Rijetko, ali i meni se ponekad dogodi da ostanem bez rijeci.
Pustit cemo danas neka slike govore…

















Prekrasan, prekrasan vikend…

Nekima sam jos duzna jednu stafetu ali tu svoju “svetu” duznost ovaj put cu zaobici jer jednostavno ne mogu izdvojiti samo 5 najdrazih pjesama. Cijeli moj zivot je jedna velika pjesma, ponekad malo sjetna, ponekad ljuta, ali najcesce vesela, razigrana, puna ljubavi i topline… I zato se duboko ispricavam osobi koja mi je stafetu predala, ali sa mnom ona umire. : ) Ipak, da ne ostane sve na ovome, evo Vam jedne pjesme koju danas volim jako.
Jer je danas jedan predivan dan, nakon jednog jos divnijeg vikenda, sunce pici k’o ludo, Rijeka je sva nekako “ljetna”, zrak mirise na more, ulice su zute i zelene, osmijeh mi ne silazi sa usana i cijelo jutro pocupkujem, plesem, pjevusim, a dan samo prijeti da postane jos ljepsi i bolji…
Ma jednostavno, danas u mojoj glavi nema ni problema ni pameti, danas je mozak sareni fluid duginih boja koje se pretacu iz ljubavi u veselje, iz veselja u spokoj, iz spokoja u potpunu, zaglusujucu srecu…
A danas sreca svira u ritmu Doorsa… : )))

Uzivajte... Do nekog drugog grada, na nekoj drugoj predstavi, u nekom drugom cirkusu... : )

Moja jutra za radnog dana obicno zapocinju ustajanjem, tusiranjem, pranjem zubiju, oblacenjem, dolaskom na posao, kavom sa kolegicom, dvije cigarete i listanjem dnevnog tiska.
Danasnji dan izgledao je da ce biti kao i svaki drugi prije njega, dok nisam u ruke uzela «24 sata». Ne mogu Vam opisati osjecaj prenerazenosti i gadjenja koji me preplavio kada sam vidjela naslovnicu istih «novina» (zasto novine pod apostrofima? Zato, dragi moji, sto ja ono sto sam vidjela na njihovoj naslovnici ne mogu i NE ZELIM nazivati novinarstvom!). Ne sjecam se kada me zadnji put neka vjest ili dogadjaj tako iskreno potresao i prestravio kao ovo. Naime, ne znam jeste li do sad vec culi (ili kao ja, na moju veliku zalost, vidjeli), u Beogradu, na punoj terasi ljudi, netko je hicima iz pistolja ubio mladog splitskog kosarkasa Jovana Manovića (30). Mediji spekulraju sa cinjenicom da se mozda radi o mafijaskom smaknucu, dok njegova obitelj i prijatelji tvrde da tako nesto ne dolazi u obzir jer po njihovim spoznajama on nikada nije imao nikakvog doticaja sa podzemljem.
Medjutim, nije razlog njegova ubojstva, cak niti samo ubojstvo ono o cemu sam zeljela danas pisati. Ono sto smatram necuvenim i ODVRATNIM su slike koje su objavljene na naslovnici «24 sata», kao i uz clanak o ovoj tragediji. Ukoliko vec niste, ni nemojte to pogledati. Jer na slikama vidjet cete, mladog, zgodnog, perspektivnog covjeka- MRTVOG. Slika njegova tijela koje jos uvijek sjedi na stolici, netom nakon ubojstva, zabacena glava na kojoj se jos uvijek nalaze suncane naocale i zadignuta, zuta majica.
Ljudi moji, ja Vas pitam- da li je ta ZVIJER od covjeka koja je te fotografije objavila, razmisljala o ljudima koji su tog, mladog, nesretnog covjeka voljeli??? Da li je razmisljala o njegovim roditeljima, majci i ocu??? O tuzi, boli i ocaju koji ti ljudi u ovim trenutcima prolaze??? Pitam se, ima li ta ista «osoba» vlastitu djecu??? I ne, uopce NIJE bitno da li je tu rijec o mafijaskom obracunu ili o pukom nesretnom slucaju!!! Jer, ovdje se na kraju ipak radi o jednom ljudskom bicu, o jednom zivotu koji je naprasno prekinut u cvijetu mladosti. HEEEEEEEEEEEEJJJJJJJJ, LJUDI!!!!!!!! Ono sto ste objavili NIJE film, ovdje se vise ne igramo kauboja i Indijanca, tu nisu bili ispaljeni corci!!! Jednog COVJEKA vise nema. I nikad vise ga nece biti! Jednoj MAJCI su ubili sina i bol koju ona osjeca nemjerljiva je sa svim novcima koje cete vi zaraditi zbog gnjusnih, senzacionalistickih, prijezira vrijednih naslova i fotografija koje ste objavili!!! Tko se usudio ovako nesto uciniti???!!!! Cije srce nije srce vec veliki, hladni kamen???!!! Tko se to skriva iza svoje profesije i na temelju toga ima pravo NE MARITI, NE SUOSJECATI, BITI NECOVJEK???!!!

Dragi moji prijatelji danas mi je dan uz kavu i novine zapoceo SUZAMA. Suzama zbog razocaranja, suzama nevjerice i tuge zbog svih nas, koji rapidno propadamo u svojoj dekadenciji, bahatosti i zelji za krvoprolicem i nesrecom.
Gdje je nestala HUMANOST u ljudskom rodu, tko uistinu ZELI ovakve stvari gledati rano ujutro???
Gdje je nestao dignitet novinarske profesije koja bi ljude trebala informirati i obrazovati, a ne bombardirati slikama mrtvih ljudi i njihovih nepomicnih tijela?!
Jesmo li uistinu ZIVOTINJE koje se hrane tudjom nevoljom i boli???
Zar se svijet stvarno pretvorio u djunglu u kojoj samo oni sa najboljim zelucem, najdebljim obrazom i najmanje covjecnosti mogu opstati???

Iskreno sam nesretna. Iskreno ljuta. Neopisivo tuzna.

LJUDSKI RODE, SRAMI SE!!!!

I molim Vas, da mi se NITKO NIJE USUDIO napisati bilo sto u stilu- Ah, pa na to si se vec trebala naviknuti, to se stalno dogadja, to je takav posao, njihova duznost je da takve stvari objavljuju i bilo kakva SRANJA slicna ovima! Jer to znaci da ste se pomirili, da ste odustali od ljudskosti i humanosti, da ste postali isti kao i oni koje ja prezirem!
JA SE SA OVAKVIM STVARIMA NISAM I NIKADA NECU POMIRITI, NIKADA SE NECU NAVIKNUTI I NIKADA, NIKADA NECU PRESTATI PLAKATI KADA OVAKO NESTO VIDIM!!!