Ratnik svjetlosti
16.03.2006., četvrtak
Slobo, evo ti stikla!
|
Vec tri dana u lokalnim novinama u djelu international news izlazi praseca njuskica S. Milosevica i njegovih potomaka. Sranje, ali po mene. Kako me vise- manje svi ovdje znaju kao Hrvata- Jugoslavena (svima ovdje je to isto), a pametovanje i sveznanje je valjda svugdje neizljeciva bolest, tako sam vec koji dan predmet sporadicnih napada i bombardiranja glupih pitanja… Umro vam je onaj predsjednik?! Jeste li ga sami ubili ili je sam umro?! Kako mi je pitanje stiglo sa strane osobe koja fizicki stoji nesto losije od Slobe u dan pred pokop zbog silne kolicine droge koju konzumira i cudo sto uopce moze ista pitati, odgovor sam mu dao cisto iz sazaljenja, kao i paket Pan Dushia. (slatki kruh) Ne, nismo ga ubili. Sam je umro od sexa. Izjebo je narod, ali je star pa mu srce odkazalo. Nista manje naporni sa pitanjima nisu niti ranoranioci koji cekaju topli francuski kruh koji pecem kao da mi je tata Beljulji Ismail. Svi nasmijani i spremni da rano jutro zajebavaju mene koji ne mogu doci k sebi od umora i topline visokih peci. Sta cete sada…, kome ce sada suditi…, hocete opet ratovati…, sta mislis, sta ne mislis…? Zelio bih da ne mislim nista! Zelio bih da nitko ne misli nista. Zelio bih da nije niti postojao. Milosevic vise zivi zadnjih par dana nego sto je zivio zadnjih par godina. Prica se o njemu gdje god se okrenes; novine, blog, vjesti, casopisi, putopisi, playboy,… Je li trebao umrijeti ili sacekati da mu se sudi? Kakve gluposti! Kao da bi bolje bilo da je ostao ziv pa da ga se osudi na, ne znam ni ja na sta, mozda kopanje kanala i ciscenje tankova pa ako bude dobar da ga se prebaci na nosenje vreca u kontejnerski terminal… Vjerojatno ne bi bilo dosta niti sto streljanja toj jadnoj spodobi da mu se presudi. Hiljade zivota je unistio, direktno ili indirektno. Ali ne samo on vec i oni slicni njemu bez kojih ne bi niti postojao. Stvorio je mrznju koja ce nagrizati krv jos puno generacija. Najveca kazna bila bi mu zaborav da je ikada postojao. Dajemo mu priliku da i dalje zivi samim time sto razmisljamo, pricamo i pisemo o njemu. Znam, dio je nase neizostavne istine i stvarnosti ali ja ne bih vise o njemu. Vjerujem u ponovno rodenje i bez obzira sto ne vjerujem u Bozju kaznu nadam se da ce Slobo dobiti priliku za ponovno rodenje ali ovaj put u boljoj verziji. Npr. kao neka Bura na Curasau pa da se moj prijatelj i kolega Colombijanac izbezumi od sexa kada ga nade u sumi…  Slobo, samo se ti smij… Sunchi blogeri ma gdje god bili! |