Riječni Ribič

Savica 24h (Prvi put Savica)
Lokacija Poluotok
Mamac: Boila domaća proizvodnja(bazirano smrad)

O Savici
Savica spada pod ŠRD Pešćenica
Ribolovno društvo broji preko 700 članova od kojih su mnogi hrvatski branitelji koji najviše pridonose ekološkom očuvanju jezera.Društvo organizira i školu malih ribiča pod nazivom Bolje da me pikne udica nego iglica u kojoj je posebno naglašen ekološki pristup ljepotama grada koje je potrebno sačuvati.
Članovi ribolovnog društva brinu se o ekološkoj slici jezera i prirodnom skladu flore i faune poribljavanjem i čišćenjem puteva.
Najveći problem društva je zagađenje jezera od strane nesavjesnih građana koji odbacuju krupni otpad na području rezervata.
Kao problem potrebno je spomenuti i divlju gradnju odnosno dva naselja koja se nalaze na području jezera. Otpadne vode iz tih domaćinstava direktno odlaze (kako nije izgrađen kanalizacijski sustav) u jezera i zagađuju ih.

Ribolov

Dolazimo na vodu oko podneva, tražeći ribočuvara da nam napiše kartu za 24 sata ribolova. Sve smo jako brzo riješili s ribočuvarima i uz pokoji novi savjet gdje loviti odlučujemo za polutok na glavnom jezeru, teren nam je posve nepoznati a ne znamo ista vezano za vodu osim sto nam je neko drugi rekao, cilj u narednih 24 sata je dobro se odmoriti, napuniti baterije i prevariti pokoju ribu.
Od prihrane koristi ću boilu(10-30 mm) kojom ću privuci ribu u nadi da će upravo ovakav pristup donijeti neku kvalitetniju ribu.
Kako sati prolaze nema nikakvi događanja osim što ribič na mjestu do nas, koji je došao na vodu sat dva poslije nas, ima već nekoliko promašaja. Ujedno se zahvaljujemo na kavi i kobri koju smo koristili od njih. Hvala vam puno.
Dobro im ide, stalno imaju grizeva no ni jedan da se pravo zakvači sve do nekih deset sati u noć kada ljuškaš od 10, 35 kilograma ne biva uhvaćen.
Sretni kada smo vidjeli da je riba krenula , pokušavamo razne boile ne bi li saznali koja je kod nas lovna.
Nedugo nakon deset sati oglašava se i kumu signalizator , imamo ribu i to golaća šarana koji je ujedno kumu prva riba na ovoj vodi. Nadamo se da će sada krenuti pravi ribolov i da ćemo noć provesti budni.
Kroz sljedeći pola sata moj signalizator se začuje i na jaki udara kontre imam ribu koja se kroz nekoliko sekundi toliko umirila na stapu da sam jednostavno prestao namotavati i pomirio se da je riba otpala. nastavio sam namotavao najlon na rolu a iznenada riba je udarila kontru i nastavljam borbu, svjestan da je mrak i da ne smijem dati ribi puno prostora za njezine vratolomije jer će lako negdje u mraku zapeti za nešto, no kako nemam iskustva ribu vučem prelagano i jako sam uvjeren da imam amura jer ide u obalu , no na moje iznenađenje kada sam približio obali primijetih da je to som(oko 2 kg) .
Jako sam uzbuđen jer jako dugo nisam ulovio soma,jako lijepa uspomena za prvu ribu sa Savice

Odlazim spavati s osmijehom na licu , kum još ostaje malo budan ne bi li možda još nešto zagrizlo.
Nedugo zatim noćni kreket žaba i tišinu , kao i moj san ,prekida jaki zvuk signalizatora da i ribič do nas trče da vide što se to dešava.
Kum se bacio na stap koji je htio povuci rod pod i sve pod vodu i udara ribi kontru , koja se s jednim bacanjem u vodi oslobodila udice i utonula u noć a mi ostali otvorenih usta na sve to. Ponovno na vodi zavladava mir i tišina , koja je trajalo do jutarnjih sati.
Kako sam prvi zaspao, budim se već oko četiri i provjeravam sisteme na kojima nema ništa( Ove godine se svi žale da ima jako puno kornjača u Savici, koje su jako proždrljive i pojedu sve). Mudrujem s boila i popupicam ne bili prevario koju ribu, no bez uspjeha.
Kazaljka pokazuje osam sati ujutro, sunce je već počelo da grije, a kako nam mjesto jučer preko dana nije radilo, odlučujemo se prebaciti na desnu stranu poluotoka i loviti preka ribičkom domu.
Sto nam se vrlo brzo pokazalo dobrim jer samo kroz neki 45 minuta imamo ribu na udici.
Udaram kontru i uz borbu vadim velikog golaća šarana, čekam da me kum fotografira no drugi signalizator se oglašava u momentu kada je kum uzeo aparat u ruke.
Pa je kum Udari kontru i borba od 10 minuta s jako velikim amurom ga skoro pa umara, no ipak ga vadimo van i uz kratko fotografiranje puštamo nazad u Savicu.
Vidimo da je riba tu, fokusiramo se zadnjim snagama tražeći još koji griz. Trud nam se isplati jer imamo ribu opet na udici , no zbog nepoznavanja terena brzo se otkvačuje na nekoj od grana i prepreka koje ova voda krije. Već umorni odlučujemo da je dosta ribolova i da ćemo
sigurno se vratiti ovdje i probati ponoviti ovakav divan ribolov.
Sva je riba puštena i ni jedna nije vagana