Dragi moji, piše mi danas R.R. ( rođakinja ) kako su konačno kupili perilicu suđa ili suđericu. Nije doduše to bilo u subjectu već neke druge informacije o susretima sa zajedničkim prijateljima i dogovorima za predstojeće dane.
E, sad, meni manje upalo u oči ono o daljnjim planovima već nešto druga – pogađate ?
Da, suđerica. Hm,znam da je ta R.R. kao i ja , već, ma ne danima ma ne mjesecima već godinama radila na preuređenju kuhinje ( radnog honorarnog mjesta !).I ona je uspjela. Čestitam joj. Dugo je i ona svoje nagovarala, nagovarala, nagovarala ....
Dogovaram i ja sa svojim članovima obitelji kako do realizacije i kad ja već zaokružim i financijsku podršku i sve detalje razmještanja i konačno mjesto dugo isčekivane mi suđerice javi se glava obitelji i sve sruši jer kaj će nam to sve, to rušenje, bušenje, lemanje, klemanje i kako se sve to ne zove za par tanjura koji su ionak sam ravna površina i lako se operu. U takvim trenutcima mene uhvati bijes i ne uspijem prozboriti ni riječ i cijelu bujicu moram još dugo u sebi nositi jer nekim čudom moj glas se ne čuje.
Riba sam – to znate, pa samo otvaram usta ali zvuka i tona nema.
Šalim se nije tako tragično.
Nešto ću vam priznati.U podznaku sam Bik. Da ja baš zapnem za tu suđericu došla bi ona u moju kuhinju s oka il' s boka, , ali ja kad mi to propadne, ta moja konstrukcija i instalacija brzo se utješim .... kupnjom nešto sebi jedva primjetno ( parfemćić, cedeić, novi TV, za kičn, foteljicu koju sam već poslala u Metropolu jer mi se nije uklopila)....
Ne mogu se sad sjetiti na što utrošim taj „višak“.
Negdje dugoko u sebi vjerujem da svaka stvar, događaj i zbivanje ima svoje vrijeme.
Tako i moja suđerica.
Očito njeno vrijeme nije još stiglo na našu (obiteljsku) adresu.
|