|
|
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Život, misli i razmišljanja jednog 25 - godišnjeg gay dečka
CROGAYNET INDEX
MOJ VIDEO BLOG
DOMINIC
PERDIDO
CROATIAN QUEER WORLD
DANIELNi
DOGAĐAJI
GAY ISKRENO
GAY LOUNGE
MOMAKSA
MSO
NEČOVJEK
QUEER AS BOSNIAN
TOMBICA
TONIQUE
GAY THEMED MOVIES
TRI FRAJERA
MARQUISE
GOSSIP BOI
FLARE MUSIC
FLARE MEDIA
LUZEROV BLUES
MINISTRY OF PLEASURE
DEČKO KOJI OBEĆAVA
KLOLAND
OHMYGOOD
COLIN
YOUR PLACE (MY SOCIAL NETWORK SITE)
Online Users
DOWNLOAD:
ALBUMI:
1. Krystal Meyers - Make Some Noise
2. Katy Perry - One Of The Boys
3. Brandy - Right Here (Departed) SINGLE
4. Michelle Williams - Unexpected
Vozeći se prema groblju, doživio sam i pregled svoje ljubavne prošlosti. I to vezane uz mjesta pokraj kojih smo prošli. Prošli smo pored HG spota gdje sam prije 7 mjeseci bio sam Deep blueom nešto gledao, a bio sam tamo kupio i baterije na punjenje sa Dismissedom. Prošli smo i pored mamutice pored koje sam prolazio kada sam odlazio svome prvom dečku. Zanimljivo je koliko vas mjesta ne kojima ste nešto doživjeli vežu uz neke ljepše ili ružnije uspomene. I dovoljan je samo pogled na to neko mjesto da se bacite u depru ili da se nježno osmjehnete. I tako, dok su se moja i sestra i njen dečko prepirali, ja sam razmišljao o sebi. O baki. O današnjem opraštanju. Posljednjem. Ah, mogu vam reći, ništa nije toliko depresivni i tužno kao skupina ljudi koja ima tužne izraze lica ili teta koja od ridanja ne može doći k sebi. Ništa nije toliko tužno. I ne znam. Kao da su se svi rasplakali umjesto mene. Meni su se jedino oči napunile suzama kada su baki pjevali pred mrtvačnicom. Ma užas živi. Znam da me još puno pokopa čeka u životu, ali se nadam da neće tako skoro. Stajajući nad lijesom, samo sam mislio kako je baka u lijesu. To mi je bilo grozno. Gušio me grozan osjećaj smrti. Ne mogu vam to opisati. Nešto je definitivno bilo u zraku što me gušilo. Neko vrijeme sam hvatao zrak. Ne znam zašto. Nakon pokopa smo se zaputili na jelo i piće kod moje sestrične i tako je to trajalo sve do pola 7 kada smo išli na misu zadušnicu. Moj pijani tetak koji btw i nije baš normalan se cijelo vrijeme ljuljao i nekaj mrmljao u crkvi. Luđak totalni. Hehehe! I sad sam se vratio doma prije petnaestak minuta. Starci su odlučili da sutra rano ujutro oko 3, 4 idemo natrag na more još do ponedjeljka jer moraju još neke stvari sredit dolje na kući pa sam i ja s njima odlučio poći. Tek toliko da iskoristim još par dana za kupanje i druženje sa Njokichem i njegovim dečkom na moru. Da nije njih tamo, ne bi ni išao, ali, želim se malo zabaviti prije faksa i svog tog živciranja. Nije baš da se živciram, al ono... Kad se vratim spremam vam veliko iznenađenje – za sve vas blogere. Ja i Dismissed smo skrivali nešto od vas na čemu smo zajedno radili i u ponedjeljak ću vam to objaviti na svom blogu. Zasada neka to još bude tajna. Dnevnik putovanja ću pisati još tih par dana što ću biti na moru pa ću ga objaviti kad ga prepišem u komp. Svima vama velika pusa i veliko hvala na podršci. Pozz!