Kiša, bura, buhe...

13.11.2004., subota

Ja imam najvjerojatnije ogroman karmički dug. U svojim bivšim reinkarnacijama sam bila u najmanju ruku serijski ubojica, majkoubojica, istrebljivač cijelih naroda, možda i Hitler himself. Jer, kako drukčije protumačiti činjenicu da se meni, kada se uopće odluči nešto desiti, dešavaju stalno nekakva sr****!
Sinoć kada sam, nekim čudom neozlijeđena, došla doma, prvo sam primijetila da je mačak skinuo ogrlicu – našla sam je u predsoblju na podu. Ništa čudno, to povremeno napravi, tek tako, iz dišpeta. Kada sam kasnije navečer sjela gledati film, skočio mi je u krilo, na večernju dozu maženja, i tada sam, gladeći ga zapazila da mu je krzno malo učvoreno (nisam ga već par dana četkala, nisam imala vremena). Silky je Maine Coon rase, ogroman, ima 8 kg, i sada ima dugu, zimsku dlaku. Kako sam prstima prelazila po krznu, napipala sam na koži sitne mrvice. Grrrrrrr! Buhe, jajašca od buha! Toplo je vrijeme i vlažno za ovo doba godine, pa iako on ne izlazi van, obućom se u stan donose jajašca pa se životinja zarazi. Zato se on, siroti, vjerojatno i bjesomučno češao kada mene nije bilo, i tako si skinuo ogrlicu. Redovito mu stavljam Frontline u ampulama između lopatica pa tih problema uglavnom nema, naročito ne zimi. Posljednji puta je ampulu dobio u kolovozu. Naravno, nisam je imala kući.
Jutros sam se lijepo zaputila u grad, na kavicu, i po te nesretne ampule. Prešla sam cijeli grad, spustila se sa Belvedera do Brajde, pa preko velike tržnice, do Sušaka, obišla sam sve trgovine opreme i hrane za kućne ljubimce – nigdje Frontline u ampulama! Ima ga u šamponu, u sprayu – ali, ampule nigdje!
Osim naravno, kod veterinara… a dok sam obišla cijeli grad, živčana i polumokra, već je bilo podne! Pa sada se ti vraćaj kući po auto, pa kod Srećka u Opatiju..neće ići! Imam kući Frontline u sprayu – večeras me čeka borba s mačkom. Naime, Silky mrzi spray, nanjuši ga na kilometar i postane agresivan, frkće, grebe, skače..inače je mirna, strašljiva mačka...no, što je tu je..izliti ću tekućinu na trljačicu pa trk po stanu za njim, drugo mi ne preostaje….
Nakon mog uzaludnog obilaženja trgovina, našla sam se na kavi sa dvije frendice. E, tada sam se definitivno uvjerila da je biometeorološka situacija kriva za sve. Ni njih dvije nisu bile u feelingu danas. Jednoj se muž drugi tjedan sprema otići na brod, druga ima problema na poslu, smiješi joj se otkaz…obje su bile napete, neispavane, zlovoljne, tako da mi se moj “problem” sa Frontlineom istog trena učinio banalan, i nije ni na pamet palo da ga spominjem. Kavica je danas kratko trajala, i ja sam brzo došla doma.
Nisam pošteno ni otključala vrata, kad je telefon zazvonio. Mama! Zove me, kao, na ručak , napravila je jotu (dakle, domaću maneštru sa grahom, ječmom, kukuruzom, suhim mesom i kiselim kupusom), ona zna da je ja volim ali da nemam nikada vremena za kuhati je jer ona traži puno priprema, fažol se mora namakati prije, kuha se dugo jer mora lagano krčkati, a i ne može se napraviti u količini za samo jednu osobu. Ali, ja moju Danajku poznajem i znam da kada nosi darove, nešto se iza njih krije! Usput me i, kao slučajno priupitala što planiram popodne. Ništa, naravno…kiša je, hladno je, ja sam umorna od prošlog tjedna… Čim sam došla, odmah na vratima mi je uvalila praznu plinsku bocu i 100 kuna…evo, dok ja pogrijem maneštru, skoči ti meni po plin! Hop! Naravno, mama ne vozi…i tako ja otišla do Pulca, tamo se u jednoj privatnoj kući nalazi trgovina butanom. Taman je bila prestala kiša, počelo je puhati, od gore se pružio prekrasan pogled na cijeli Kvarner.
Čim smo poručale…novi zadatak! Mjesečni shopping u Plodinama! Kiša je počela ponovno padati, ja naravno bez kišobrana… desetak metara od auta do ulaza u dućan na Škurinjama, i bila sam mokra! Sat i pol kruženja oko polica…nakon toga trpanje u vrećice, pa tegli to u auto, pa iz auta mami u stan… Noge su mi otpale, umorila sam se kao da sam kopala. No, hajde, u Plodinama sam srela nekolicinu poznatih (ispada da su hipervelemegamarketi postali mjesta subotnjih šetnji i susreta ljudi), a našla sam i na ponudi sasvim pristojni buteljirani tikveški Cabernet Sauvignon po doista niskoj cijeni.
Sada sam se napokon dočepala svog gnjezdašca… vani je počela bura, ja čitam Jergovićeve pripovijetke “Inšallah…” Knjiga nije loša..podsjeća me na mix Andrića iz njegove poetskije faze (poput zbirki Ex ponto, Nemiri…) i ranog Aralice (iz vremena Pasa u trgovištu, Asmodejeva šala – nikako ne njegovih novih, “političkih” faza – čitala sam Aralicu još krajem 80-ih, dok se nije još bio politički kompromitirao).
Subotnje veče ide dalje..ja skupljam snagu za “klinč” sa mačorom… još jedan moj dan se primiče kraju…

- 18:55 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Riječanka&svijet

13.11.2004., subota

Kiša, bura, buhe...

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači