Subota...bez groznice

28.11.2004., nedjelja

Subota je dan koji jedva čekam. Nekada davno je to bilo zbog večernjih izlazaka. U srednjoškolskim i studentskim danima najviše. Nakon buđenja bih započela šetnju po stanu, smišljanje što ću obući, uz obavezno bezrazložno šizenje tipa..nemam što obući, niš mi ne stoji kako treba. Popodne bi bilo u znaku telefonskih dogovora sa frendicama, pranja kose, friziranja, kozmetičkih egzibicija. Navečer izlazak – najčešće u većim društvima, koja bi se zatim razbila na manje grupe. Zatim, bile su tu subote večernjih izlazaka sa nekim tko je tada bio poseban.
Kada sam tek počela raditi, subota je postala dan kada bih se ujutro naspavala, poslije se našla sa prijateljima koje nisam viđala cijeli tjedan, a večeri su i dalje bile za zabavu. Nedugo nakon toga, počela sam raditi u smjenama. Dani u tjednu, praznici su tada izgubili dobar dio svog značenja, svojih draži. Vrijeme bih mjerila svojim slobodnim i radnim vikendima.
Kada sam započela specijalizaciju, počela su dežurstva, znala sam ih nanizati i 14 u mjesec dana, pa bih najčešće mogla na prste jedne ruke nabrojiti slobodne vikende u godini.
No, i tome je došao kraj. U moj život je ušao on. Kako nas je razdvajala daljina, veza nam se svodila na vikende. Od petka do nedjelje. Subota je tada bivala jedini dan koji smo cijeli provodili zajedno,dan u kojem smo proživljavali i nadoknađivali cijeli tjedan odvojenosti. Zajednička buđenja, doručak, odlazak u grad na placu i kavu, spremanje ručka, popodneva ispunjena maženjem i ljubavlju, navečer izlasci van ili ostajanja kući uz film, predivne subotnje noći. Onih subota, kada ne bi bili zajedno, jutra su postala rezervirana za shopping, tržnicu i kavu sa frendicama.
Nikada nisam bila od onih žena koja bi, dok je u vezi, zaboravila na svoje prijatelje, povukla se iz društva, koja odjednom nema više vremena za nikoga. Znam dosta takvih cura, neke su mi bile i dobre prijateljice, i znalo me, dok sam bila mlađa, jako povrijediti to njihovo iznenadno odvajanje. Ja takve greške nikada nisam činila. Uvijek sam znala i uspjevala odvojiti dio svog vremena za drage ljude.
Sada, kada sam ostala sama, kada je ljubav iscurila poput pijeska iz stisnute šake, subota je postala dan samo za mene. Dan kada snom otplavljujem umor nakupljen radom, kada pijem kavu sa nekim dragim ljudima, no i dan kada idem na placu i čistim stan. Ne izlazim navečer u posljednje vrijeme.

Jutros me mama probudila telefonom oko 10 sati. Otišla je na put, javila se prije polaska.
Kako je dan bio polusunčan usprkos meteorološkoj prognozi koja je najavljivala kišu, otišla sam do grada, na tržnicu i nakon toga na kavu.
Za ručak sam si spremila sendvič i bacila se na posao. Svaki puta, kada se uhvatim čišćenja stana, ne mogu se načuditi kako se u tjedan dana može toliko prašine nakupiti u stanu, u kojem živimo samo mačak i ja.
Usisala sam temeljito stan, pobrisala prašinu, oprala kupaoničke i kuhinjske pločice i sve što se oprati moglo. Za kraj sam ostavila pranje podova. Cijeli stan, osim spavaće sobe u kojoj je parket, mi je popločen velikim neglaziranim terracotta pločicama u njihovoj prirodnoj boji. One izgledaju prekrasno, toplo, ali...sušenje nakon pranja traje cijelu vječnost i ne daj ti Bože proći preko njih dok nisu skroz suhe! Ostaju mrlje koje jedino drugo pranje (i sušenje, of course) riješava.
Tako sam ja strateški počela pranje od kupatila, preko predsoblja i dnevne sobe do balkona...i naravno, dok sam na sjedila na balkonu i promatrala poetično sušenje pločica, naravno da je zvonio telefon! Prema Murphyjevu zakonu, u cijelosti. Kad god nosim sa sobom u kupaonicu ili na balkon telefon i mobitel, nikada nitko ne zove. Čim sam u kadi, ili kao danas na balkonu, a telefon na baznoj stanici ili mobitel u torbi...mogu se okladiti da će zvoniti!
No, kako sam bila iznurena pranjem i nije mi padalo na pamet da pločice ponovno perem, pustila sam da odzvoni do kraja. Kada sam kasnije pogledala tko je zvao, vidjela sam da je prikriven broj. E, to najviše volim! Nikada mi nije jasno kako netko tko nije zlonamjeran, a doista ne vidim zašto bi netko takav mene zvao, prikriva broj. Čemu? Na taj način, ako osobe koju zoveš nema, ne može ti uzvratiti poziv. Bedasto...
I tako je prošao dan, pala je noć. Pripremila sam si večeru, odmrznula mamine njoke i prelila ih umakom od pomidora u koji sam dodala par listića bosiljka koji mi na balkonu još uvijek prkosi zimi, naribala malo grane padane, popila uz to čašu vina.
Sada malo gledam TV, malo čituckam, malo škrabuckam...
I malo razmišljam... kada (i ako) jednog dana odem u penziju, kakva će razlika biti?

- 02:56 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Riječanka&svijet

28.11.2004., nedjelja

Subota...bez groznice

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači