rimokatolik
13.03.2007., utorak
|
Ime Božje ili broj Zvijeri
Mjesto događanja je Sinajska pustinja. Sam je događaj vjerno opisao sam Mojsije u trećem poglavlju Knjige Izlaska. Pustinja je za Mojsiju, Iliju i Isusa mjesto poziva i pripreme izlaženja iz stroja svakodnevnice, bez sučeljavanja s moću osamljenosti, nema iskustva Boga. Ako polazeći od prvog motrišta – povijesnog okvira – moramo reći: požudno sebično srce ne može spoznati Boga, onda polazeći od ovoga drugoga možemo ustvrditi : bučno uznemireno, uznemireno i ne sabrano srce ne može naći Boga. Dolazimo do srži stvari. Pred Mojsijem Bog sebi daje ime i izlaže ga formulom : „Ja sam onaj koji jesam“. Događaj je neiscrpan. Sva daljnja povijest vjere, sve do priznanja Isusova božanstva, uvijek je novo izlaganje ovih riječi, koje tako poprimaju sve veću dubinu. U svakom slučaju, već zarana je bilo jasno: ovim očitovanjem ime „Jahve“ se sasvim jasno odvaja od svih drugih imena bogova kod okolnih naroda. To nije ime među drugim imenima, jer ni nositelj toga imena nije jedan među mnogima iste biti. Njegovo ime je tajna, njegovo ime ne trpi nikakvo uspoređivanje. „Ja sam onaj koji jesam“- to znači blizina, moć nad sadašnjošću i nad budućnošću. Bog nije zarobljenik onoga što se dogodilo „od vječnosti“; on je uvijek sadašnjost:“Ja jesam“… On je svakom vremenu istovremen i prethodi svakom vremenu.Ovoga Boga mogu osloviti sada i ovdje: on je sadašnji i odgovara mome „sada“. Stoljećima kasnije, pri kraju velikog izgnanstva, postao je odlučujući jedan drugi aspekt. Sile ovoga svijeta koje su u svojoj veličini i oholosti i samoga Jahvu proglasile mrtvim, preko noći su zbačene s prijestolja. One prolaze. On ostaje. On „jest“. Njegovo „ja jesam“ nije samo Božja sadašnjost, nego je istovremeno i njegova postojanost. U svekolikoj prolaznosti on je jučer, danas, sutra. Vječnost nije prošlost nego je upravo ovo: bezuvjetna pouzdanost, postojanost koja uvijek nosi. Bog „jest“: to nas se ponovo tiče u jednom vremenu u kojem uvelike zamjenjujemo „primjerno vremenu“ i „dobro“, „moderno“ i „istinito“. Ali vrijeme nije Bog. Bog je Vječni, vrijeme je idol, kad mu se čovjek klanja. Ovdje treba postaviti još jedno načelnije, općenitije pitanje: što to zapravo znači „Božje ime“? Može li činjenica da Bog u Starom zavjetu dobiva ime, biti nešto više od sjećanja na politeistički svijet, u kojem se Izraelova vjera u Boga morala postupno izboriti u vlastiti oblik? Čini se da u prilog takvom poimanju govori to da pojedinačna Božja imena, koja su u ranim slojevima predaje brojna, tijekom starozavjetnog razvoja vjere sve više nestaju; ime „Jahve“ je doduše zadržano, ali s obzirom na drugu zapovijed dugo prije Isusova vremena više nije izgovaralo. Novi zavjet više ne poznaje neko određeno Božje ime, pogotovo što je u grčkom Starom zavjetu ime „Jahve“ već u velike zamijenjeno oznakom „Gospodin“. No to je samo jedna strana. Pojedinačna Božja imena nestaju izlaskom iz politeističkog početka, to je istina. Ali na drugoj strani upravo u Novom zavjetu odlučujuću ulogu igra misao da Bog ima ime. Samo se u 17. poglavlju Ivanova evanđelja koje u višestrukom pogledu možemo smatrati vrhuncem novozavjetnog razvoja vjere, četiri puta pojavljuje „Božje ime“. Glavni dio teksta, redci 6 i 26, uokviren je Isusovom samo ispoviješću da je njegovo poslanje obznaniti ljudima Božje ime: Isus se pojavljuje kao novi Mojsije, koji potpuno i stvarno čini ono što je kod gorućeg grma započelo fragmentarno i zastrto… Bog ima ime, i zove po imenu. Bog je Osoba i traži osobu. Ima Lice i traži naše lice. Ima Srce i traži naše srce. Za njega mi nismo funkcija u svjetskoj mašineriji, jer njegovi su upravo oni koji su bez funkcije. Imati ime znači biti zvan po imenu. Ime uključuje zajedništvo. Stoga je Krist pravi Mojsije, Onaj koji daje konačan oblik objavi imena. Krist ne nosi novu riječ kao ime, On čini više: On sam je Božje Lice, On sam je Božje Ime, Božji poziv koji se obraća „ti“, osobi, srcu. Kristovo vlastito ime „Isus“ je konačni oblik zagonetnog imena objavljenog kraj gorućeg grma. Sada postaje jasno da Bog tada nije rekao sve, nego je privremeno prekinuo svoj govor. Jer ime „Isus“ sadržava riječ „Jahve“ u svojoj hebrejskoj formi i dodaje još jednu daljnju odrednicu: Bog spašava. Ja sam Onaj koji jesam, to jest, Ja sam Onaj koji vas spašava. Božji je bitak spašavanje. Povijest spasenja navodi kako Bog nekim osobama mijenja ime: Abramu i Izaku. Po Anđelu Gabrijelu traži da se sinu Zaharijinu da ime Ivan, a Svetom Josipu daje dužnost: „Josipe, sine Davidov , ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će Sina, a ti ćeš Mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod svoj od grijeha njegovih.“ (Mt 1,20-21) Isus dajući apostolu Šimunu ime Petar, pokazuje ulogu koju mu je namijenio i novu osobnost koju u njemu stvara. Isus Krist je najbolji Pastir koji zna svaku svoju ovcu po imenu. Crkva kod krštenja svakom djetetu daje ime. Imena izabranika zapisana su na Nebesima (Lk 10,20), u Knjigu Života (Fil 4,3 ; Otk 3,5;13,8;17,8) Treba se truditi ostati uz Boga, Božje Ime, da bi se postiglo „novo i neizrecivo Ime“(Otk2,17). Tko odbije znak Zvijeri i njezin broj 666 imat će udio u Božjem životu i nositi će ime Oca i ime Njegova Sina (Otk 3,12; 14,1) |
09.03.2007., petak
|
Hvala Ti Isuse
Hvala Ti Isuse za moj život. Hvala Ti što ga živim onako kako Ti voliš. Hvala Ti za nekrvnu žrtvu kojom me hraniš. Hvala Ti što gledam na život Tvojim očima. Hvala Ti Isuse za dar Svetog pisma, najveće i najljepše ostavštine za sva vremena. Hvala za Tvoju žrtvu na križu kojom si me otkupio. Hvala za neprocjenjivi dar Majke Marije Prečiste Djevice i moje zagovornice kod Tebe. Hvala Ti za dar jezika u Duhu Svetome kojima si me obdario. Hvala Ti za svaki dan koji počinjem molitvom Tebi i zazivom da mi bude Tvojim Imenom blagoslovljen. Hvala Ti na daru moje obitelji, blagoslovi je Isuse! Hvala Ti za darove kojima uzdržavam svoju obitelj. Hvala Ti Isuse za radost i veselje koje mi u izobilju darivaš. Hvala Ti Isuse za mudrost života, kojom me nagrađivaš. Hvala Ti Isuse za velike milosti ozdravljenja koja sam primio Tvojom voljom. Hvala Ti Isuse i za one koji Ti se nisu zahvalili, potakni ih Isuse na razmišljanje. Hvala ti Isuse prečista dobroto za sve što Ti nisam , a trebao sam zahvaliti. Neka je Tvoje Sveto Ime blagoslovljeno u sve vijeke vjekova. Amen. |
