dokument o stupanju u brak Brak je zakonski i društveno uređena zajednica, obično između jednog muškarca i jedne žene, koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju prava i obaveze partnera i njihov zajednički status prema djeci ako ih bračni partneri imaju. Univerzalnost braka unutar različitih društava i kultura je pripisana brojnim osnovnim društvenim i osobnim potrebama kojima daje društveno prihvaćeni okvir kao što su regulacija i zadovoljavanje seksualnih nagona, podjela rada između spolova, ekonomska proizvodnja i potrošnja te zadovoljenje osobnih potreba pojedinca za privrženošću, položajem u zajednici i ljudskim društvom. Najvažnija funkcija braka gotovo sigurno proizlazi iz osnovne ljudske potrebe za stvaranjem potomstva tj. Ljudskim bićima, među svim sisavcima, za razvoj do zrelosti treba najviše vremena, a samim time je i razdoblje ovisnosti potomaka o majci najdulje. Ta činjenica nameće povećane obaveze roditeljima oko skrbi o potomstvu i u tom smislu brak predstavlja društveni mehanizam koji tradicionalno institucionalizira vršenje roditeljskih dužnosti i obaveza. Brak se u različitim oblicima može naći u gotovo svakoj društvenoj zajednici. Najstariji povijesni zapisi sugeriraju da se brak smatrao dijelom , te se kasnije razvio u suvremene oblike regulirane. Muškarac i žena iz čijeg braka je proizašlo jedno ili više djece predstavljaju tzv. Brakovi se, s obzirom na to da se pojavljuju u različitim kulturama, pojavljuju u brojnim oblicima. Obično se dijele po broju partnera, pripadnosti partnera određenoj društvenoj grupi odnosno instituciji pred kojom se sklapaju. Ostale vrste brakova su , koji u ime partnera sklapaju članovi njihove obitelji poseban je oblik , a koji također može biti poseban je oblik tzv. Oblik braka specifičan za je niqah ili , a u postoji i institucija tzv. Institucije slične braku su i tzv. U je, pak, pod vrlo specifičnim uvjetima, moguće sklopiti brak s preminulom osobom, tzv. Ta je institucija u tome slična kineskom običaju poznatom kao. Brak se u u pravilu shvaća kao , dok se u drugim dijelovima svijeta brak može pojaviti i kao institucija. Najčešći je slučaj u obliku muškarac s nekoliko supruga , ali su neka društva znala tolerirati i ženu s nekoliko supruga. U većini zapadnih društava se sve donedavno monogamni brak smatrao isključivo zajednicom različitog spola - i - sve dok se nije pojavio koncept koji izaziva velike kontroverze i sve veće prihvaćanje. U različitim plemenskim zajednicama, kao kod nekih indijanskih plemena društvo je toleriralo zajednički život 'berdaša', vračeva-homoseksualaca koji bi živjeli zajedno sa nekim drugim muškarcem. Berdaši su izazivali zbog svoje prirode podsmjeh svojih ostalih suplemenika, ali su istovremeno uživali i jak ugled kao močni šamani. Ovo je bilo rašireno kod Indojanaca sa prerija, kao kod , i drugih, a zabilježeni su i slučajevi tolerancije prema njima kod južnoameričkih. U novije doba neke države su priznale istospolne brakove. Teorije koje su se razvile se u najvećoj mjeri temelje na podatcima, odnosno istraživanjima komparativne među udaljenim i premodernim narodima za čiji se način života vjeruje da je sličan načinu života prethistorijskih ljudi. Dio njih objašnjenje za nastanak braka pokušava pronaći u želji prethistorijskih zajednica da ograniče , kako među svojim muškim članovima koji su se stalno natjecali za seksualne usluge žena, tako i među prethistorijskim zajednicama kao kolektivitetima usp. Za tako razvijene institucije braka je karakteristično da su skoro sve vrijeme bili prije svega regulirani , da bi se tek naknadno ti običaji kodificirali u pisane. Tako je tek nakon u uvela pravilo da se brakovi priznaju jedino ako ih je sklopljen pred katoličkim. Takvu su praksu kasnije zadržale i crkve. Dva stoljeća kasnije u sklopu mjera sankcioniranje braka oduzima Crkvi i prenosi na , čime je stvoren. On će postupno biti uveden u sve zemlje zapadnog svijeta na području tek godine. Tijekom povijesti, društveno prihvaćena definicija braka se stalno mijenja i poprima različite oblike. Nizozemska postala prva zemlja koja je legalizirala istospolne brakove, a slijedile su je i neke druge zapadno-europske zemlje kao i neke savezne države u sklopu SAD. Par bračnih prstena Dok većina zakonodavstava u modernom svijetu pretpostavlja kako bračni partneri stupaju u brak slobodnom voljom na temelju vlastitog izbora, to nije uvijek slučaj, a u povijesti je bio prije izuzetak nego pravilo. Umjesto toga su izbor bračnih partnera vršili članovi njihovih obitelji, a glavni su motivi obično bili ekonomski i nisu uzimali u obzir želje ili osjećaje budućih supružnika. Takvi se brakovi zovu. Pri tome su različite kulture stvarali različite običaje s različitim ograničenjima za izbor bračnih partnera. U nekim zajednicama je tako izbor partnera ograničen na članove vlastite društvene grupe , ; jedan od ekstremnih oblika ovog ograničenja je tzv. Druge zajednice, u nastojanju da se suzbije , inzistiraju na egzogamiji, odnosno braku između članova različitih klanova. Nastojanje da se takva pravila što dosljednije primjenjuju je u dovelo i do običaja sklapanja tzv. Nekada se sklapaju i protiv volje supružnika, kada je riječ o. Jedan od njihovih najpoznatijih oblika je tzv. Kasnija zakonodavstva, uključujući i ona koja pretpostavljaju slobodni izbor partnera, uvela su određena ograničenja. U prošlosti su se tzv. Sve do najnovijeg vremena, gotovo svuda je bio zabranjen brak s osobama istog spola. Gotovo sva zakonodavstva ograničavaju brak s osobama ispod određene životne dobi, kao i s osobama u određenom stupnju. Podrobniji članak o temi: Brak u formalnom smislu započinje koja se naziva. U nekim zemljama, pogotovo onima koje inzistiraju na , vjersko vjenčanje mora biti odvojeno od građanskog; to se u nekim slučajevima postiže tako da supružnici brak prvo sklope formalno kod matičara, a zatim, ako to žele, obave vjerski obred u skladu s vlastitim vjerovanjima i tradicijama. Različita zakonodavstva različito tretiraju mjesta na kojima se obavljaju vjenčanja. U nekim zemljama se vjenčanja smatraju javnim događajem, i kao takva se mogu provesti jedino na točno određenim javnim mjestima kao što su vjerski objekti ili državni matični uredi ; izuzetak mogu predstavljati slučajevi kada je jedan od supružnika teško bolestan. U nekim slučajevima određeni ugostiteljski objekti kao ili , mogu poslužiti u tu svrhu, ako su stekli odgovarajuće zakonske dozvole. Neka zakonodavstva, pak, omogućavaju sklapanje braka na različitim mjestima, pa i u prirodi, a ponekad i na neobične načine supružnici koji skaču s padobranima i sl. Druga zakonodavstva, pak inzistiraju da se vjenčanje može provesti samo u okviru teritorijalnih jedinica gdje barem jedan od supružnika ima registrirano. Nakon samog sklapanja braka obično slijedi slavlje - ili pir - kome tradicionalno prisustvuju članovi obitelji, rodbine i prijatelja bračnih drugova. Novi supružnici, ovisno o vlastitim financijskim okolnostima, mogu slavlje nastaviti i privatno, za što primjer predstavlja odlazak na turistička putovanja i uživanje u koji obično neće uživati u svom redovnom bračnom životu; taj se period obično naziva. U modernim zapadnim zemljama se smatra da supružnici ulaskom u brak napuštaju svoje nekadašnje i stvaraju novu ili novo. U idealnim uvjetima se to postiže tako da se useljavaju u ili čiji su vlasnici ili koga su iznajmili. U tradicionalnim sredinama je, međutim, češći slučaj da se supružnik pridruži porodici svog bračnog druga; u slučaju da se muž pridružuje ženinoj porodici riječ je o braku, u slučaju - mnogo češćem - u kome se supruga priključuje muževoj porodici, riječ je o braku. U nekim slučajevima bračni drugovi ne mogu zajedno živjeti, najčešće iz objektivnih okolnosti kao što je bolest, zatvorska kazna ili dugotrajna poslovna odsutnost jednog od supružnika. U nekim slučajevima bračni drugovi žive odvojeno iz financijskih razloga, odnosno nemogućnosti da stvore vlastito domaćinstvo; takvu situaciju priznaje u posebnoj instituciji , odnosno bračnom sporazumu kojim se supružnici odriču dužnosti zajedničkog života. Prestanak zajedničkog života, kada je formaliziran kroz institut , u nekim zemljama predstavlja ključan preduvjet za nastupanje. Oblici seksualnosti koji izlaze iz tih okvira, kao što su tzv. Takva se shvaćanja, međutim, u zapadnim zemljama sve više napuštaju nakon. S druge strane, neki vjenčani parovi svjesno i pri tome koriste razne metode , uključujući i vlastitu sterilizaciju. Pri tome je glavni motiv ekonomski, odnosno shvaćanje kako nedostatak djece omogućava daleko ugodniji način života, pogotovo kada oba supružnika imaju visoke prihode tzv. Isus i žena uhvaćena u preljubu, crtež Jana Brueghela starijeg,. Brak završava smrću jednog od supružnika. Preživjeli supružnik nakon toga u većini kultura ima pravo ponovno se vjenčati za neku drugu osobu, iako ponekad za to mogu postojati ograničenja, najčešće vezana uz srodstvo te osobe s preminulim. U nekim slučajevima se ograničenje može vezati uz potrebni period. Osim smrću, brak može prestati i razvodom, odnosno poništenjem braka - kada se uzima da brak, najčešće iz nekih formalnopravnih razloga, nije ni postojao. Razvod, međutim, sa sobom povlači određene pravne posljedice; usprkos tome razvod je relativno česta pojava i sve do najnovijeg vremena ga je, čak i u tradicionalnim društvima s izuzetkom , bilo lako postići, pogotovo ako ga je pokretao muž. U zapadnim zemljama je, pak, sve donedavno razvod bio zabranjen u katoličkim zemljama, dok se u protestantskim i sekularnim zemljama mogao postići tek nakon dugog postupka i pod kompliciranim uvjetima; obično su ga mogli priuštiti tek pripadnici. Međutim, posljednjih se desetljeća razvod u zapadnim zemljama pojednostavio, tako da između 30 i 50 % svih brakova završava razvodom. Najrjeđi oblik prestanka braka je vezan uz instituciju tzv. Podrobniji članak o temi: Brak je u većini današnjih zemalja uređen od strane države, ali se može u određenim slučajevima sklopiti ili regulirati od strane određene. Brak je ponekad teško karakterizirati jer osim moralnog, ima i pravni sadržaj, odnosno neki ga teoretičari tumače kao posebni oblik. Brak obično započinje sklapanjem braka, obično uz obred zvan. Prestaje jednog od supružnika, odnosno ; u slučaju smatra se da brak nije ni postojao. Brak u većini država regulira. Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom. Institucija braka je od samih početaka imala primjetnu ekonomsku komponentu i sigurnosnu komponentu. Primjerice u mnogim zemljama svijeta sve do 20. Isto tako brak je kroz stvaranja potomstva omogućavao pravo nasljedstva - imovinskog i političkog prelazak plemićkog statusa i sl. Dolazak bračnog druga u novu zajednicu s jedne značio nasljeđivanje ili povećanje njenih resursa u obliku. Rađanje muškog potomstva u takvim pravnim sistemima omogućavalo je zadržavanje ili stjecanje više ekonomske ili političke moći. S obzirom da mnoge države prije 20. Brak, sporovi oko braka, uzdržavanje i pravo nasljeđivanja je druge strane uvjetovali su razvoj monogih zakona i tako i društva društva. Problemi koji su nastajali bili su rješavani u sklopu različitih društava na različite načine. Primjerice da bi se osigurala žena u braku, ili da bi se nadoknadio ekonomski gubitak odlaska žene iz obitelji stvaraju se niz običaja i institucija kao što su ili , koji su se, u određenim oblicima i u nekim društvima, očuvali do današnjeg dana. Bračni status često može imati utjecaja i na odnos države prema nekom pojedincu u smislu njegovih financijskih obaveza ili prava. Klasičan primjer predstavlja u doba cara koji je nametanjem visokih za nevjenčane osobe nastojao povećati broj brakova, a zajedno sa njim i broj djece. Novije doba U modernim državama, pravni poredak brak regulira prvenstvo u pogledu ekonomskih i pravno-ugovornih aspektata. Mnoga zakonodavstva bračne drugove tretiraju kao par pojedince, a ne kao članove šire obitelji, i ta zajednica gleda se kao odvojena cjelina v. U mnogim modrenim državama svijeta brak predstavlja temelj za nova stečena imovinska prava, dok prava i obaveze supružnika jedan prema drugome su manje više ne postoji nikakva regulacija i država se ne upliće između supružnika. U mnogim zemljama postoji i zakonski štit, u kojem nije moguće pozvati supružnika kao svjedoka u nekim sudskim raspravama jer sud smatra da supružnici imaju presudni utjecaj na svjedočenje jer su u bliskoj zajednici s drugom osobom. Neki pravni sustavi, pak, dozvoljavaju bračnim drugovima da sami odrede što ulazi, a što ne ulazi u bračnu stečevinu, odnosno da zadrže zasebne ; u posljednje vrijeme se u tu svrhu koristi institut. U nekim zemljama predbračni ugovori nisu dopušteni zakonom, te sva imovina bilo da je stečena prije braka ili za vrijeme braka tretiraju se na isti način čim se skopi brak ili se tretiraju kao isti ako su u braku neko određeno vrijeme. U slučaju razvoda sud određuje način kako se imovina dijeli, i ako je jedan od supružnika imao veću plaću od drugoga tada taj sud ponekada odluči da bračni drug s većim prihodima mora nakon razvoda plaćati uzdržavanje onome s manjim prihodima. Isto tako sud tako dodjeljuje svu maloljetnu djecu na skrb, i određuje koliko za uzdržavanje mora plaćati bračni drug koji ne živi s djecom. Ako je zakon određuje u nekim zemljama u slučaju smrti nekog od supružnika svo pokretno i nepokretno imanje prvo nasljeđuje preživjeli bračni drug, dok u drugim zemljama pravo nasljedstva određen je posebnim zakonima i posebnim sudom. U nekim zemljama svijeta sva ova navedena prava dostupna su osobama koje žive u kohabitacija ili tzv. Sklapanje braka iz čisto ekonomskih interesa Ekonomski aspekt braka se također može iskazati i kroz fenomen , odnosno traženja bračnog druga koji posjeduje više materijalnih resursa, a koji je sve donedavno bio karakterističan prvenstveno za žene. U nekim slučajevima su ekonomski obziri primarni, a ponekad i jedini motiv za sklapanje braka, bilo da je riječ o poreznim povlasticama ili sticanju prava za boravak u nekoj zemlji pri čemu je posebno poznat primjer tzv. Ako su takvi motivi prisutni kod oba partnera, tada se govori o lažnom ili. Brak se u većini kultura, kao i kroz cijelu povijest, smatrao jednim od temelja obitelji, odnosno društva u cjelini, tako da brak kao institucija gotovo nikada nije dolazio u pitanje. Međutim, u pojedinim je slučajevima bilo teoretičara koji su brak kritizirali s različitih stajališta. Radikalna kritika braka, odnosno zalaganje da se on u potpunosti ukine kao društvena institucija, su postala karakteristična za drugu polovicu , pogotovo kada je pokretom počela dominirati struja. Vodeće svjetske religije imaju određene poglede na brak, koje čine dio njihovih doktrina, a koje se u praksi održavaju kroz vjerske obrede vjenčanja. Abrahamske religije je kao najstarija od svih abrahamskih religija ustanovila stav prema kome brak predstavlja ugovornu vezu između muškarca i žene u kojoj sudjeluje , odnosno da brak predstavlja način na koji se vrši Božja zapovijed o rađanju djece. Na istim temeljima se razvio i pogled na brak, pri čemu se na njega, ovisno o denominaciji, gledalo kao na ugovor, svetu instituciju -. Na temelju istih stavova je razvila i doktrinu o nerazrješivosti braka i otklonila bilo kakvu mogućnost razvoda iako se u praksi ponekad koristi institut poništenja braka iz formalnih razloga. Ostale su kršćanske denominacije, pak, dozvolile razvod, iako ga ne ohrabruju. Za islam je karakteristično da dozvoljava , odnosno brak muškarca s više žena, iako je muslimanu dozvoljeno imati najviše četiri žene istovremeno. Islam je kroz stoljeća stvorio složeno , odnosno institucije kao što su islamski razvod , detaljne bračne ugovore i imovina koja u slučaju razvoda mora pripasti supruzi. Ostale religije Od ne-abrahamskih religija brakom se najdetaljnije bavi u okviru čijih se doktrina razvilo čak osam različitih vrsta braka. Hinduistički nauk inzistira na tome da bračni drugovi moraju ostati zajedno do kraja života, kao i da je svrha braka dužnost , artha posjed , kama tjelesni užitak i moksa duhovni užitak. Hinduistička praksa u , temeljena na sustavu, temelji se na endogamnom i dogovorenom braku, pri čemu se koriste karte i bračni posrednici. Neka od tumačenja hinduističkih doktrina o braku su zaslužna za , ili običaj samo spaljivanja udovica, koji se, pak, nastoji iskorijeniti od početka 19. Za je, pak, karakteristično da je u doktrinarnom smislu gotovo potpuno ravnodušan prema braku, odnosno smatra ga isključivo svjetovnom stvari. Budistički spis , pak, nalaže poštovanje bračnog druga.

KADA JE PO ISLAMU DJEVOJCI PRAVO VRIJEME ZA UDAJU
Primjerice u mnogim zemljama svijeta sve do 20. Najgore je izgubiti sebe, svoje vrijednosti i želje. Kada dodju godine koje smatramo kriticnima, zene se pocinju pitati hoce li ikada doci do toga, ili joj jednostavno nije sudjeno. Ako umjesto toga radije dijelite probleme s drugim ljudima nego s vašim partnerom, to znači da nedostaje komunikacije, a to je znak rastuće emotivne distance. Bez ljubavi vrsta se gasi. Stranice za upoznavanje preko interneta nisu više tabu. Jedan od njihovih najpoznatijih oblika je tzv.

[ 13 saveta kako smuvati devojku koja vam se svidja|POSAO U SLOVENIJI|Mladi jebu matorke]

Oznake: Kada, izraziti, svoje, osjećaje