Nedavno sam počeo pisati kolumnu za Net.hr.
Pa ako vas put nanese, a vi kliknite.
Evo isječak friškog tekstića, meni je jako sjeo...
Biciklisti moga grada...
Postoje simpatični biciklisti, a ima i onih napornih. S obzirom da sam rastavljeni otac koji voli svoj grad i svoje dijete (već fino vozi svoj bajk, bez pomoćnih!), stalno smo negdje po njemu (gradu, ne djetetu) i nekad me malo strah za njega. Zahvaljujući nesposobnim, podlim lopovima koji godinama caruju ovim gradom, nesretni zagrebački biciklisti imaju valjda svega 500 metara uređenih staza. Od kojih im na 300 parkiraju seljačine u, primijetit ćete, vrlo skupim autima. Sirotinja ima obzira, lopine rijetko… Biciklisti koje ne volim sretati se mogu podijeliti u pet osnovnih kategorija:
Zaboli me za sve ostale
Vozih jedared polako, da ću sa sjeverne strane ući na Vukovarsku, kad ispred mene neki bradati lik fino polako prođe drito preko crvenog. Sluške u ušima i piše SMS s obje ruke. Kako mi je bilo debelo zeleno, kasno sam legao na kočnicu i zažvalio volan, a Rok se čvrsto zavezan durio još pola sata jer mu je ispao mobitel iz ruke pa nije dovršio level. Super mi je ta filozofija: „Ja sam cool jer sam na bajku, a ti si glupi dio aparata koji ne može bez automobila, pa te zato ignoriram i gledam te s visoka, glup si.“Istina, dečko, ali i moj maleni Klio ima valjda 900 kila jebenog metala i ne želim te imati na duši samo zato jer ti misliš da si otkačen i ne želiš pogledati lijevo i desno, i to još kad nemaš prednost… Ufff… Dajte, ljudi, čemu to?
Provokatori
Oni koji namjerno idu tamo gdje se ne bi smjeli ići, samo zato da dokažu da ih se silom treba poštovati i uvažiti. To su oni koji idu Zelenim valom po srednjoj traci deset na sat, a ne znaju koliko nervoznih i još više loših vozača u tom trenutku jako žuri i ne paze na nešto što nije veličine automobila. Tu spadaju i oni koji voze u parovima, jedni kraj drugih, i neobavezno ćaskaju. Po mogućnosti u rush-houru po kiši…
Baš sam si lepi
Nedavno hodah s Juniorom po Maksimiru, a kraj nas plazi neki poznati lik, kasnije se sjetih da je to onaj dečec s bradicom iz sapunica. Svježe nabildan, sočnih bicepsa, stoji na pedalama i snima eventualno koitalne plavušice koje se vucaraju po kavicama na Vidikovcu. Frajer je provezao osam krugova, snimao, naglo ubrzavao, radio prašinu kočenjem i cijelo vrijeme nije opustio mišiće. Galebiker. Nevjerojatno nešto, živi show! Nemam ništa protiv barenja, i ja imam svoje (loše) sisteme, ali dok je piljio u blajhane dekoltee, skoro je pregazio dvije pudlice i troje djece.
Ribafish na fejsu
Agresivci
E, njih baš ne volim. To su vam oni klinci koji se zalaufaju pedeset na sat na deset raspoloživih metara prostora sa stisnutom, zgrčenom facom kao da će se svake sekunde ispraznit. Posebno su iritantni kad kroz centar grada idu u grupama po dvoje ili troje i još se dovikuju. Ali onda im se bar stigneš skloniti s puta. OK, vidim ja njih i kužim da je to zgodan adrenalin, kurčio se i barba Riba nekad… Ali, ljudi, pa imam kraj sebe sićušnog šestogodišnjaka, koji je prevelik da ga se drži za ruku i premali da hoda pravocrtno i dugotrajno drži usmjeren pogled na devedeset stupnjeva pred sebe. Idite divljat u prirodu gdje nema stotine ljudi ili ne predstavljajte opasnost. Pliz, pis pipl…
Dobre koke u uskim tajicama
Nabijem vas, triput sam se skoro zabio u auto ispred. Kaljače i dimije na sebe, ne lateks!!! Dobro, na Jarunu može…
Uglavnom, da skratim, nisam mislio ništa loše, niti mrzim bicikliste i bicikle. Samo me strah za mališu i da ja nekog slučajno ne pokupim. Biciklizam je divan za mišiće, dišne putove i općenito zdravlje, troši ljudski pogon, a ne resurse, ne guta benzin ni osiguranje, a nakon što ga kupiš,više uopće ne trošiš… Možda bih ga stvarno trebao naučiti voziti?
Jebate, koliko će hejtera izdržat do ove rečenice?
Cijeli tekst na:
http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/mucka-i-sovinisticka-podjela-biciklista-na-pet-kategorija
Body fitness – paklenim treningom do savršenog tijela i uma

Uploaded with ImageShack.us
Pitate li slučajne prolaznike što misle o bodybuildingu, većina će pomisliti na mišićave mrge koje se kljukaju steroidima i nemaju društvenog života. Danas smo tu da takvo razmišljanje bacimo u smeće i uz razgovor s nekolicinom vrhunskih hrvatskih bodyfitnessica (jedna od četiri osnovne discipline bodybuildinga) pokušamo dočarati koliko je to naporan, ali i divan sport kada mu se potpuno prepustite
Pet mjeseci bez Nutelle, alkohola, ćevapa… 150 dana po dva treninga dnevno, ujutro i navečer… Gotovo pola godine drila kako biste na jedan sat zablistali na pozornici i nakon toga se konačno odmorili i opustili ali najviše na tjedan dana jer slijedi novo natjecanje. Zvuči napornije od legije stranaca za hipstera, zar ne? Dakle, niste spremni na takvo odricanje, makar će vaše tijelo izgledati kao klesano, sa desecima fantastično izgrađenih i izraženih mišića i gotovo mizrernim udjelom ili čak i potpuno bez loših masti? Vi niste, ali one jesu. Dobro došli u svijet hrvatskih bodyfitnessica, ovo je priča o njima.

Uploaded with ImageShack.us
Nedavno je, početkom svibnja, po prvi puta u Hrvatskoj u Zagrebu održano prvenstvo Europe u Body buildingu za žene. Ovaj je sport trenutno podijeljen, uglavnom prema količini mišićne mase, u četiri kategorije, odnosno Fitness bikini, Fitness, Body fitness i Body building.
Aktualna svjetska prvakinja Zrinka Fišer, uz Branku Njegovec, jedna je od najuspješnijih Hrvatica u ovom sportu. U šest godina natjecateljske karijere četiri puta je osvojila titulu apsolutne državne prvakinje, titulu apsolutne evropske bodyfitness prvakinje dvaput, titulu apsolutne svjetske prvakinje te još pokoje srebrno i brončano odličje s mediteranskih, europskih i svjetskih prvenstava kao i brojna prva mjesta na raznim domaćim i inostranim grand prixevima i kupovima.

Uploaded with ImageShack.us
“Za takve rezultate potrebno je mnogo truda i mmnogo odricanja jer vrijedi pravilo: koliko uložiš, toliko dobiješ. Nećete me vidjeti kako ispijam višesatne kavice po gradu ili pratim neku sapunicu na televiziji. Živim pomalo spartanskim načinom života, ali ja svoj život volim. Pripreme počinju tzv. 'čišćenjem' prehrane gdje se od namirnica ostaje na zobenim pahuljicama, posnom siru (kojeg se zadnji mjesec dana priprema izbacuje iz jelovnika), riži, krompiru, pilećem i purećem filetu, nemasnoj ribi i bjelanjcima. Od dodataka prehrani koristim whey proteinski prašak, multivitamine i multiminerale i aminokiseline.Budući da imam malu bebu, treninge sam morala organizirati na kraće i češće seanse. Budim se u 5 ujutro kad izvodim prvi dio treninga (cardio trening). Radim kao učiteljica engleskog jezika pa nakon što djecu naučim ponešto gramatike i novog vokabulara, trčim kući biti opet sa svojom bebom dok suprug ne dođe kući s posla. Tada je vrijeme za drugi trening s utezima u teretani. Treći trening ubacujem navečer prije kupanja i uspavljivanja bebe kad vježbam pozing za binu. Kao što rekoh, spartanski način života! :)
Od Body fitnessa ne očekujte čuda. Ovo je pojedinačni natjecateljski sport u kojem su red, rad i disciplina od primarne važnosti. Trener je taj koji će složiti plan prehrane, voditi vas kroz postupak postizanja natjecateljske forme, ali većinu posla odrađujete sami. Ovo nije sport za 'šmizle' i 'drama queens', oprostite mi na surovoj iskrenosti. Ali biti će dovoljno par korekcija na planu prehrane i tri treninga tjedno u teretani što će učiniti čuda za svakoga. Ne samo da ćete poboljšati svoj fizički izgled i zdravlje već ćete se osnažiti i na psihičkom planu. Takve promjene vidim na svojim klijentima već nakon što im 'sredim' prehranu i odradimo nekoliko privatnih treninga.”

Uploaded with ImageShack.us
Sandra Grgec iz Jastrebarskog u teretani je već 15 godina, od toga sedam u takozvanim “profesionalnim” Body fitness vodama, kada je prvi put izašla na zvanično natjecanje. Prve predrasude o nekakvom mišićavom bageru trenutno padaju u vodu kad shvaćam da ispred sebe uz šalicu čaja imam apsolutno ugodnu, smirenu i ženstvenu sugovornicu s kojom bez problema mogu mijenjati teme od mirisa ćevapa, preko tolerancije, palačinki, besmislu steroida i ljudskim predrasudama. Čak sam i energetsku čokoladicu dobio na dar!
“Danas sam trenirala dvaput, ujutro cardio vježbe, sad teretana, tu na Velesajmu. Važna natjecanja za ovu sezonu su iza mene, pa sve ide puno ležernije. Moja je prednost što nikada u životu nisam konzumirala kavu, cigarete ni alkohol, pa mi je zato lakše nego drugim curama u fazi kad se pripremam za velika natjecanja. Bila sam viceprvakinja Hrvatske u bodyfitnessu, ali sam se ove godine malo opustila pa sam završila četvrta. Svaka greška u ovom sportu se kažnjava. Ako se strgaš na nekom tulumu i zaružiš do zore, nema suigrača koji će potegnuti i za tebe. Sam si, i sam snosiš posljedice. Kako se pripremiš, takve ćeš rezultate i dobiti – okrutno, ali pošteno. I nema tu pretreniravanja, 2-3 sata dnevno maksimalno, ali nije uputno propuštati treninge… Ti si ta koja će ih morati nadoknaditi, nitko drugi umjesto tebe.” Sandra priznaje da i ona nekad zastrani, i to u finoj klopi, ali to je ne sprečava da živi bodyfitness i u tome uživa. Na pitanje utječe li PMS na fizičko pojačanje treninga, s osmijehom odgovara da je tih dana veći problem u – apetitu.
“Ljudi su još uvijek ograničeni, sve što je drugačije osuđuju, jednom se jedna žena okrenula za mnom na ulici i rekla – fuuuj. A ona onakva dežmekasta, deset kila viška… Da ne pričam kakvi su komentari na fejsu. Kad bi neki ljudi svu tu hejtersku energiju utrošili na rad u teretani, svijet bi puno ljepše izgledao. Voliš pikado? Igraš bridž? Savršeno, uživaj u onome što voliš i pusti druge da se vesele onome što ih ispunjava. Ni meni se ne sviđaju neke stvari pa ih ne komentiram – živi i pusti druge da žive…”, kaže Sandra.

Uploaded with ImageShack.us
Druga djevojka sa foto-sessiona je Meri Antonić, viceprvakinja Hrvatske u kategoriji preko 168 cm iako trenira tek tri godine. Ova crnokosa tetovirana hardkorašica članica je BBK Osijek, rođena u Sisku, a živi u Rijeci, obožava kako izgleda i kad je po gradu gledaju poput vanzemaljca. Meri se trenutno sprema za svjetsko prvenstvo u Poljskoj, i nema dečka, a ja imam broj…

Uploaded with ImageShack.us
U Fitness bikini kategoriji, na ovome Europskom prvenstvu zastupala nas je i brončana s prvenstva Hrvatske - Maja Pavlaković. “Moram priznati da je najteže odreći se privatnog života. Mnoge prijatelje sam zapostavila jer je moj dan u potpunosti ispunjen! Potrebno mi je devet sati sna, pripremiti sedam obroka dnevno, odraditi trening, pa tu najviše pati druženje i dokolica. A tu je i odricanje od određene hrane i pića, međutim to je način života koji me s druge strane čini sretnom. Nekim se frajerima sviđa to što radim, podrška su i daju mi jako lijepe komplimente, dok s druge strane postoje muškarci kojima je to besmisleno. Smatraju da je to pretjerivanje: "Daj se najedi više, zašto si to radiš..." Međutim, u sjećanju mi uvijek ostaju lijepe riječi i pohvale. Hejtera će uvijek biti, oni su sami sebi najveći problem.
Slikamo djevojke u prostoru stare klaonice. Prolaze neki studenti i ne skidaju oči s njih. Pri samom pogledu na ove predane sportašice nekako vam dođe da stisnete bicepse i pokažete trbušnjake i da ste barem u formi kao sa dvadeset i kusur godina. Ali velika većina od nas to više ne može napraviti, pa zato stvarno treba odati počast našim bodyfitnessicama i bikinicama i poštovati trud i volju, kao i cijeniti njihov odabir. Uostalom, kad bolje razmislite, puno ćete se prije vi okrenuti za njima, nego netko drugi za vama…
Kompletan tekst u novom broju Globusa

Uploaded with ImageShack.us
Fotke: Boris Kovačev i Sandra Šimunović - CROPIX, Zrinka Fišer - Arhiva
Viši sam od onog Jurčića!
Dojka u oku
Klapa Holding
Aranžwoman: Ribafish
Kroz kolonu moj se klio vuče,
Bandijevi rođaci ga muče.
Struje nema, vozači ga trube,
Nos kopaju ili čiste zube.
Ja nervozan, nadrkan ko Rambo,
Kad mi mahne sisa sa plakata đambo!
Trljam oči, vidim sočna trojka,
A nju drži ex-bingo đevojka.
U glavi mi sad se javlja problem dvojak,
Jel to možda pravi, ili lažan dojak?
Sam od sebe osmijeh sad razvlači mi se,
Kad budalu veseli čak i frtalj sise.
Skidam sad vam kapu gospođice Tina,
Šteta što ste prestari mi za jedinca sina.
A hvala i vama dragi marketingari,
Što se jutros mjesto nosa počešah po…
PS.
Neće čeljad biti bijesna,
Ali di je sisa desna?

Uploaded with ImageShack.us
Kako bi ja tu gamad holdinšku natjerao na omladinske radne akcije da mi oru po Lici umjesto što mi od rodnog grada napraviše ruglo i kijamet… Banda lopovska…
1. Croatian Travel Festival – Šibenik 11-13.5.2012.
Zazvonio je telefon i predstavio se Nikola, mladi entuzijast koji organizira prvi festival putopisaca, putnika, vlasnika crva u dupetu i općenito - zaljubljenika u jedini nam Planet.

Uploaded with ImageShack.us
Rekao je neke prokleto daleke datume, i ja sam površno obećao, sve dok nisam shvatio da čovjek nema namjeru odustati, pa sam tako i završio na predstavljanju u kinu Europa.

Uploaded with ImageShack.us
Imao sam par primjedbi na manjak mikrofona, vremena i pive, ali sam popričao sa starim prekaljenim mrcinama poput Aščića i Ivančića, a i upoznao nove, Glogoševića i Vlahovića te se divio luđacima koji kreću biciklima u nepoznato - Hrvoja i Snježanu.
I nisam bio zadovoljan svojom pričom.
Kao i svaki put kad dobijem taj metalni penis u ruke a parstotinjak ljudi očekuje da ću reći nešto mudro, to završi tupavo i nedorečeno, pa sam ozbiljno razmišljao da konačno odustanem od javnih nastupa i mudro piskaram s druge strane ekrana.
Ali džaba.
Vikend na moru - prodano!
Pokupio sam prnje, pjevušio do mora, pronašao nekako trg i odahnuo jer je sve bilo pomaknuto za sat vremena, pa sam mogao dati intervjue za telku

Uploaded with ImageShack.us
i popričati sa sjajnom moderatoricom Sanjom.

Uploaded with ImageShack.us
Spil sam si pivicu-dvije, opustio se pred pedesetak nenapadnih ljudi i počeo mljet o pivi, putovanjima, nervozi kad trebaš krenut, sreći kad dobiješ novi pečat i veselju kad se vratiš i to pričaš ekipi…
I tako sat i pol, isprike na davljenju, al eto, krenulo me.
Na kraju je bilo i preko stotinjak ljudi i čak su mi i pljeskali, pa mi je baš bilo fino.
Play of the day je ipak bio Ante Hrga, pivar iz Šibenika kojeg sam nedavno upoznao u Beershopu dok je kupovao sastojke za pivu.
Rekao je da je došao na predavanje, a ja sam mu u šali predložio da donese neko svoje skuhano pivce, pa da počastimo ljude u publici.
I donio je, kakav kralj!
A onda je Ante otpakirao pive…

Uploaded with ImageShack.us
Pa smo popričali s Nikolom i otišli u noć...

Uploaded with ImageShack.us
Naredna dva dana smo se kupali u Solarisu, lijepo ali preskupo, pratili program, Veličana, Milića,

Uploaded with ImageShack.us
jeli i pili u hotelu Jadran i kafiću Nostalgija (hvala Nikola), uživali u polupraznom Šibeniku (svi iznajmljuju lokale, malo je pust), iako su trgovi tijekom predavanja bili puni,

Uploaded with ImageShack.us
a ja sam se čak i počastio i jednim tamnocrvenim fašističkim…

Uploaded with ImageShack.us
Ovdje je samo jedan dio ekipe (cca 25 putnika), drugi je satirao morskog psa s blitvom,

Uploaded with ImageShack.us
a morao sam se i okinit ispred plakata s mojim imenom – mama, uspio sam!

Uploaded with ImageShack.us
Uglavnom, uz neke sitne poteškoće, logične za sve početke, Nikola Baraka i njegovi prijatelji obavili su sjajan posao i znatiželjnicima pružili priliku da čuju neke informacije o dalekim i ne toliko dalekim prostranstvima, avanturama i lijepim stvarima koje su im prenijeli ljudi koji puno putuju.
http://www.svjetskiputnik.hr/Putovanja/Clanak/zemlja/1-Hrvatska/naslov/404-croatian-travel-festival-ispunio-ocekivanja
A time je i postignut cilj, pa se nadam da će sljedeći Croatian Travel Festival
https://www.facebook.com/CroatiaTravelClub
imati barem 50 predavača i da ću predavanje držati negdje gdje će se moći vidjeti moje fotke.
A onda ću zaboraviti stik.
Hvala Šibeniče, hvala Nikola i Putnici, vidimo se obavezno i dogodine, putovali vi meni!
Dan kad sam ispao faca
Išo sam na bouling.
Kako sam sinpatizer Nomada (ne igram jer loše igram i boli me rame), odem tu i tamo navijat, ali jučer sam morao igrat jer se sve poozljeđivalo.

Uploaded with ImageShack.us
Igrao sam loše za BK Grmoščicu 2002.
Igrao sam grozno za BK Purger 2008-2011.
Za Nomade sam počeo jezivo (prosjek 138), i htio završit karijeru, al me eto zvalo.
Bio sam triput ove godine na boulingani, dakle, totalno neutreniran.
Po prirodi sporo pamtim i oću po svome, pa rijetko uspijevam u ikojem sportu, tako i u ovom.
A kako smo igrali protiv prvih na tablici BK 300, sve je ukazivalo na to da će me ekipa nakon tekme uz pivkana klasično tješit kak opće nije bilo tako loše, i da su oni puno jači, što i jesu.
Došao sam rasterećen jer je precjednik obećo pizzu i žirafu za kraj sezone, jer ako izgubimo, ispali smo iz doigravanja i završavamo prvu klupsku sezonu na solidnom petom mjestu.
No, ako pobijedimo, upadamo u doigravanje s četvrte pozicije.
Našto se svi gromko nasmijaše...

Uploaded with ImageShack.us
Uzimam klupske kugle, jedanaestice, uz posprdan osmijeh profića ("Mislim, zmazat će nam staze, ono..."), tužan što ne mogu primit mušku petnaesticu jer će mi otpast ruka.
Pozdravljamo se s kompanjonima iz Tristotke, želimo dobru bornu i krećemo.
Prvi mi je skalp trebao uzet Špic, mlad, jak, velik, fino se nabrusio već na Fejsu.
I onda Ribu - prosere...
Srušim 211, Špic malo ispod 200 i donosim prva dva boda, baš kao i Jelena.
Ne vjerujem i sretan sam ko ćuko kad otkrije da si može do jaja.
Slijedi Naglić, reprezentativac složenije konstruirane bradice čak i od moje i perfektnog izbačaja.
I opet Ribu - prosere.
198 prema njegovih 180, sad već skvičim od sreće i idem na megdan Brniću, također reprezentativcu, potpunom luđaku kojem se u svijetu dive zbog suludog felša koji može napraviti samo on.
Da skratim, Ribu prosralo, pa na kraju Ribu prosralo i protiv Miculinića, da, onog koji baca s dvije ruke i ždere dvjestotke ko ja palačinke.
Pa smo tako Jelena i ja s četiri pobjede, Saša s jednom i Jura sa sve četri umalo - dobili BK 300 i ušli u polufinale.
I popili koju s najljepšom sutkinjom te suprugom Ninom!
What a day!

Uploaded with ImageShack.us
Sad sam u dilemi: dal da više nikad ne zaigram i umirovim dres i stazu na kojoj sam dobio četiri partije, ili da si kupim kuglu i šuze...
Ali o tome kad splasne euforija, bokte, jesam hepi - ko oće boulat u ćevape ili se prijavit u Nomade - znate di sam, Ribo Jesuse!!!
Putne nevolje - Zašto (ne) voditi curu na godišnji

Uploaded with ImageShack.us
Ako niste maloljetni niti u braku, prosječnih četrnaest dana godišnjeg odmora danas predstavlja sve veće bogatstvo, i jako je bitno kako ćete ga provesti.
Pa ako već mi dečki možemo birati, vođenje na put svoje bolje polovice pritom se može pretvoriti u prekrasno iskustvo, ali i nastavak Petka trinaestog u ulici Brijestova...
Zamislite udobnu ležaljku pod palmicom na korak od mora, cvrčci oru, maestral piri, ledena bocu piva koja se znoji u vašoj ruci, fini rock and roll što dopire iz bara na plaži i sijaset ljepotica u besramno tankim badićima kako igraju odbojku na plaži. I u taj filmić ugurajte - sebe.
Na licu vam osmijeh kao Beavisu i Buttheadu zajedno, hvalite svevišnjeg što ste živi i upravo ovdje, i tada krenete rukom potražiti čips ili nešto jestivo pored ležaljke za pauzu između dva gutljaja pivkana.
Kad, umjesto krekera, korica knjige vaše djevojke s kojom ste otišli na ljetovanje i koja se nema ama baš nikakvu namjeru od vas odvojiti makar na deset minuta.
«Vitomire, ne gledaj te klinke, opet će te srce. I ovo ti je već drugo pivo danas, a znaš što si obećao, a nisi ni sebe ni mene namazao protiv sunca. Ako budeš poslušan, možda se i pomazimo večeras, petak je...»
Znojni i s manjim infarktom budite se uspravljeni u krevetu i panično trtažite kalendar.
Dobro je, tek je svibanj, dakle, još dva mjeseca za prebrojiti pluseve i minuseve i odlučiti što vam je bolje.
Tjedan dana s curom pa tjedan dana solo, sve sami ili sve skupa?
Sport
Zamislimo da ste u turističkom resortu i da vam nakon tri dana dosadi izležavanje – vrijeme je za neku aktivnost! Ali, tu je i vaša draga, koja je igrom slučaja već pročitala jedinu knjigu za odmor (vaša joj se ne sviđa jer ima krvi/seksa/sporta) i ne želi se odlijepiti od vas. Ako se vama roni, ona se boji dubina, ako bi vi na skijanje na vodi, nju od toga bole ruke. Za boćanje nema talenta, u badmintonu ju je 1993. rođak lupio reketom u ošit pa to više ne igra, od picigina joj se tresu dojke, frizbee nije savladala jer ju podsjeća na pranje suđa... i nakon tri dana svađanja i pregovaranja (ona naprosto ne želi ostati sama na plaži dok se vi zajebavate okolo) preostaje vam samo – odbojka na pijesku. Ovaj sport, inače idealan za gledanje kad pred vama igraju četiri polugole obloguze mulatkinje, sam po sebi nije toliko naporan, koliko je nezanimljiv kad su ekipe miješane. Pa se sve svodi na šturo prebacivanje lopte bez ikakvog kombiniranja od strane muškaraca, ili promašivanja lopti od strane žena. Više biste kalorija izgubili da vas zabodu u pijesak kao suncobran, ovako se najviše umorite zbrajajući bodove. Kad ste pak sami na moru, a cura kod njenih u Moslavini, ne da će plaža biti pusta, nego će vas opasno snimati gej mulat, more će biti mutno, a vjetar će onemogućiti ostatak sportova. Jedina dva komada će zubima za gležanj držati na centimetar od sebe istetovirani izbrijani teretnjaci nakićeni zlatom, a odbojku će bez njih igrati tri debela Nijemca.
Savjet: Ako se veselite sportu na plaži, putujte s ekipom s nogača. Uostalom, idete se na more odmarati, ne bildati!
Razgovori razni
Kada uz vatricu na plaži u blizini nema naše djevojke, odjednom dobijemo vjetrusinu u jezičinu i postajemo najrječitiji ljudi u povijesti čovječanstva. Meljemo o skijaškim skokovima, Monty Pythonu, ranom Kunderi i Formanu, veličanstvenom rađanju sunca na plaži u Japanu i općenito smo baš zabavni. Ali to uglavnom zanima nekog takvog istomišljenika, pa sve završi na pričama o seksu, vojsci, nogometu i automobilima... Dobro, i o onom petom elementu muških spika, ali ovo je pristojan magazin. Kad izađemo u ljetnu večer nasamo s djevojkom, uglavnom smo si sve već rekli pa se svađamo oko bivših, ali kad izađemo u mješovitom društvu stvari se stubokom mjenjaju. U početku se, ovisno o zgodnoći drugih sugovornica obično raskokodačemo kao paunovi, ali nas pokoji lakat u rebra i tiho šaptanje naše najdraže «Pusti i druge da pričaju i ne spominji mene!», lagano tjeraju na ispijanje većih količina alkohola i debakla pred kraj večeri. Tada, naime, pripiti muškarci krenu pred ženama razgovarati o seksu, vojsci, nogometu, automobilima i petom elementu, i nakon toga nam slijedi duuuga zabrana ičega.
Kad si pak sam na ekskurziji zanimljivo ti je ispitivati vodiča o koječemu, ali kad je cura kraj tebe, strah te da ti ne kaže da se ne sramotiš, pa radije čkomiš.
Savjet: Kažite vašoj djevojci da ćete na svaki lakat u rebra zapjevati jednu klapsku pismu, pa će ili otići leći ili biti mirna....
Uglavnom, ako na odmor povedete svoju djevojku, uvijek ćete primijetiti barem 108 zgodnijih cura od nje kako vam se slatko smijulje i grickaju prstić gledajući vas u oči.
Ali ako na godišnji odete sami, neće vas pogledati ni žena građe Keire Knightley s facom Sarah Jessice Parker i Beyonceinim balastnim nožicama.
Dakle, spremite se na enogastro ljetovanje s dva seksa.
Pa ako ih bude više – svi sretni, ako ne, barem ste se dobro najeli, napili i pocrnili.
-----------------------
Puno više svega - u novom Stilistu! Od jučer na kioscima!!!

Uploaded with ImageShack.us
Trančiranje pod stare dane

«Jeste li svi odvojili krila od prsi», rekao je chef Grgur Bakšić, a nas deset školaraca je diglo odrezani komad mesa u zrak.
Grga je pohvalio svakoga osim jednog učenika, došao do njega, uzeo iz njegove ruke omalenu trticu i rekao «Dobro Riba, jel ptice time lete!?»
Rekoh, pa ne baš, al otišo mi je nož jer je preoštar, a i krivo sam primio pile, i kod mene doma je stol nešto viši, a i Ripli mi je rekao da recnem ovdje......
Bakšić se primio za čelo, uzeo oba dijela krivo prerezanog krila kao da će ih spojit, trtični batrljak bacio za temeljac i pokazao mi pred nosom tehniku trančiranja.
E sad JESAM skužio.
Uskoro su sva krilca bila u tavi za pohanje, čak i moje krnje u dva dijela...
Mazohist u meni nekako ipak voli kad se nauči nešto novo, makar zbog toga ispao blesav, nešto kao ovom prilikom.
Kasnije sam čak i sirovo meso probao prstom, što sam se zarekao da neću činiti do svadbe.
Roonyjeve...

Ali vidiš kraj sebe još deset istih kao ti, gdje svi znaju ponešto baš kao i ti, nitko previše, a svi pristupaju kuhanju ogromnim žarom, dakle - svi polaznici škole kuhanja u Klubu Gastronomada u Jurišićevoj 1 - odmah ti bude lakše.
Sad sam se zblamirao ja, kasnije će netko drugi, i sve se završi samo smijehom – bolje nego da ti se omaklo dok kuhaš doma za novog komada i skidaš s neta, zar ne...

(Isti sam Spužva Bob!!!)
Na fejsu me neko pitao jel škola skupa, pa sam mu odgovorio da nije s obzirom koliko popiješ (rakija dobrodošlice, gemišt uz rad i vinčeko uz gotovo jelo), pojedeš (jučer, na primjer - jelenji gulaš, roastbeef od odležanog ramsteka s grejpom, smokvama, medom+octom i još kojom perverzijom, pohana vratina

i sam svoj roštilj) i naučiš.
Ovo s učenjem je i najbitnije.
Sve ono što te uvijek motalo, jel ide oštro ili glatko brašno, kad solit luk, ide li prije meso ili luk, čisti li se od glave ili od repa, gdje je glava, kako se zove krmić od teleta, brdo sitnih savjeta koje će vam mama možda krivo reći jer ih je krivo čula od bake – sve se u petotjednom tečaju moglo naučiti prateći i pitajući Gastronomade.
Osim što ih možeš uvijek pitati sve, bez dlake na jeziku otkrivaju neke kulinarske tajne koje su amaterima poput mene bile tako blizu, ali ih nikad ne bismo probali iskušati «jer smo tak čuli od starog i to je amen!»
Tako sam, samo jučer, naučio da se meso za gulaš reže suprotno od onog za šnicle, razliku između smjese za ćevape i pljeskavicu, kako pravilno pohati (brašno jaje prezla jaje prezla)

(vidi ga, ko Jugoslavija!)i na kojoj temperaturi, kako jednostavnije rezati luk i mrkvu, gdje kupiti meso na Dolcu i općenito još puno toga što će mi pomoći da lakše pišem kolumnu u magazinu Stilist – „Riba i Jaja kuhaju do kraja“.
Kao i da laks kare ne znači lak s kare, a i da se i njega treba čistit...

Spremite se da ću vam ovih mjeseci dosađivati s novim saznanjima (meso za roštilj se mora prije izvaditi na sobnu temperaturu, iz bifteka ne curi krv, zeko voli prošek...), ali vjerujem i da će vam ono što skuham biti zanimljivije od klasičnih recepata.
Samo spremite par pivkana i eto Ribe veseloga!

Uglavnom, priznajem da su me Gastronomadi fakat kupili, i priznajem da sam iskreno uživao u učenju i obžderavanju – divno je kad jedeš nešto fino, a sam si to dotjerao do završne faze.



Tečaj kuhanja u Gastronomadima je idealan za svakog frajera jer će uštedit na vođenju komada u restoran, ili tamo barem bolje znati naručiti i prepoznati što je dobio u tanjur.
Idealan je i za žene - one udane, a pogotovo one koje to još nisu, jer put do muškog srca, ipak preko sisa vodi kroz želudac.
I ne brinite za, primjerice, dob - ima tamo frajera od 22 do... hmh... pa viših srednjih godina.
Dakle, sjednite za mejl i prijavite se na www.gastronomadi.hr i isplatit će vam se svaka lipa.
Odo ja delat ono Grgino s blitvom i paradajzom na divlje, javite se kad ste gladni!

Ljubi vas Ribapandža!!!
Dalmacija Wine Expo 2012

Iako je organiziran po treći put, makarski sam vinski festival upoznao tek ove godine.
Kako mi je i porečka Vinistra sjajno sjela, ludo me zanimalo zašto ga svi zovu najšarmantnijim vinskim događanjem u Hrvata, no već mi je i sam pogled na šator u kojem se održavala manifestacija - trenutno začepio usta.
Pa to je uz more, otelo mi se iz, u kontinent okovane duše, te sam brzinski krenuo planirati lok... istraživanje kako bi se što prije bućnuo.
Igrom slučaja, pred mene se ispriječilo stamenih i trpkih 12 plavaca berbe 2009. na testiranju, pa sam kupanje plačuć ostavio za drugi dan.

Vinski vam laik ali i veliki zaljubljenik tako od srca za ovo ljeto preporučuje: na golu Korta katarina, u obrani robusni Bura, do njega mlada nada Rizman, i u napadu Zlatan plavac grand cru.
Lagano načet nastavljam vrludati po šatoru i testiram rosee Geržinića,

Kutjeva i Lagune,


da bi završio na štandu Badela, i s bivšim kolegom iz klape, danas cijenjenim enologom

- pjevao klapske s pravom klapom.
Sad imam i podbradak za pravog basa!

Za kraj dana, moji omiljeni muškati od Geržinića i Pavlečića (znam, žena sam u duši)

te pjenušac od Tomca, da bih opskrbljen jakim imotskim crnjacima (hvala šjor Šimunović) upoznao tri frajera,

ismijao se ko kad sam ono ušao u grupni tuš u Kyotu, i s njima završio na gavunima u Kalelargi.
Slijedilo je vrlo kratko i neuspješno upucavanje Ivi Šulentić, oprosti Ivo, gubitak filma,

i kraljevskih osam sati sna.
Mamurluk je oko desetke ubijen pivicom za 12 kuna u birtiji na plaži (bože, divno) s Matkom, i tračevima kako nam je seksi jedna zajednička poznanica, traženjem Enogastrobrutalca po plaži i kupanjem s dvije zgodne plavuše.
Pa smo završili kod Tonija u "Gusarima" na plaži u Tučepima i uz njegovu travaricu s čičkom, malvaziju, kamenice

i par ribica po želji - propustili par radionica.

Restoran s Biokovom na kičmi i metar od mora, ljudi, to morate posjetiti - prekrasan doživljaj, sve svježe i fino, a dok čekaš kavu i voćnu bombu

- skočiš se okupat!
Za kraj slikanje sa sjajnim gazdom i obećanje da ću se tam ženit.

Vraćamo se taman na testiranje rizlinga plešivičkog kraja u pretopli hotel,

i uz rane i raritetne Šembera, Koraka i Tomca nastavljamo s guštanjem.
Barba kao moderator sjajan kao i uvijek,

u publici stari znanci,

svi uživamo i zaključujemo da rizling jako dobro ide uz Jadran.
Za nepce mi zapinje Korakov predikat iz 2006., a onda opet u šator i opskrbljivanje Šimunićem za doma, testiranjem Roxanicha i vrlo pripitim odlaskom na bus.
Uglavnom, kupanje, dagnje, gavuni, vesela ekipa (obratite pažnju na duckface dana)

i ne pretjerano velik, ali apsolutno kvalitetan izbor vina, vinara i radionica, ma taman da se stvarno obistini - najšarmantniji festival u Hrvatskoj.
Vidimo se definitivno i dogodine, šator sa sto vrsta vina na deset metara od plaže - Riba kupljen.
-------------------
Nego, zašto na tabli ispred Tučepa piče "Dobro došli u Tučepi"?
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com




Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu
Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!
ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!
CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T