ponedjeljak, 17.05.2010.
U Varaždinu s Gibonnijem
Varaždin 14. - 15.5.2010.
Svečano obećajem da mi je ovo posljednji post o Gibonniju za neko poduže vrijeme. Do objavljivanja interviewa s njim, barem. 
Toliko mi se stvari izdogađalo u posljednja dva tjedna, nisam uspjevala ništa pisati, hrpica interviewa, sve nešto sad ću nešto stavit na blog pa igrom slučaja posve neplanirano evo ponavljam štoriju s Gibom, samo malo drugačiju i vjerujem vama koji me čitate, zanimljivu.
Sve je počelo s lošim tjednom. Mojom ozljedom noge, pa mojim rođendanom a taj su dan od raka umrle dvije meni poznate osobe, pa je rođendan postao šugav u svakom pogledu.
Dan kasnije imala sam dogovoreni interview s Gibom u Varaždinu, ali je to bilo na rubu otkazivanja, jer kako da dođem do Varaždina s još uvijek ozlijeđenom nogom? Pa se moram ovdje zahvaliti svojim curama s njegovog fan sita Anđeli čuvari koje su se nabrzaka organizirale (a teško im je palo!) pa smo tako čoporativno krenuli put Varaždina.
"Druženje s fanovima u T-centru" je ispalo neočekivano zabavno. Gibo je za nagrade izvukao apsolutno sve iz ekipe, osim mene, što je bilo posve u skladu, i jedinog dečka u društvu, no njegovu curu je Gibo izvukao dvaput pa njega ne računam.
No my bed luck was about to change. Drastično.
Moj inteview je trebao trajati jadnih 5-10 minuta, što je za ovakvu pričalicu poput mene kriza teška. A što je za onakvu pričalicu poput Gibe super jer se riješi novinara nakon tri pitanja. Da se krivo ne shvati, Gibo nije te sorte, on produži interview ako treba. Uglavnom, u termine za razgovore je neplanirano upalo nekoliko padobranaca koji su razvezli toliko da je meni (koja je trebala biti zadnja) bilo rečeno da ono "hm" ne znamo baš hoće li, on naime mora u dvoranu na tonsku. Majkumu! Pa zar mora sve zlo i naopako?
No Gibi se pila kava, a moja desna ruka i dežurni fotograf Ivy iz Anđela mu je frendica pa ono ne može frendice baš ostavit na cjedilu. Pa je menadžerica otišla sama u dvoranu kada je vidla da to ne bu završilo kako je planirano.
photo by Ivana Sataić-Ivy
Interview se naravno održao, pričalice su se raspričale, pa sam dobila 18 minuta umjesto onih upitnih 5-10. Voila!
photo by Ivana Sataić-Ivy
photo by Ivana Sataić-Ivy
Na izlasku smo zaključili da nam svima treba kava i poveli smo Gibu sa sobom. Budući da mu se žurilo na tonsku bila je kratka, od oko sat i pol. 
Za dodatak je od mene dobio neku sliku, nek mu se nađe za vješat po zidovima garaže.
Iako opremljena s punom ratnom spremom svih akreditacija za idući dan za koncert, sve sam oš-neš (šepava noga jel) prepustila kompiću fotografu koji je potegao Dubrovnika na g.o. i nije vidio Gibu osim jednom. Ja ću kao ono preživit ako ne odem.
Međutim, među Anđelima je maltene izbila revolucija da što ja ne bi išla, ako ne mogu stajat a nek sjedim na tribinama. I moj drugi anđelčić zvan Gibonneta mi pokloni jednu kartu za tribine za rođendan. Hvala M. na ovakvom rođendanskom poklonu.
I tako bijaše dan drugi.
Ekipa od brojnih 12 se nalijepilo na gelender, dvorana se jako ugodno popunila iako su rekli da je bila rasprodana, no tragična smrt dviju cura i pokop toga dana učinio je svoje na broj posjetioca. A ja ko siroče sama gore, ali oboružana naravno malim čudom koji radi sjajne video klipove, pa ih ponovo imamo pregršt na mom YouTube kanalu.
Ovako je počelo:
video by Anastazija Vržina
Ovdje moram odmah reći da je ovaj cijeli koncert za nekolicinu ljudi bio izuzetno osoban. Prvo fan klubu i nama koji smo dvaput potegli iz Zagreba i večer prije s njim pili kavu, jer je to na koncertu spomenuo barem jedno triput u raznim kombinacijama. Što je meni bilo totalno nevjerojatno.
U goste je došla i Maya Azucena, ali jako je falio Urban.
Ne bih vam dosađivala sa setlistom, ali bilo je lijepih izmjena, na radost našu ponovo su se vratile "Vesla moje sestre" i "Zamoli me"
video by Anastazija Vržina
pa se vratila i "Projdi vilo" na kojoj je Gibo izvukao dvije cure iz publike da pjevaju s njim i malo se druže tamo ispod pozornice:
video by Anastazija Vržina
Varaždinska je publika bila stvarno OK, ali neka se vrli Varaždinci ne uvrijede, ono što je Zagreb priredio Gibi, a ne samo Gibo nama, je apsolutno nenadmašeno. Ali što je Gibo sve napravio da se dokopa ljudi na tribinama to ni u Zagrebu nije, dokopao se lojtri od nekih 5 metara i popentrao se na njih ispod desne tribine:
video by Anastazija Vržina
"Libar" je bio prekrasan, prosudite i sami:
video by Anastazija Vržina
Na kraju se kao i na prošlim koncertima zaletio u publiku pa drito po sredini prošao cijelu dvoranu i popeo se na južnu tribinu i baš kada smo svi mislili, barem ja, da će sad na lijevu tribinu kojoj još nije otpjevao "serenadu" on se vrati na desno, pa sve bliže i bliže i na kraju ostadosmo pod reflektorima on i ja.
Trebala sam doć u Varaždin da mi se popravi loš tjedan. I da nisam imala šepavu nogu nikad ne bi otišla na tribine. Što ti je slučajnost, sreća ili sudbina.
photo by Ivana Sataić-Ivy
Na kraju koncerta je na želju jedne cure otpjevao još i onu koju ne pjeva uopće već neko vrijeme "Divji cvit" u akustičnoj verziji.
Tko još nije bio na nijednom Gibinom koncertu (jel to moguće?) - trk po karte i na koncert. Imate popravni ispit na jesenskom dijelu turneje, ako ne stignete 29.5. do Rijeke na Trsatsku Gradinu.
više video klipova na: jutjubu
