rijec_zivota
18.12.2007., utorak
U Ž E
Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam. Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi! Iznenada se s neba začu duboki glas: «Što želiš da učinim?» Spasi me, Bože! “Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?” Naravno da vjerujem! AKO VJERUJEŠ, PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN ! Nastupio je trenutak tišine. Čovjek odluči držati se užeta svom snagom. Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao... SAMO TRI METRA OD ZEMLJE... A ti? Koliko si vezan za svoje uže? Bi li ga pustio? Bog te voli ako on nesto obeca onda i vjeruj u to, Bog te blagoslovio |
