Tjedan dana sa mojom ljubavi feat. duhovi

nedjelja, 06.08.2006.

Evo ljudi da se ja javim. Još sam uvijek kod mog dragog Dismisseda kod kojeg sam od utorka. Trebao sam danas ići doma, ali idem sutra tako da on ne spava sam doma. Prošlo je i tih predivnih 6 dana sa mojim bejbetom. Zajebavali smo se, gledali filmove, kuhao nam je ručak, ja sam prao suđe i malo pospremio njegov stan, vodili ljubav, imali par iskustava sa kućnim duhovima, ali sve u svemu je bilo prekrasno i upoznao sam mog dragog još bolje. Kako i neću jer smo cijele dane provodili zajedno. Od trenutka kada bi ugledao njegovo sneno lice ujutro, pa sve do kada se opet ne bi zaputili zajedno u san. Ujutro bi me probudio koji njegov nježni poljubac u vrat, trbuh ili usta i znao bi da se sprema na posao, a da ću ja ostati spavati. Ispratio bi ga do vrata i zaključao. Vratio bi se u krevet znajući da će za par sati doći i da ćemo opet biti skupa. A sad da se dotaknem dotičnih duhova u njegovom stanu. On mi je već pričao da stalno nešto čuje po noći i da ne može zaspati zbog toga. Prva stvar koju sam ja doživio nakon prve prespavane noći kod njega je opušak na njegovom balkonu. Sad bi mnogi rekli, ah, netko je s višeg kata pušio ili mu je netko bacio sastrane opušak na balkon. Ali, vidite, to nije moguće. Prvih par dana smo nalazili opuške na balkonu, da bi ih nakon tih par dana prestali nalaziti. Totalno weird i svašta smo si zabrijali. Drugi put smo čuli duha kako krči kraj nas dok smo jeli ručak koji nam je bejbe skuhao. Ne znam, nekako čudan zvuk je bio. On je samo prestao jesti, dok sam se ja pravio ispočetka lud. Onda me pitao: "Ti to ne čuješ?". Ja rekao: "Da, al ga ne doživljavam." LOOOL! Treći put je stvarno bilo freaky. Kako sam ja sam kod njega doma dok on radi, ostavio mi je ključ i od doma i od vrata ulaza. Ja sam večer prije zaključao vrata sa svojim tim ključem od doma da bi ujutro taj ključ nestao iz vrata i vrata su bila otključana. A obojica znamo da ih uvijek zaključavamo. Dan danas ne znamo gdje je ključ. I zadnji, ali ništa menje uznemirujući, i zbilja slučaj koji ne razumijem je bio slijedeći. Gledali smo film jednu večer. Najnormalnije kao i svake druge večeri dok smo bili skupa. Naime, moj bejbe ima dva dvd-a jedan na drugome. Jedan za divxe - gornji, a drugi za dvd-e - donji. Gledali smo neki horror na donjem dvd-u. Nakon filma smo skužili da taj dvd uopće nije bio uključen u TV nego onaj za divxe. Totalno smo se šokirali i nije nam moglo biti jasno kako smo mogli gledati film ako taj dvd na kojem smo gledali uopće nije bio uključen u TV. Ja sam pokušavao naći logičan razlog, ali moj bejbe je bio prilično uvjeren da nešto nije bilo kak treba. S time sam se pomirio. A jebiga, ionako vjerujem u te stvari, pa zašto onda ne bi bilo duhova ovdje, gdje ja sada pišem post, upravo u ovoj sobi. Ah, who cares! So, anyway... U ovih tjedan dana smo ja i beba pričali o puno stvari: bivšima i kako su nas povrijedili i podijelili neke lijepe ili ružne uspomene vezane uz njih, o nama i kako će nam biti kad počne faks... Znam da će mi jako faliti i da naša viđanja subotama u Globalu jednostavno neće zadovoljiti moju potrebu da budem sa njim. Ali lakše je kad znaš da te ništa ne može spriječiti da budeš s nekom osobom. Čak ni ta neka trenutna udaljenost iako smo jako blizu. Znam da me voli. Volim i ja njega. Volim ga više od ijednog dečka kojeg sam imao. I previše. Ali što je previše? Ništa nije previše kad je riječ o ljubavi. Sad smo zajedno i volimo se. To je jedino bitno. I nadam se da se neće tako skoro promijeniti.

| Reci Rezzyju (14) |

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

OPIS BLOGA

MOJI BLOG FRENDOVI

nedjelja, 06.08.2006.

Tjedan dana sa mojom ljubavi feat. duhovi