Gledam ti ja danas televiziju, i koga ugledam, našu Vlatkicu(nije je dugo bilo na ekranima). Kaže ona da je ženama šoping kao psihoterapija, i znate što, ja joj vjerujem.
Da imam njenu liniju, budalu koja će mi dati karticu bez limita i da kupujem samo sebi vjerujem da bi shoping bio i meni psihoterapija.
A mene zanima da li bi naša Vlatkica i dalje sa ljubavlju išla u shoping da ima sa sobom višak kila,nešto gotovine uz to kojeg zahtjevnog pubertetliju, pa onda cijeli dan hodaš po trgovinama a ni u jednoj "nema baš ono što si ti htio".
Ili ono, ideš kupiti mjesečne potrepštine za kuću, potrošiš cijelu plaću a strpaš je u tri velike vrećice, nategliš se kao konj dok to doneseš do kuće. Kada stigneš kući sjedneš na svoj otrcani trosjed sretan i rasterećen,ne zbog toga što si se riješio novaca pa više nemaš brige, ne zato što si sve te teške vrećice ispustio iz ruku nego zato jer je psihoterapija bila zaista uspješna ispraznila ti glavu rasteretila mozak pa sada više zaista nemaš o čemu razmišljati (kakvu ćeš haljinu kupiti, cipele ili torbicu).
Dragi moji ako netko slučajno čita ovaj post a pored toga još pozna i našu dragu Vlatku, molim da joj poručite da bi mijenjala rado s njom moju karticu i moje "psihoterapije" za njene(samo na par dana). Poslije toga možemo "izmijenjati iskustva".