ponedjeljak, 21.08.2006.

Though nothing can bring back the hour of splendor in the grass, of glory in the flower we will grieve not, but rather find strength in what remains behind.

Zašto me gledaš?
Što misliš, da je meni lako.
Uvjeren sam,ne,ne....znam, da je bilo dosta.
Nemoj me uopće gledati.
DOSTA!?
Imala si svoju priliku i sad je gotovo.
Nemoj uopće ustajati, ne želim.
Ne želim vidjeti tvoje oči u razini s mojima. Ovako je lakše, lakše je kad si tako jadna i sjediš sa tim svojim prekriženim rukama i grizeš donju usnicu.
Već ti je i usnica poplavila, imaš podljeve od griženja. odvratna si!
Šteta što se kažnjavaš fizički a ne psihički.
Nadam se da si čula za grižnju savjest i da si čula da svaki čovjek ima dušu, a i srce...
Ali sad...
Sad više ne vjerujem u to.
Ti si mi pomogla u razuvjeravanju od onoga u što sam vjerovao cijeli svoj jadan i patetičan život pun tebe...kučko?!?
Ne ustaj rekao sam ti?!
Mogao bih učiniti glupost, a to nikako ne želimo,zar ne?
zato radije sjedi i šuti, jer to je jedino u čemu si ikada bila dobra.

Mrzim tvoj pogled na sebi, čak sam počeo mrziti i tvoj dodir.
Prokleta bila,koliko si mi samo značila, a na bolestan neki način još uvijek si mi sve, a mrzim te!
A gledaj nas sad! pogledaj me?!?!?
Ja stojim sa pištoljem, jer dovela si me do ludila.
Ubila si sve u meni. Sve osjećaje i čežnju za lijepim, ostala je samo tupa praznina i zlo.
Istinsko zlo kojim si me trovala malo pomalo sve ove godine.

Zašto se smiješ?!
Što ti je smiješno?!
JA?!?

Ne mogu vjerovat da mi se smiješ u facu, a imam napunjeni pištolj u ruci (šeće od jednog kraja sobe u drugi, čupajući kosu rukama)
Ne, ne mogu više ovo izdržat!
Izludila si me (počinje plakati, sjeda na pod i počinje se ljuljat)
Ovi glasovi u mojoj glavi postaju preglasni, a i ti postaješ glasna, kujo!

Približava pištolj svojoj glavi, ali u zadnji tren...htio je povuči okidač no sjetio se nje i svih sranja koja mu je godinama prodavala, sjetio se njenih dodira i poljubaca, digao pogled da je vidi po zadnji put, nju koju je najviše mrzio, ali i nju koju je najviše volio....
I što je vidio...
Njene velike oči uperene u njega i podli osmijeh koji nije zaslužio...nije nikako.
Razmislio je još koju sekundu i uz suzne oči,podrhtavanje donje usnice i brade prošaptao:

"malena...smij se ti,ali ja ne idem sam..."

BUM!

Image Hosted by ImageShack.us

:::Keane - She has no time:::

- 11:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>