Riječanka&svijet

21.09.2005., srijeda


Prva beba u četrdesetima
Image Hosted by ImageShack.us

Posljednjih dana nas je hladna bura ekspresno uvela u jesen. Najprije je vikend bio u znaku «škure bure», kiša i hladnoća su ispraznile ulice i potjerale nas u toplinu doma, a poneki moji znanci su počeli i pomalo grijati stanove.
Ja, doduše, još nisam prebacila klimu sa hlađenja na grijanje, no izvukla sam iz ormara tanku dekicu, a ni na balkonu navečer nije baš više ugodno sjediti. O terasama kafića i ispijanju večernjeg pića na otvorenom da ne pričam. Osim toga, u 19 sati je već mrak...
Ja sam se tako ovih dana bavila nabavom povrća i kuhanjem zdrave hrane. U subotu sam napravila maneštricu od povrća, a sinoć rižoto od poriluka, shiitake gljiva, klica mungo graha i bambusovih izdanaka.

Nekako me ovih dana «vuče» kuća, gušt mi je zavaliti se na kauč sa dobrom knjigom u rukama ( «Kuća u Istri», Richarda Swartza), pokrivena dekicom, na CD-u dobra muzika (Diana Krall). Sva sam nekako mazna, smirena...izgleda da su proradili moji atavistički geni naslijeđeni od špiljskog čovjeka, spremam se za zimsku hibernaciju.
Pričala sam to mojoj frendici Đ.kada je jutros na pauzi došla na kavu. No, vražja baba, uhvatila me u đir!
- Hahaha, grohotom se počela smijati Đ, pukao te biološki sat!
- Kakav vražji biološki sat, graknula sam. Što je tebi?
- Pa, možda si spremna za bebicu! – nastavila me pitonjavati Đ.
- Bog s tobom! Jesi ti normalna? – skoro sam se srušila sa stolice.
Naime, Đ.me pozna dobro i dugo, a i ja nju. Pomalo sam se zabrinula, da nije možda lupila negdje glavom posljednjih dana, pa je ovo što govori posljedica traume.

No, kada sam uhvatila novine u ruke (Jutarnji list), vidjela sam da je Đ.dobila inspiraciju iz članka u kojem je pisalo da sve više, uvjetno rečeno, starijih žena rađa. Odnosno, da se dob u kojem žena donosi na svijet svoje prvo dijete u Hrvatskoj, kao uostalom i u svijetu, pomakla, sa 19 godina od prije nekih 40 godina, na 26 godina.
Danas se obrazovna struktura žena u populaciji izjednačila sa muškarcima, žene završavaju fakultete i grade karijeru, pa se na majčinstvo odlučuju kasnije nego njihove majke i bake. Tako se procjenjuje da je prije četrdesetak godina kod nas bilo svega 8% prvorotki starijih od 30 godina (podaci su procjenjeni jer se u nas tek od 80-ih godina vodi statistika dobi rodilja!). Danas je ta brojka daleko veća, sve više žena prvi puta rađa i u četrdesetima, a kao primjer se navodi književnica i sveučilišna profesorica Julijana Matanović koja je prvi puta postala majka u 43.godini života.
Vremena se mijenjaju. Iako se službeno optimalnim dobom prvog poroda smatra dob između 20-35 godina života, sve više žena se danas odlučuje postati majka i nakon te dobi. Termin «primipara vetusta» ili «stara prvorotka» odnosi se na ženu koja prvi puta rađa nakon 35-te godine, no predviđanja su da će se ta granica vrlo brzo pomaknuti na 38. Taj termin uključuje poseban tretman takve trudnice za koju se u startu pretpostavlja da će trudnoća biti rizična. Naime, što je žena starija, osim smanjene mogućnosti oplodnje, veće su i mogućnosti komplikacija, poput pojave hipertenzije i dijabetesa u trudnoći, prijevremenog poroda, komplikacija u porodu od strane majke ili ploda, smanjene porođajne težine djeteta, nekih malformacija ploda (poput dobro poznatog Downova sindroma), i mnogih drugih.
Ipak, žene danas stare sporije i na drugi način nego u doba naših majka i baka. Mnoge, većina, mojih prijateljica su postale majke nakon 35-te godine života, među njima i moja prijateljica Đ. I sve su prošle poseban nadzor trudnoće, uključujući ranu amniocentezu iza 16.tjedna trudnoće – pregled plodove vode koji omogućuje detekciju eventualnih malformacija ploda. Kod svih njih bilo je sve u najboljem redu. Neke su nakon toga rodile i drugi ili treći puta. I izgledaju mlađe i u boljoj su formi od mnogih tridesetogodišnjakinja, da uopće ne spominjem da su zdravije i snažnije, fizički i psihički, od njihovih majki koje su bile u ranim dvadesetima kada su njih rađale.

I to je dobro. Jer, moj je osobni stav da takva žena ( i njezin partner) ipak može više pružiti djetetu, pri tome mislim i na emocionalno i materijalno pružanje, od mlade cure koja u 19-oj godini života još uvijek ne zna što i kako sa sobom, a kamo li tek sa djetetom...
No, kada se to primjeni na mene... Dajte, dajte, iskreno, smatrate li doista da sam ja «majčinski tip»?
Bolje da prestanem... idem ja pojesti malo Chocobloc Noira (Swiss Delice tamna čokolada sa bademima, nougatom i medom, nalik na Toblerone, no po meni, bolja), i nakon odgledanog Bonda zavaliti se u pjenušavu kupku....
Mmmmm...baš je život lijep!



- 23:18 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>