Ko bi reko da ću ja to ovdje stavit??ovo je članak iz jutarnjeg...još od puuuno prije, al je meni to bilo very zanimljivo...interesantno...pa ko voli, nek čita


Dobro došli kamp u ‘Delta’! Molim vas držite se u grupi; ne snimajte tornjeve za stražu kada su prazni; okrenite naopako bedževe koji su vam podijeljeni, ne postavljajte pitanja dok vam to ne bude dopušteno, nikada ne snimajte lica uhićenika. Radi vaše sigurnosti poštujte dogovorena pravila ponašanja...

Naučenim tekstom i istreniranim glasom, bojnik Anthony Mendez započeo je našu turu Guantanamom. Iza male grupe novinara zatvarala su se jedna po jedna željezna ili žičana vrata. Na svakom se ulazu moramo ponovno identificirati. I mi smo tih dana u američkoj vojnoj bazi na Kubi imena zamijenili šiframa koje su nam podijeljene. Na stražarskim mjestima vojnici, poneka vojnikinja. Djeluju mlado.

Kamp ‘Delta’ ima pet jedinica, a šesta se gradi. Investicija je vrijedna više od 30 milijuna dolara. Na pitanje zašto, jer posljednji “ilegalni borci” dovedeni su 2004., različiti sugovornici u kampu daju isti odgovor: kako bi smještaj bio humaniji, a stanovnici kampa imali više sadržaja.

No, svjetske humanitarne organizacije, američki saveznici, ali i odvjetnici uhićenika nikada ne spominju monotoniju kada preklinju Washington da ugasi zatvor. Iznose vrlo konkretne optužbe na račun države koja predvodi globalni rat za demokraciju. Političari i aktivisti govore o lišavanju slobode bez prava na optužnicu, suđenje i presudu oko 500 muškaraca koji su nakon svrgavanja talibanskog režima početkom 2002. uhićeni uglavnom na granici Afganistana i Pakistana.

Odvjetnici govore o konkretnim ljudskim sudbinama, o različitim tehnikama mučenja: dugim izolacijama, polijeganju pasa na ljude, uskraćivanju sna, hranjenju na silu onih koji štrajkaju glađu.

Mendez nije zadužen za takva pitanja. Vodi nas u jedinice broj 2 i 3. Dugi niz malih ćelija s nužnicima i tvrdim krevetima u istom prostoru. Odoka procjenjujem da su duge oko dva metra, široke tri.

“Kao što vidite, pritvorenici mogu komunicirati kroz rešetke, dakle, nisu izolirani. Imamo nekoliko razina poslušnosti - pritvorenike koji poštuju propisana pravila i one koji ih krše. Oni koji nemaju problema s pravilima nose bež odjeću. Ovdje vidite duge i kratke hlače, majicu, zatim društvenu igru koja im je na raspolaganju. Narančasti pritvorenici - oni koji su prekršili pravila i takav status mogu zadržati od tri do 40 dana - imaju skromniju opremu. Ali, Kuran je podijeljen svima, bez obzira na status. Dajemo im i kapu, sag, ulje, sve što im je potrebno za molitvu. Mole pet puta na dan, prvi put u pet ujutro. Dajemo im 30 minuta bez prekidanja, bez obzira mole li ili ne - nabraja bojnik detaljno.

Kasnije ću ga u istoj ulozi gledati na CD-u koji nam je podijelila služba za odnose s javnošću. Doduše malo opuštenijeg i bez znoja na čelu koji nam je svima donijelo uporno karipsko sunce. Američka vojska malo toga prepušta slučaju. Čak ni našu odjeću. Nisu dopuštene majice bez rukava ni otvorene cipele. U jednom trenutku poručnica iz pratnje upozorava me da zakopčam i posljednji gumb na košulji.

Tura dijelom u kojem nismo sreli pritvorenike završava izlaskom na igralište. Tu je i tuš s mlakom vodom, mjesto gdje je zbog rešetki teško sačuvati intimu. I zidne novine koje mijenjaju jednom mjesečno. U stvari, velika fotografija Sadama u sudnici, sekvenca skinuta s nekih TV vijesti s titlom na arapskom.

Kada pritvorenici izlaze na ograđeno igralište, što je osim odlaska na tuširanje, liječniku ili na ispitivanje jedino vrijeme koje u ovom dijelu kampa provode izvan ćelije, stražari detaljno pretraže te prostorije. Narednik Carter, iz službe za odnose s javnošću, pita me što mislim koja je knjiga najtraženija u zatvorskoj biblioteci. Kuran je podijeljen svima, nijedan drugi naslov ne pada mi na pamet.
- Harry Potter - kaže Carter.
Jedna je strelica usmjerena prema Meki, znak za orijentaciju u prostoru.
Znak za orijentaciju u kampu bijela je boja. Ona se nosi u jedinici 4 i simbol je najboljeg pritvoreničkog statusa. Nosi je oko 200 muškaraca. Dijele spavaonice, mogu jesti zajedno, na zraku su osam sati. Ipak, stalno ih prati uporno oko kamere.

- Dame i gospodo, vi ste u dijelu koji se zove rekreacijska zona! - najavljuju nam gotovo slavodobitno.

Konačno pritvorenici. Zamoljeni smo da ne snimamo skupinu na ulazu u kamp 4. Kažu, ne vole novinare. Ipak, baš nas ta grupa najviše prati dugim, upornim pogledima. Svi su odjeveni u hlače koje dopiru do gležnjeva i bijele tunike. Nose japanke. Dvojica muškaraca uporno šešć gore-dolje na stazi od desetak metara. Neki sjede na podu prekriženih nogu. Imaju duge kose ili izbrijane glave, a većina ima i duge brade. Skrivaju se od sunca. Gledaju nas u tišini, bez pretjeranog zanimanja. Teško im je odrediti dob.
Između nas žica. Naša grupa može jednom polako napraviti krug prostorom u sredini kampa broj četiri. Hodamo polako, bojnik odgovara na naša pitanja.
“Da, Crveni križ ima pristup uhićenicima”.
Baš svima? - pitamo s nepovjerenjem. “Da, ako su na popisu Crvenog križa i ako oni to zatraže”.
Jeste li ikada ovdje pustili predstavnike neke druge humanitarne organizacije? Odgovor je “ne”, ali objašnjenja tog tipa ionako moramo potražiti na glavnom zapovjednom mjestu.

Nije bilo nijednog smrtnog slučaja: bilo je pokušaja suicida. Neuspjelih. Incidenti su u ovom dijelu zatvora rijetki, u zadnjih 13 mjeseci oko 20 pritvorenika za kaznu je premješteno u druge jedinice. Najčešće zbog sitnih sukoba među njima. Svi znaju da je život ovdje najbolji, završava Mendez našu turu jedinim mjestom gdje nam je bilo dopušteno nakratko vidjeti zatočenike Guantanama.

Sigurno nije ugodno biti stražar u Guantanamu. Brun Schneider, 20-godišnji mladić, zatvorenicima donosi hranu, vodi ih na tuširanje, kaže kako im je stalno za petama. Prije dolaska u bazu prošao je dvotjedni tečaj. Uglavnom o tome kako ne izgubiti živce i preživjeti stres. Lekcije za svladavanje straha ionako ne postoje.

- Strašno sam se bojao kad sam stigao. Očekivao sam da će sve biti puno gore, svakodnevne sukobe, mislio sam da će nas pokušati ubiti. Ali, nije tako strašno. Bacanje hrane i pljuvanje vidio sam samo dva puta - govori dječački iskreno.

Brun o njima priča drukčije od svojih starijih kolega. Istrenirani i izabrani za kontakte s novinarima uglavnom odgovaraju pristojno, kratko, rečenicama koje ne govore puno. Bez emocija. I Brun je vojnički suzdržan, ali dečko iz Louisiane daje pritvorenicima neki ljudski obris. Kaže kako su uglavnom pristojni i kako mu ne prave probleme. - Zovu me “kiddie”, zato što sam tako mlad ne boje me se. Uče me njihov jezik, konstantno govore, ponekad se raspituju za moju obitelj, što radim kad sam slobodan. Ja pokušavam izbjeći takve teme - kaže. Brun misli da bi neki od njih željeli znati više o Americi, o potpuno drugom životu, a nekada ga i “po 50 puta dnevno pitaju o životu vani, izvan žice”.

Neki od pritvorenika izgledaju vrlo opasno, neki potpuno OK, nekima se vidi da su dugo bili u ratu, dodaje poslije kratkog razmišljanja Brun. Oni nikada ne govore o prošlosti, o svojim obiteljima. Iako, znatiželjni su i razgovorljivi. Mladi čuvar misli da možda pokušavaju prikupiti informacije o njemu, ali o pritvorenicima nema negativan stav. Njegov kolega priča kako se uspio savladati kad je jedan pritvorenik pljunuo na njega. To je naučio na treningu.

U kampu 5 Amerikancima je najzanimljivija jedinica, tu su smješteni “top intelligence” izvori - zatvorenici od najveće obavještajne važnosti - ali i mjesto na koje bi mnogi borci za ljudska prava voljeli doći u inventuru.

Časnik koji nas vodi tim dijelom zatvora ne želi da ga identificiramo, kamera ga ne smije hvatati. Atmosfera je bitno drugačija nego u jedinicama koje smo obišli ranije. Ulazimo u iznimno urednu sobu za ispitivanje kojom dominira velika i potpuno nova plava fotelja. Na zidu vise lisice. Časnik skrivenog identiteta počinje turu: “Ovo je jedna od soba u kojima razgovaramo s pritvorenicima…”. Odjednom čujemo lupanje i viku.
U početku ne uspijevam razaznati jezik, shvaćam da nekoliko glasova govori na engleskom sa snažnim akcentom. Nešto kao “Oslobodite ove pritvorenike, pustite nas da kažemo...”. Buka je sve snažnija, a naš vodič osupnut. Nitko više ne sluša njega, svi pokušavaju upiti riječi koje se gube. Bojnik Mendez preuzima zapovijedanje. “Svi odmah iziđite van. Smjesta”. Dojam je mučan. Bojnik nas hitro izvodi van, krajičkom oka gledam crveno svjetlo na kameri i znam “barem je zvuk snimljen”.
Bojnik se ispričava zbog svega što se dogodilo. No, prekida ga kolega iz ORF-a, šef washingtonskog dopisništva austrijske javne televizije Raimund Low:
“Ne trebate se ispričavati zato što su se pritvorenici počeli derati. To je najnormalnija situacija u bilo kojem zatvoru na svijetu. Nije u redu to što ste nas izbacili i niste nam dopustili da ostanemo i napravimo izvještaj o tome što se dogodilo”.
Mendez se ne da zbuniti, govori svoje.
“Ja nisam uključen u ispitivanje pritvorenika, sva pitanja vezana uz to možete postaviti generalu. Još jednom, ispričavam se. Oni znaju da srijedom imamo novinare ovdje i žele skrenuti pozornost”.
Srijeda je očito težak dan u kampu 5. Pet minuta kasnije za nama se zatvaraju vrata. Od naših pet dana u Guantanamu samo je jedan, i to posljednji, predviđen za obilazak zatvora. Vraćamo se u bazu.
Svi se novinari nadaju da će u Guantanamu vidjeti nešto više od onih koji su izvještavali prije njih. Pentagon je nakon napada boraca za ljudska prava, UN-a i europskih čelnika, prema napucima Bijele kuće otvorio vrata zatvora. Ustvari, odškrinuo. No, lista čekanja ipak je duga. Reporter mora poslati puno podataka o sebi, tri recentna rada i proći sigurnosnu provjeru. Ali, ni to ne znači da će biti pozvan.
Na kraju, morate pristati i na to da sav materijal pregledava časnica čija je zadaća cenzurirati ono što, prema kriterijima zapovjedništva, ne smije izaći van. Uglavnom se pozivaju na sigurnosne razloge. Politika prema novinarima u Guantanamu ipak je liberalnija u odnosu na prve godine zatvora. Puno je bilo pitanja za generala Hooda, zapovjednika Joint Task Forcea - Guantanamo od proljeća 2004.
General nam prilazi lakim hodom, pruža ruku i pokazuje da je dobro brifiran.

Prije nego što sam uspjela bilo što reći on je rekao: “Dobar dan, Branka. Kako je u Zagrebu”? U istom stilu obratio se i Vlasti Jeseničnik, dopisnici slovenske televizije te kolegi iz Austrije. Govori s lakoćom. Odmah pitamo za mučenja, pozivamo se na optužbe UN-a, Amnesty Internationala, medija…
- Sve metode ispitivanja koje provodimo možete pronaći u vojnim udžbenicima. Prolistajte priručnike i što nađete tamo, naći ćete i ovdje - kaže general.
Nema mučenja, ne huškate pse na ljude, ne uskraćujete im san?
- Nikada - odlučan je general.
Ne razumijem, ako su prvi pritvorenici dovedeni 2002, ako ih je tada bilo 800, a danas 520, a posljednji je na otok stigao iste godine kada i aktualni zapovjednik baze, znači da su tu uglavnom isti ljudi. O čemu ih ispituju već četiri godine?
- Vidite - zapovjednik mi se obraća ljubazno - to su vrlo, vrlo opasni ljudi. Neću reći top 10, ali visoko su rangirani u mreži terorizma. Zahvaljujući našim metodama uspjeli smo saznati puno o al-Qa’idi i srodnim terorističkim organizacijama. Ali, ja nisam vojnik i ne znam koje su metode ispitivanja dopuštene u vojnim knjigama. Mi, dakle, uglavnom razgovaramo s njima. Sjednemo i pokušamo ih uvjeriti kako je u njihovu interesu da nam kažu jesu li i kako umreženi u neku terorističku organizaciju - strpljivo objašnjava general Hood.
Oprostite, nitko ne kaže da su afganistanski borci članovi pokreta mira, ali nakon toliko vremena niste li mogli pronaći dokaze za ratne zločince, a ostale pustiti… Što biste rekli kada bi 500 Amerikanaca ili Europljana netko držao ovako...
Na to Hood kaže kako ne može zamisliti da netko zarobi 500 nedužnih, ali u redu je da netko izolira 500 terorista i ubojica djece i žena.
Pitanja se vrte u krug. Odgovori su slični. General je pametan i ljubazan, ali odluku o Guantanamu ionako će donijeti politika. Usto, u Guantanamo Bayu svi iskreno vjeruju u svoju misiju.
Pokušavam još jednom. Zahvaljujem na tretmanu koji imamo, priznajem da su svi iznimno profesionalni. Vidjeli smo sve, ćelije, kuhinju gdje se na istom mjestu priprema hrana za vojsku i utamničene, bolnicu, igrališta… ali moram primijetiti: od 500 zatvorenika pokazali su nam deset ljudi i nisu nam dopustili razgovarati ni s jednim od njih. Ostaje dojam da se nešto skriva. - Ne krijemo ništa, smješka se general. Znate, Ženevska konvencija zahtijeva zaštitu pritvorenika i njihove privatnosti. Mi to ne želimo narušavati. Drugi put kad dođete osobno ću vas provesti po kampu - završava naš intervju.

No, Ženevska konvencija sigurno ne poznaje status “ničijih ljudi” u koju kategoriju spadaju ljutiti stanovnici baze. Ljudi koji ne znaju što čekaju. U Guantanamu postoji sudnica. No, u njoj se ne vode prava suđenja već preliminarni procesi. Jednom godišnje svaki uhićenik dočeka svoj red. Borac može imati odvjetnika, ali ne mora. Može imati prevoditelja. Pritvorenik može pratiti slučaj osobno, ali opet - ne mora.
Tri su moguće odluke: oslobađanje, premještaj, daljnje zatočeništvo. Politika je takva da i za zatočenike koji dobiju oslobađajuću odluku mora postojati garancija o sigurnosti u zemlji u koju se vraća. Tako je u kampu zatočena i skupina kineskih boraca koji više nisu procijenjeni kao opasni, no tako ne misle vlasti u Pekingu, pa Kinezi ostaju u Guantanamu.

Vrijeme sporo prolazi u bazi. Svaki vojnik, časnik s kojim razgovarate, priznaje da broji dane do povratka kući. Kubu napuštamo rano ujutro. Večer prije pregledane su nam sve kazete. Traku po traku, brzo i uigrano, dvoje časnika odlučuje što ne možemo objaviti. U našem slučaju samo dva kadra. Ranije su, navodno, na licu mjesta brisali sporne detalje. Sada vas samo upozore čime ćete ugroziti sigurnost Guantanama.

Na malom aerodromu opet ista procedura. Vaganje stvari i putnika, pregledavanje potvrde o sigurnosnoj provjeri. Do Fort Lauderdalea na Floridi letjet ćemo tri sata. U mali avion stane 15 putnika. Nijedan bez papira Pentagona. Uglavnom radnici Guantanama, vojnici koji se vraćaju kući. I novinari koji o istini u Guantanamu znaju tek malo više od onog dana kad su kretali u suprotnom smjeru - prema Kubi.

I won't try to dent you right
or stop your flight
I've known our plight
You know I'm right
I know about your little fling
How you hide your ring
You senseless thing - I'll cut this string
The heat has simmered for a while
It's not my style - so versatile... and with a smile
At anytime, I could explode!
When you kissed your toad
You kissed your princely episode
49%
1% short of half
and less than half
ain't really much of nothing
bit off more than one could bite
and the taste is slight
it leaves this dullish appetite
'bout time I've finally seen the light
and said goodnight
for the sling is tight
we'll lose this fight
in a corner painted white
as you fly your kite
I shun the sight, I've seen the light!
and now I've got to say goodnight, you know I'm right!
49%
1% short of half
and less than half
ain't really much of nothing
I won't try to stop you flight
or chage your night or nothing
less than half
why won't you try
to make this damage better?
Math and imagery
Equates cacophony
Multiplies muteness: a sum better disturbed
For silence subtracts
And shadows divide light
less than half is slight
The heat has simmered for a while...
49%
1% short of half
and less than half
ain't really much of nothing
I won't try to stop you flight
or chage your night or nothing
less than half
why won't you try
to make this damage better?

Evo...i danas malo pisanja...
Ovaj tjedan sam potpuno zaokupljena olmpijskim igrama...baš sam...ne znam...jučer je fin-cze hokej bio...=) 4:2... PROTIV ČEŠACA!!!!!!! A oni imaju skoro pa super postavu...ajd, hašek ne igra, a jagr je malo...pa...Ruutu ga je sljepio s pleksiglasom i to nije bilo lijepo...al nije igro ni 2 ni 3 čet. Lehtinen je razbio češ. vratara...2 gola i asist. Jokinenu!Moglo je bit i više...drugi gol su dobili u pp i to je zdilicky(nisam sigurna kak se zove) sa nekih dobrih 10 m opizdio pak...al igrali su 3:5 jer su lyndman i još neko bili isključeni...uglavnom nećemo više pametovat o hokeju...kad bi bar u ovoj vukojebini bilo moguće trenirat hokej...hahaha...bajke...za kraj:sutra uništavamo kanadu, oni su spušili od švajcarske (da podsjetimo: fin-sui 5:0, kan-sui 0-2, sui:cze 3:2)...naravno da je to na hrt+ al mislim da će blaženi eurosport prenosit=)
ALI!!!!kad god sam sretna moram bit i nesretna...dakle, 5 sati ranije sam krokodilarila suze zbog glupih skokova...OVO SU MU ZADNJE IGRE; IMA SVE SAM NE TU FAKING ZLATNU/SREBRNU/BRONČANU!!!! Neje fer... čak je i ko?slavko bio mal puno subjektivan...oh,janne , why???miksi,janne? Ni njemu nije bilo baš svejedno...nije ni meni...baš mi je bilo žao...al kad je...
bloody hell....
mika noronen- ne igra

dakle....prošlih nekoliko dana sam zapala u teška govnašca...razlozi:bizarnidakle...
pisali smo taj divni test iz matematike...teorija...logaritmi i exp funkcije (nije bitno, 2 raz gimnazije) i sad 3 pitanje:funkcija inverzna exp je________________. i napišem logaritamska...mislim...bravo..nije teško...možda dobijem 5... 4 pitanja dole, neko 8. 9.pitanjce:nacrtaj graf inverzne funkcije exp funkciji..............I JA TO NISAM ZNALA!!!!!!!!!!!!PA JEL MOŠ BIT TOLKI DEGEN DA TI MOZAK NE MOŽE TAKOVE STVARI SVATIT???????????????????????????????odgovor:možeš, i vi upravo čitate riječi te debilke... i onda se ja zbedirala ceo dan....pa svi misle da se ljutim na njih, a ljutim se zapravo na svoje glupe i degenerativne moždane ćelije (to je vjereovatno od tate)....pokušavam se orjentirat prema školi jel tehnički ne postoji ništa što bi me moglo zaokupit (ništa realno)...al jebeš mi sve kad svaki jebeni test iz eng il njem završi tak da mi fali bod il pol boda do 5 i onda ova sere kak smo mi glupi kak niko ne zaslužuje ić u taj razred (čast izuzetku :))...a ja bi kao trebala bit motivirana za učenje, a ona me sam omalovažava....to je zato što nema djece....
za valentinovo nije bilo niš posebno...ovi naši dečki (HAHA), odn nas 30 u razredu i 3 dečka od kojih jednog nikad nema u školi, dakle ona preostala 2, odnosno jedan i po, su nam svima dali neka srcašca i čestitku...vau...moš si ga mislit...
nekoliko ljudi mi je napisalo pisma od kojih mi je možda zasuzilo oko jer možda ipak postoje ljudi koji me ne smatraju hladnokrvnom umišljenom kučkom...hahahaha...
i eto tako...mal sam išla po drugim blogovima i skontala da su mi ljudi neš počinjalo ostavljat komentare...bloggeraška karijera...hahaha...
i ak neko nije pogledo spot Stupid girls nek pogleda jel je veoma smešan:)
I DA;ONO NAJVAŽNIJE...postoji dakle jedan grad u italiji gdje se održava karneval...i jučer sam onak samosažalno pitala starog jel mogu ić...reko je :nemoš sama preko granice, ja reko:pa znam i silence.BITNA ČINJENICA: nije reko NE :) a u slučaju mog starog to je jako pozitivna činjenica:)
odo mal promirišat lat ak me pita jao si ga meni....

joooj...kad će izgubljeni...eto...mora se i to...uglavnom...čisto mi je dosadno pa sad serem bezveze...gledam mačka...razvalio se na sred krevetu i boli njega za ostatak svijeta...blago mačkama...sad sam prošla cijelu finsku olimpjsku repku (jel to bolest?) i skontala da su hrvati seronje jer neće prenosit hokej (jebeš hrt+)...ne mogu vjerovat...i tako...eto...evo nekoliko ljudi vrijednih stavljanja slike:) (ahonenova slika je očajna pa ću stavit ovu:))

finski plavi lijepi vlado šola:) hokej...

janne i jedino dijete koje je meni lijepo...mali mico:)

tero-the man

jedna od rijetkih lijepih finkinja...kad je....a meni inače ženske nisu lijepe...

i ovi tu dvoje nisu finci al zato...znam da je lijevi lijepši, al desni je bolji:) I am up to no good

o why did you cut that precious hair????WHYYYYYYY???
zanemarite sve dosad napisano...

kao što bi neki rekli....ne vole svi ljudi valentinovo...to je i onak sam još jedan blagdan za trgovce koji na vama zarde svoju godišnju plaću...sve se to iskomercijaliziralo...fuj...ne volim valentinovo...



Herzeleid

Bewahret einander
vor Herzleid
denn kurz ist die Zeit
die ihr beisammen seid

denn wenn euch auch
viele Jahre vereinen
werden sie wie
Minuten euch scheinen

Herzeleid
Herzeleid
Herzeleid
Herzeleid

Herzeleid
Herzeleid

Bewahret einander
vor der Zweisamkeit

Herzeleid
Herzeleid
Herzeleid
Herzeleid


I have climbed highest mountain
I have run through the fields
Only to be with you
Only to be with you

I have run
I have crawled
I have scaled these city walls
These city walls
Only to be with you

But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for

I have kissed honey lips
Felt the healing in her fingertips
It burned like fire
This burning desire

I have spoke with the tongue of angels
I have held the hand of a devil
It was warm in the night
I was cold as a stone

But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for

I believe in the kingdom come
Then all the colors will bleed into one
Bleed into one
Well yes I'm still running

You broke the bonds and you
Loosed the chains
Carried the cross
Of my shame
Of my shame
You know I believed it

But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for
But I still haven't found what I'm looking for...

ovo sam našla na jednoj stranici i piše ti kao šta si bio u prošlom životu (moš si mislit )..al ajd...mladi glupi naivni pa evo šta meni piše:

U prošlom životu rodili ste se, prebivali i radili u Kanadi, u razdoblju od 1803. do 1889. godine. Zajedno sa ostalim članovima obitelji uzgajali ste pšenicu i kukuruz. Vaš muž bio je tih i relativno nesposoban čovjek, pa je glavnina poslova, obaveza i odgovornosti oduvijek bila samo na vama. Unatoč svemu, vi ste mu zauvijek ostali vjerni, te nikada niste intimnije upoznali nekog drugog muškarca. Tri sina i dvije kćerke bili su vaši dostojni pomoćnici u poslovima, koje ste obavljali, praktički do same smrti. I još treba napomenuti da od trenutka udaje niste nikada više napuštali svoje mjesto prebivališta.
U sadašnjoj egzistenciji trebali biste voditi veseo život i dupustiti sebi razne, male stvari koje su vam bile uskraćene u prošlom životu. Preporučamo vam da sva financijska pitanja riješavate sami, bez pomoći ili uplitanja sa strane - zbog toga što ćete u suprotnom biti obmanuti.
I na kraju jedno malo upozorenje: budite oprezni uvijek kad se kao vozač nalazite za volanom eventualnog automobila, ali i kada kao pješak prelazite preko ceste!

hm....hm....mojoj baki piše da je živjela u finskoj...:):):):):):):):):)

dakle, pređimo na ozbiljnije stvari...pošto sam počela malo intenzivnije slušat green day evo pjesme koja mi je odlična ( a ja inače pozornost više obračam na text neg na gzbu)


Starry nights city lights
Coming down over me
Skyscrapers and stargazers
In my head
Are we we are, Are we we are
The waiting unknown
This dirty town was burning down in my dreams
Lost and found city bound in my dreams

And screaming
Are we we are, Are we we are the waiting
And screaming
Are we we are, Are we we are the waiting

Forget me nots and second thoughts
Live in isolation
Heads or tails and fairytales in my mind
Are we we are, Are we we are the waiting unknown
The rage and love, the story of my life
The Jesus of suburbia is a lie
And screaming

And screaming
Are we we are, Are we we are the waiting

vidim da nisam dugo mal pisala al nije se imalo šta reć:)
konačno sam vidjela mann gegen mann i imam taj spot i ok je (ovisi kak gledate).ramštajnovski perverzno.za one koji vole nabildane nauljene gogloguze muškarce-odlično....
za mene kojoj je jedino šnajder kak tak a i on je gologuz...SUPER!!!!!
dakle, da krenemo na važnije teme o kojima ovisi čovječanstvo...
točka 1 dnevnog reda:McLaren
iako sam se ja pobojala da će ostat narančasti....NJE...gospon dennis se opametio i sad je bolid čak ljepši nego prije (bar meni)
kimi je reko da je ljepši:)
pa evo novog dizajna:)


sexi macan

točka 2 dnevnog reda: Olimpijske igre
mamu im jebem haerteovsku kad nisu u stanju prenosit pošteno....kome ja plaćam pretplatu???jebo te kanada-finska na hrt+????ak 10 ljudi u hrvackoj imaju taj program...mislim stvarno...ALI danas su ski skokovi-mala ...vjerovatno janne neće pobjedit al ostaje nam velika:) a i već je osvojio sve, SVE osim jebene zlatne olimpijske...ima vremena (ne)
razočaro me hannu maninen (ak iko zna ko je on), jer ipak je mogo osvojit zlato...faking krajst...isto tako ostaje još velika skakaonica i 7,5 sprint...jak je on momak...uspjet će

točka 3 dnevnog reda: neposjećenost ovog bloga
jebiga, nemoš i ovce i novce

odo se ja psihički pripremit za malu...GO SUOMI!!!!!!
moram čitat suze sina razmetnoga....jebela hrv lektiru...
skontala sam da odsad više neću tolko kukat na ovom dražesnom blogu nego ću se više orjentisat na ....SPORT I GLAZBU I naravno FINSKU...pa valjda će naić ljudoi koje to zanima:)
ajd crknite
psss

sad sam u nekoj očitoj fazi u kojoj se osjećam ko pregaženo jebeno hipogrifovo govno...
ne želim puno filozofirat o nečemu o čem ne želim...jer neću...
skontala sam da u mojoj divnoj školi postoji jedna velika većina koja nema nikakvih interesa u životu!MENI TO NIJE JASNO!!!!!!!!KAKO NEKO MOŽE ŽIVIT SAMO ZA IZLASKE;DEČKE I ŠMINKU???pa jebote...ja svoj život ne mogu zamislit bez tu malo dolje lijevo navedenih stvari...pa da nema ..ne znam...glazbe...finske....sporta...ja bi umrla...to je smisao mog života...a ima toiko praznoglavih kurvica u ovom gradu da je to fobijozno (jel postoji ta riječ???) mrzim kurve...fuj....
strašno je to što tehnički ne postoji nitko s kim bi ja zaista o nekim osobnijim stvarima mogla pričat...pol frendica su ok, al...baš onak sjest pa popričat s nekim a da ti se ne pukne smijat u facu....eto, šta tražim...želim više od života...želim ga maximalno iskoristit i uživat u njemu jel je tehnički ovin skoro 16 godina prošlo bezveze...neiskorišteno....kad si ja sad skontam da ja zapravo mrzim cjeli ovaj grad, da ja nisam očajna što neam dečka...meni je to sasvim ok...ne treba mi..nije mi to privilegija u životu...suomi ikuisesti:)
u posljednje vrijeme više slušam uk glazbu...muse ...jebote dobri su..mislim počela sam ih slušat još negdje u 7,8 razredu pa sam ih zapustila, ali sad se opet vraćam....nabavila sam bliss spot...kad se sjetim kak si je matt spičio usta...haha....kak volim taj glas...STOCKHOLM SYNDROME...
idem popričat sa svojim zamišljenim prijateljom...reko ja da nije potrebno da ga ikako zovem...ajd crknite,normalni ljudi...


and I won't hold you back
let your anger rise
and we'll fly
and we'll fall
and we'll burn
no one will recall
no one will recall

Mann gegen Mann
hm...nisam još vidjela spot jer neam njem mtv (faking mtv adria) al kao i obično slike govore da je kao i obično jebeno perverzno...ma dobro je:)

Mich interessiert kein Gleichgewicht
Mir scheint die Sonne ins Gesicht
Doch friert mein Herz an manchen Tagen
Kalte Zungen die erschlagen

Schwuler!!!

hahahaha....Hintti......Otat kuulemma perseeseen mielelläsi:)

kao što sam već davnih dana rekla da je moj mali kimi testiro boljid (još uvjek je narančast-jao sramote). i šta je napravio?ko svaki alkoholičarski finac kojem je finlandia davno pomutila razum -popljuvo ga je!!!pa si sad ti misli!al ajd...ak će mu opet na svakoj drugoj utrci podjebavat motor il neko jebeno kvačilo...samo ti pljuj!glavno da ostane živ..haha...jebi ga
skontala sam da ovaj blog zapravo čita jako mali broj ljudi, što je s jedne starane sehr positv:)
ajd crknite...