Return of ALTEREGO

utorak, 25.10.2011.

HURTS osvojili Zagreb

HURTS, 23.10. Boćarski Dom

Puno se pričalo kako su Hurtsi, zvjezdani elektropop-synth duo britanska izmišljotina, točnije da ih Otočani dižu u nebo a bez pokrića. Odnosno, Britanci to čine svako malo s nekim novim imenom i pretjeruju do daske čak i prije nego izađe novi album...tako je sad recimo aktualna Jessie J (koja uopće nije loš pop kikiriki proizvod).
No kada su Hurtsi izdali svoj prvi album "Happiness" nisu svi više bili toliko u ekstazi. Što je u biti glupo (kao što Britanci znaju glupo reagirati) jer je album više manje za 4/5, ali nije ispao remek djelo kakvo su svi očekivali.


Uglavnom, kada je objavljeno da Hurtsi dolaze u Hrvatsku to mi se činilo jednako super kao lani kada je objavljeno da indie rock bend White Lies dolaze nakon super uspješnog prvog albuma i neposredno prije izlaska novog... iako sam kao "rockerica" (aha) po zvanju meni su se uvijek sviđali ti glam stiizirani electro pop rock bendovi koji su recimo harali 80.-tih a čiji stil sada na retro ali moderan način rade Hurtsi.
Uglavnom da ne duljim, u Boćarskom sam srela neke ljude za koje bi ruku dala u vatru da nema šanse da se pojave na jednom takvom koncertu, ali eto ipak jesu - što znači da su si Hurtsi priskrbili vrlo šaroliku publiku i da ovakav stil ipak paše i ljubiteljima nekih ekstremnijih žanrova. Boćarski nije bio dupkom pun kao lani na The Nationalu ali je bio taman toliko da mislim da je bilo jedno 3000 ljudi makar nisam baš imala super pogled na dvoranu.

Cijela je večer trajala jako dugo jer naravno, oni imaju samo jedan album i njihov nastup kratko traje pa su "podebljali" priču s dvije predgrupe našim Nipplepeoplesima i The Heartbreakers koje su bile sasvim solidne i ugrijale su atmosferu kažu mi, ja ih nisam gledala, odmarala sam bolesno koljeno u bircu do :-)

I krenu Hurtsi, Theo i Adam uz prateću grupu sviračica na violinama, harfi i još nečemu, nisam dobro vidjela, bubanj, bas/gitara i klavijature, s Adamom naravno prvo na sythu (poslije je i primio gitaru u ruke). Koliko god mala pozornica bila, bila je dovoljno interesantna da si imao što i gledati (ako vam Theo i Adam nisu dovoljni), kao i scenografija uz pomoć dvije plesačice (nimalo slične komadima koje su tamo samo da skakuću).






Uz njih dvije i vijoreće zastave krenuli su sa "Silver Lining", pa "Woderful Life" (koja je po meni jedna od najboljih pop pjesama prošle godine!) i odmah je nastao kaos. Jasno.




Theo je tijekom ili nakon svake pjesme bacao nešto bijelih ruža u publiku što je bilo presimpatično i preslatko (a žena sam što mogu!), ali ono što je sve najviše oduševilo, u glazbenom smislu, jest da oni zaista zvuče fenomenalno, nema tu glumatanja, znaju svirati, Theo sjajno pjeva - ima vrlo snažan glas što je meni svakako bilo iznenađenje.


Drugo iznenađenje je bila njihova energija. Od onakvog stiliziranog dua, čovjek bi očekivao da će raditi promenadu na sceni, stajati ukočeno i sami sebi važno, i da će plesačice sve napraviti. Jok! Plesačice su bile izvrsne, ali da će Hurtsi imati tako energičan nastup, tu prije svega mislim na Thea (pjevač, jel') - biti toliko dimaničan, živahan i nadasve aktivan - to već nisam očekivala.


Naravno da je publika sve to znala nagraditi i bilo je vidljivo da su jako sretni prijemom zagrebačke publike (jasno), naučili su onih par riječi "hvala", "dobar večer" itd. i ako usporedim koncert ove "britanske zvijezde" s onom, gore spomenutom, White Liesima, onda je ono lani bio čisto razočaranje naspram ovog nastupa iako niti WL nisu bili loši, samo mlitavi.

Hurtsi su odsvirali sve svoje što su imali plus svoju obradu pjesme Kylie MInogue "Confide In Me". Ovaj put su pohvale na račun jednog novog izvođača posve na mjestu. Ja sam bila poprilično oduševljena.