nedjelja, 23.10.2011.
HOT NEW ALBUM: Goran Bare & Majke "Teške boje" (recenzija)
recenzija napravljena za www.soundguardian.com
GORAN BARE & MAJKE "Teške boje" (recenzija)/strong>
Povratničke Majke, točnije Goran Bare i Majke (ne znam da li je baš kome jasno čemu ovakva kovanica) imaju u džepu posve novi album Teške boje što je iznenadilo mnoge, prvo da je uopće snimljen, da su ga uopće iznjedrili (čovjeku se donedavno činilo da baš i nećemo nešto mnogo novoga doživjeti od Majki osim povremenih dobrih svirki s manje ili više unormaliziranim Baretom), a drugo, važnije, da je ova postava (čini mi se da smo ih u istoj gledali početkom godine u Močvari ako se dobro sjećam) uz sidro zvano Bare i lanac zvan Zoran Čalić stvorila među sobom neku posebnu kemiju, onakvu kakva rezultira u jedan od najboljih rock albuma godine.
Ovo su Majke (ok, ok Goran Bare i Majke) u jednoj od svojih najboljih inkarnacija, kako u glazbenom smislu (što bi bilo da nema Čalića...) tako i u tekstualnom, iako su im se zalomila dva tri malo "prejednostavna" teksta, no sad je to već traženje dlake u jajetu. Isto kao što Pozovi me u noć zvuči kao tipična mračno-ubitačno-opaka rock stvar iz onih sjajnih (njihovih) vremena kada su vladali i neki drugi legendarni bendovi (poput EKV-a), ali "ofarbana" za ovo stoljeće. Pa iako imaš dojam da si je već sto puta prije čuo (i to ne samo u nas) pa opet, čini se kao da ti je eksplodirala petarda ispod nogu i samo što nisi poletio.
Ovakvo slikovito objašnjenje vrijedi manje-više za pola albuma. Druga polovica je, meni barem, iznenađenje - nakon što sam ga godinama promatrala u istom bircu i mislila si: "Šteta čovjeka, to je gotova (propala) stvar" Goran Bare nas je sve (i sebe, rekla bih) zeznuo lucidnošću koja ga očito još nije napustila iako se na neko vrijeme od njega preselila nekamo drugamo. Što god da Bare radi sam sa sobom, njemu na štetu i muku, ali ako je sposoban izvesti ovakav album (Bare je i producent), jasno ne sam, Čalića smo već spomenuli, a niti ostalima ne ide odreći zasluge ako za ništa drugo a onda da su uopće mogli glazbeno toliko savršeno usinhronizirati s njim/a, onda je to istovremeno i zadivljujuće i tragično.
Što bi sve bilo od ove ekipe (ili Bareta samog) da on nema tih svojih demona. A opet s druge strane, da ih nema možda nikad ne bi napravio ovakav album nakon svih ovih godina. I trošenja svake vrste.
Bare za razliku od onih kultnih 3-4 albuma Majki gdje je sve to još imalo prizvuk "normalnog" divljeg rock'n'roll benda i frontmana s nekim "uobičajenim" ljutitim, ali snažnim vokalom, na ovom albumu i malo i frflja i šuška, ali najviše interpretira: zavija, reži, krešti ili jednostavno - pjeva, zavisi što od njega traži tekst ili glazba. Toliko emocija nije sklepilo i svjetskijih rock top zvijezda u više albuma zajedno, a kamoli u jednom.
Možda ovo nije album koji bi bio tipičan Majke album, ali to mu je i prednost. Možda ovaj album i nije ono što bi fanovi Majki očekivali oslanjajući se na ona prva 3-4 albuma iz devedesetih, no to mu je i dobitak. Jer ovo nisu devedesete i ovo nije isto vrijeme. Bare i Majke nisu isti ljudi, a nismo bogme niti mi ostali. Zato je ovo sjajan album jer je pogodio žicu (svih) nas. Sada.
Popis pjesama:
1. Teške boje *
2. Zivot je osjecaj
3. Divlji cvijet *
4. Pozovi me u noc *
5. Moja je ljubav
6. Depresija *
7. Gubim se
8. Naivan san
9. Nisam tvoj
10. Ona *
Legenda:
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
