Riječanka&svijet

01.09.2005., četvrtak


Suša
Prvobitna mi je namjera bila objaviti ovaj post nekoliko sati ranije...no iz svima znanih razloga, evo ga (tek) sada ovdje :

Proteklih me dana napalo neko sušno razdoblje. Ne, ne mislim na TU sušu (iako bi se i o tome dalo porazgovarati,hehehe) a ni na meteorološku pojavu, jer je prethodni jesenji kolovoz obilovao kišama u tolikoj mjeri da su zaprijetile poplave.
Ono što sam imala na umu kada sam upotrijebila pojam «suša» je generalni nedostatak bilo kakvih uzbuđenja, čak i negativnih, kolotečina, mir i tišina, rutina...dani teku nekako pravolinijski, radim, dolazim kući...ništa se ne zbiva. Nema adrenalina.
A nisam mislila da sam neki adrenalinski freak, bar ne do sada...

Često, kada smo u nekoj gužvi, frci, strci, pomišljamo...o, što bih dao/la za malo mira i tišine, odmora i sna. A onda, kada ti se to ostvari, opet ne valja...baš smo mi ljudi nezahvalne životinje! Nikada zadovoljni.
Eto, baljezganja dokone babe, reći će netko. I možda neće biti sasvim u krivu... Ljudska je priroda takva, da nas vječito nešto goni naprijed i dalje. Da toga nema, vjerojatno se ne bismo, ako je Darwin u pravu, ni odvažili spustiti sa grane, odbaciti rep i stati na zadnje noge. I koliko god nam ponekada godi malo prileći na lovorike i uživati u sebi i nekom svom uspjehu, ako to predugo traje, lovorike znaju i nažuljati. I onda moramo krenuti dalje...

Meni se nekako ovaj tjedan opako oduljio. Nikako da dođe vikend, za koji ionako nemam ama baš nikakvih planova. Naravno, ima ih moja majka za mene (nešto mi je spominjala pranje i vješanje zavjesa), no nisu me se baš pretjerano dojmili, pa sam ih odlučila ignorirati. Pa onda, iza vikenda, opet novi radni tjedan...pa opet vikend...
Ufff...samoj sam sebi dosadna u ovoj «no» fazi...a kako li tek moram biti ostalima. Kada malo promislim, baš bi mi sada godila jedna dobra svađa! No, s kime se posvađati? Jer, svrha dobre svađe je još bolje mirenje nakon nje...a nije baš da imam nekog na vidiku sa kime bih se u ovom trenu htjela pomiriti, hehehe...
Bolje da prestanem...ako me pamćenje ne vara, ima jedna poslovica koja kaže (nije baš da citiram, nastojim se prisjetiti) nešto kao : pametno povlačenje je polovica hrabrosti....a ja se sada povlačim pod tuš pa u krpe.
Uostalom, sutra je novi dan...ili možda nije?


- 07:18 - Komentari (14) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>