R.....H.....C.....P.....

subota, 06.05.2006.

RED HOT CHILI PEPPERS: 'LIVE IN HYDE PARK'
(Warner/Dancing Bear; 2004.)

Red Hot Chili Peppers su dosta duboko u nekoj depresiji.
Zločesti kažu da su se, barem neki od četverca, vratili stvarima
kojih su se više puta rješavali, što je jednom bila pokretačka
snaga za nastanak nekih krasnih pjesama, a koje sada
uništava taj šarm koji je prva kvaliteta RHCP.
Ali više od toga, bend djeluje jako umorno što
postaje izuzetno vidno na nekim koncertima na
kojima bez ikakvog žara velikom mukom puštaju
iz sebe tu muziku. Ovo se pokazalo na dva koncerta
koja je bend održao ovog ljeta u Njemačkoj i Austriji.
Na jednom su blijedog lica, bezvoljni i mlitavi, a prije
svega deprimirani, pokušali pokrenuti nekih osamdeset tisuća ljudi,
i nisu uspjeli. Četiri dana poslije na stageu je drugi bend – raspoložen,
pun života, željan zabave i sviranja. 'Live In Hyde Park'
ima ovo oboje – bend je uspostavio kemiju i usviran je,
ali mrak im muči dušu.
Ovaj je album snimljen na tri koncerta održana u sedam
dana pred kraj lipnja ove godine u Hyde Parku u Londonu
pred sve skupa 300.000 ljudi, što je vjerojatno najveća
brojka ljudi koje je jedan bend u novijoj povijesti uspio
privući u tako malom razdoblju. Ali mislim da je to i kraj
jednog razdoblja. Bend je vidno jako umoran, a od
funk-rockera kakvima smo ih upoznali davnih godina,
lagano su postali depra-funk bend. Na ovom
dvostrukom albumu, kao i inače na koncertima,
uglavnom sviraju novije, sporije stvari s 'By The Way'
i 'Californication', s vrlo malo zezatorskog funk-rapa
koji je bio ono nešto autentično njihovo i
zbog kojeg su ih ljudi u depresivno grunge
doba i bili toliko prigrlili.

Red Hot Chili Peppers nikad nisu bili toliko veliki i danas
se na prste jedne ruke može nabrojati bendove koji bi
vjerojatno mogli postići takav uspjeh. Čak i da od njih
ubuduće ne bude više ništa ili ništa naročito, sad već
stoje među najvećim bendovima u povijesti i imaju
svoje mjesto u rock enciklopediji. Iako sad djeluju
jako izmoždeno kod RHCP se i dalje osjete vjera u
dobro i život. Jesu u mračnoj fazi, ali i dalje su netko
tko može ublažiti pritisak u prsima, prikazati na
obzoru sunce koje će sutra ipak izaći, more koje će
uvijek biti plavo i lijepo (iz daljine barem) i ljubav na
koju svatko ima pravo i šansu.

Bend kojem u početku nitko nije predviđao uspjeh i
nakon 20 godina žari pali, a ovih dana izlazi njihov novi album.

Njihov debitantski album kod glazbenih je kritičara
loše prošao, a ni publika ga nije prihvatila kao nekakav
spektakl. No, otad su prošla više od dva desetljeća, a
Red Hot Chili Peppersi još su na sceni, sa statusom
kultnog benda.Tijekom godina postava banda se mijenjala,
članovi su prolazili kroz pakao heroina i alkohola,
ali kvalitetna i od prvog trenutka neobična glazba
održavala ih je u vrhu svjetske glazbene scene.

O grupi
Red Hot Chili Peppers osnovali su davne 1983. godine
Anthony Kiedis i Michael Balzary (poznatiji kao Flea),
prijatelji iz srednje škole. Uskoro su im se pridružili
Hillel Slovak i Jack Irons, pa je četvorka počela marljivo
vježbati i nastupati po Los Angelesu. Nisu preko noći postali
popularni, dapače, malo je bilo zainteresiranih za njihovu
svirku, ali pozornost su u početku plijenili čudnim
ponašanjem na stageu i još čudnijom odjećom.
Nakon početnih uspjeha kod publike i kritike
uslijedio je šok: 1988. Hillel Slovak umro je predoziravši
se heroinom. Imao je samo 26 godina. To je uzdrmalo
njegove kolege iz banda, kao i tada već mnogobrojnu
publiku, iako se za koketiranje Peppersa s drogama od
početka znalo. Irons je tada, ne mogavši se suočiti
s gubitkom prijatelja, napustio band

Novi početak:
Kiedis i Flea odlučili su spasiti band, isprobali su
suradnju s nekolicinom glazbenika, a onda kao
stalne članove primili bubnjara Chada Smitha i
gitarista Johna Frusciantea. Jedva godinu dana
nakon Slovakove smrti Peppersi su izdali vrlo
uspješan album, Mother's milk.
Nastavili su serijal sve uspješnijih albuma,
a 1998. John Frusciante, koji je 1992. bio
napustio band, vratio se, i to baš na vrijeme
da sudjeluje u stvaranju vrlo uspješnog albuma
Californication, koji je prodan u 15 milijuna
primjeraka. Uslijedio je 2002. također uspješan
album By the way, a najnoviji uradak zove se Stadium arcadium.