utorak, 26.01.2010.
69 Eyes - došli, zrokali, i ošli
The 69 Eyes, Boogaloo, Zagreb – 24.1.
Potvrđeno, The 69 Eyes imaju malu, ali vrijednu brojku zagriženih i vjernih fanova, toliku da su ih čak i uspjeli dovući u Zagreb (po prvi put). Naravno, nije to bio Sizifov posao kao dovući U2, recimo.
Čak su uspjeli i solidno napuniti Boogaloo, a promocija je odradila fino svoj dio posla, jer ako uspijete nekog od poznatijih medija nagovoriti da koncertu budu pokrovitelji, iako „nikad nisu čuli za taj bend“ to znači kapa dolje lokalnom fan klubu (ajde i meni, ja sam pomogla raditi PR :-))
Sad da ne ispadne da su The 69 Eyes neki dečeci iz susjednog kvarta koji lupaju u nečijoj garaži, samo je žanr muzike preuzak za ove prostore. Sve ostalo ste mogli pročitati u prošlom postu o njima i novom albumu. Uz dobar album, na koji su, kako je izjavio Jyrki69, The 69 Eyes čekali 20 godina, otisnuli se na svjetsku turneju pokupivši talijansku Mandragora Scream (koja je posve solidan bend, ali nećete imati nemirne snove radi njih) i legendarni Christian Death kao support na turneji.
No avaj! Christian Death na koji su se mnogi napalili više nego na The 69 Eyes su dva tjedna ranije otkazali sve nastupe na turneji radi nekih neriješenih stavki, nazvanih tehničkim problemima, a što je bila velika šteta.
Kod nas je 69 Eyes gostovao prije par godina na Viva La Pola! festivalu u Puli, no festivalski i samostalan nastup nije jedno te isto.
The 69 Eyes su nakon predgrupa, domaće Phantasmagorie, standardno dobre (ili loše, za kakvim ih već smatrate, ali im ne možete poreći uniktnost na ovim prostorima), i već spomenute Mandragore Scream, poprilično angažirano ušli u koncert, a pjevač Jyrki69 je bio posebno dobro raspoložen. Moguće i zato jer se prije nastupa fino naspavao kako smo doznali, ili stoga što je dvorana bila ugodno popunjena, tko li će ga znati.
U svakom slučaju, dubiozi o svirci benda nije bilo mjesta (ipak oni sviraju 20 i kusur godina), ali svejedno to sve skupa nije bogznašto zvučalo barem ne odpozada. Zvuk je bio linearan, pa onda ni muzika nije imala taj efekat. Na moje posebno razočaranje i obje nove stvari uvodna “Back in Blood” and “Kiss me Undead”, zvučale su dosadno, da o “Suspiria Snow White” niti ne govorimo. Stvar se malo popravila pred sam kraj, tako da su „Dead Girls are Easy“ i “Devils” zvučale odlično i to je bio poentirajući kraj koncerta, iako sam se ja osobno jako čudila publici koja u cjelini (ne prvi borbeni redovi) nimalo nije zvučala zagriženo i fanatično, i to je malo kvarilo dojam. Ja sam očekivala euforiju od početka do kraja. Hm...
Ipak, The 69 Eyes se nisu dali smesti niti čekati dugo da ih se pozove na bis, koji je bio baš odličan kraj uz “Brandon Lee” i “Lost Boys”. U svakom slučaju zanimljiv koncert za one koji ne prate zagriženo goth’n’rock, a malo manje zanimljiv za gothičare, pretpostavljam.
Gotičarke ili ne, dio ekipe benda je vrlo atraktivan, a ako nije, onda bar izgledaju totalno cool. A i to nešto znači :-)
utorak, 19.01.2010.
HOT NOVI ALBUM: The 69 Eyes - "Back to Blood"
- recenzija albuma
Nije ovaj album toliko novi (izašao je krajem ljeta), no distribucija je kod nas tako spora, a goth rock nije toliko planetarno popularan i komercijalan da neki tek sada otkrivaju, pred samo gostovanje benda u Boogaloou u nedjelju, 24.1. - da je "Back to Blood" vani. Nisam neki ljubitelj goth rocka, ali ovaj je album odličan.
Finski su goth rockeri The 69 Eyes albumom „Back In Blood“ napravili svoj nacjelovitiji album do sada. Album se na europskom tržištu pojavio lani i uveo je slušatelje u nešto drugačiji, rockerskiji svijet benda koji korijene vuče iz znakovitog helsinškog kvarta Kallio s početka 1990.-ih i koji je do sada radio sa finskim producentom Johnnyjem Lee Michaelsom.
Za one koji nikad nisu čuli o ovome bendu možda jedna "komercijalnija" zanimljivost malo stavi svjetla na tematiku: na petom albumu "Wasting The Dawn" je s bendom surađivao na vokalnim dionicama pjevač drugog, daleko komercijalnijeg finskog benda HIM-a Ville Valo, a u naslovnom hit singlu, koji je posvećen Jimu Morrisonu pjevaču legendarnih The Doorsa je Ville i odglumio Morrisona. Uostalom pogledajte:
Za novi album "Back in Blood" su odabrali američkog producenta Matta Hydea (Slayer, Monster Magnet), a odabir nikako nije slučajan jer album sada zvuči tako da se nepogrješivo uklapa u losangelesku rock scenu (koja je oduvijek bila izvor inspiracije The 69 Eyes), ali da uz to nisu nimalo izgubili onaj prizvuk radi kojeg točno znate da je to sjevernoeuropski bend.
Prvi je single "Dead Girls Are Easy" malo preklišeiziranog teksta, no odlične muzike, ali je zato spot malo trashy:
Upravo izdan novi, drugi single "Dead'N'Gone" napravili su u suradnji s Benji Maddenom, članom benda Good Charlotte:
Ono što su The 69 Eyes i Matt Hyde stvorili na ovom albumu nije baš prepuno inovativnosti i novootkrivenih efekata, tako da nemojte očekivati osmo svjetsko čudo, ali zvuk znakovito balansira žestoke gitarske riffove u dubok, polagan i koloričan glas vokalista Jyrkija i stvara atmosferu kakvu smo navikli čuti od benda kojega godinama inspiraju velikani poput AC/DC, David Bowiea ili The Sisters Of Mercy.
S druge strane, ovaj je The 69 Eyes sa svojim životnim stihovima naslonjenim na trenutno vrlo popularnu vampirsku tematiku, kao i uz odlično doziranu kapljicu „gloomy“ atmosfere - ono što će vjerojatno oduševiti ne samo populaciju koja tumara ulicima crno obrubljenih očiju.
"Back In Blood" nesumnjivo je, kako je i sam Jyrki rekao, album na koji su The 69 Eyes čekali 20 godina. Produkcijski vrhunski odrađen, to je istovremeno dobar klasični rock album u cjelini, na kojem vam se čini, kako na kojoj stvari, da čujete žešću verziju Bon Jovija, Billy Idola... ali u pozitivnom smislu. Ovaj album je u biti odlična (komercijalnija) najava za njihov koncert - dakle toplo preporučam da ovu nedjelju navečer provedete u Boogaloou jer mjuza s ovog albuma više nije samo za zagrižene fanove ili goth/glam/metal publiku.
CD
1. Back In Blood
2. We Own The Night
3. Dead N' Gone
4. The Good, The Bad & The Undead
5. Kiss Me Undead
6. Lips Of Blood
7. Dead Girls Are Easy
8. Night Watch
9. Some Kind Of Magick
10. Hunger
11. Suspiria Snow White
12. Eternal
Di su mi smajlići i ocjena?
Legenda: 
- mrak mrakova, - a dobar je nema šta, 
- tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albuma
nedjelja, 10.01.2010.
HOT NOVI ALBUM: 30 seconds to Mars - "This is War"
- recenzija albuma
30 seconds to Mars je vrlo zanimljiv bend. Da nije tog zanimljivog imena možda nikad ne bi odslušala drugi, pa onda i prvi album. Zanimljiva je priča kako su se okupili, tko to tamo svira/pjeva/piše (Jared Leto, poznati glumac), kako je prihvaćen prvijenac (jeste li čuli da su možda Johnny Deepu ili Keanu Reevesu dobro prihvaćeni albumi?), kako su izdali drugi album “A Beautiful Lie” (kako bendu koji još nema neki značaj može procuriti materijal koji još nije izdan?), a koji je osvojio hrpicu nagrada i priznanja i odlično se prodao, pa da je glavni gitarista u bendu Hrvat iz Sarajeva Tomo Miličević, pa onda kako su se pokefali s izdavačkom kućom da se već mislilo s njima je gotovo, ali nije tako lako s ovim momcima... pa sve do trećeg albuma koji je pred nama “This is War” i moving koji su napravili oko njega (točnije prije njega - kada su ga počeli snimati okupljali su fanove u Los Angelesu i radili hokuse pokuse sa snimanjem zbornog pjevanja, koje je na kraju i korišteno na prvom singlu s albuma “Kings and Queens”)...
Ostali su vjerni sebi, te je tako i ovaj treći album – jako zanimljiv. Da ne kažem odličan. Album ima nekoliko novih stvari koje ga obilježavaju, a to su već spomenuta zborna pjevanja i dugotrajajuće pjesme, te manje gitara, a više elektronike. Ukupan dojam je da je svaka pjesma dobro osmišljeno orkestralno rock djelo, i iako nemaju nikakve druge poveznice, 30 seconds to Mars me podjećaju upravo radi tih kompozicija na Muse, ne najzadnje i radi odličnog vokala.
Ali zapravo, 30 seconds to Mars zapravo djeluju kao križanac Linkin Parka i Marilliona, što samo po sebi djeluje kao čudna kombinacija, pogotovo ako se sjetimo pretencioznih ljigica Marilliona koje su pak rasturale sve top liste i svi mi kojima se dizala kosa na glavi od tih rock “himni” smo ih istovremeno pjevali i slušali. No kada odlušate “This is War” to je kombinacija koja daje savršen rezultat, ako vam je poveznica ultrataletirani Jared Leto.
Bend je na ovom albumu surađivao s Brandonom Flowersom (The Killers) i s Kanye Westom (na odličnoj “Hurricane”) ali na sreću ta verzija ipak nije stavljena na album, jer bi (je) upropastila pjesmu, a i album, ovako je to stilski nevjerojatno ujednačen album, iako je na njemu hrpa efekata i ekperimenata sa svim i svačim, ali posloženo u jednu fantastičnu cjelinu s repom i glavom.
Osim zaista izvrsne “Kings and Queens” za koju je Jared u jednom interviewu rekao da je naslov ispao toliko nevjerojatno slučajno adekvatan političkoj situaciji u svijetu, na albumu se posebno ističu još i snažna i dramatična “Vox Populi”, “Alibi” koja sporo i smireno krene pa se izrodi u Jaretovo dramatično, dakle odlično urlanje, i posve netipična “L490” gitaristička oda s darkerskim završetkom.
30 seconds to Mars nije bend koji će vas se primiti na prvu loptu, niti ga možete slušati u backgroundu dok nešto čitate, tipkate, ili boženedaj, pričate na telefon. Nema šanse. Pokušajte ga ignorirati i nećete uspjeti. To je muzika koja od vas traži aktivno sudjelovanje ili barem ćuljenje ušiju. I nakon par slušanja će vas se primiti kao čičak. I ne liči na ništa što se danas vrti po radio stanicama, a naročito ne na top listama. Ako to nije najbolja preporuka onda ne znam što jest.
Oni koji su mislili da su sa albumom “A Beautiful Lie” ukapirali sve o 30 seconds to Mars – njih čeka poveće iznenađenje. Kako su krenuli, daleko će dogurati.
Iako, već kada preslušate ove tri stvari s drugog albuma, možete dobiti dobru predodžbu što vas uz ovaj album čeka:
"The Kill" (A Beautiful Lie)
"From Yesterday" (A Beautiful Lie)
"A Beautiful Lie"
Nedavno je objavljen i drugi single, naslovni, s novog albuma:
"This is War"
Sve pjesme je napisao Jared Leto osim posljednje, L490.
1. "Escape"
2. "Night of the Hunter"
3. "Kings and Queens"
4. "This Is War"
5. "100 Suns"
6. "Hurricane"
7. "Closer to the Edge"
8. "Vox Populi"
9. "Search and Destroy"
10. "Alibi"
11. "Stranger in a Strange Land"
12. "L490" (Shannon Leto)
Legenda: - mrak mrakova, - a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, - ne znam jel bi plakao ili pobjego, - i pakao je bolji od ovoga albuma
nedjelja, 03.01.2010.
TOP LISTE - albumi i singlovi
Kakav bi to bio početak godine da se ne krene s top listama prošle godine(a) ovima ili onima?
To mi je uvijek bilo zanimljivo čitati, ali božesačuvaj da ja to trebam složiti. Ove godine je i mene top dočekalo - pa eto ih.
Bilo je gotovo nemoguće zgurati sve dobro u prvih 10, tako da su van listi ostale stvari koje su mi skoro pa jednako dobre, ali nekako moraš zatvoriti liste, ne?
Naravno da na listama koje sam složila nije sve u tome što slušam ili što mi se isključivo sviđa, neka mjesta su tu popunjena radi važnosti albuma, singla ili izvođača za muziku općenito nekom vremenu. Primjer: Eminem je na top listi albuma dekade ne zato jer ga slušam nešto posebno, niti mi je naročito simpatičan, ali imao je izuzetno važan album za rap, hip-hop kulturu, ali i daleko šire.
Ograničila sam se samo na inozemne liste jer bi bilo presmiješno da sam radila Top 10 naših jer po mom mišljenju upravo toliko i ima izvođača o kojima možemo razgovarati u nas....Ipak smo mi malešna zemlja.
TOP 10 INOZEMNIH SINGLOVA 2009.
photo by: Anastazija Vržina
1. U2 – “Moment of Surrender”
2. Muse - “Uprising”
3. Gossip – “Heavy Cross”
4. Katy Perry – “Hot 'n' Cold”
5. Biffy Clyro – “The Captain”
6. Chris Cornell ft. Timbaland - “Part of Me”
7. Jay-Z ft. Alicia Keys – “Empire State of Mind”
8. Yeah Yeah Yeahs- “Zero”
9. James Morrison ft. Nelly Furtado – “Broken Strings”
10. White Lies – “To Lose My Life”
TOP 10 INOZEMNIH ALBUMA 2009. ALBUMA
photo by: Anastazija Vržina
1. Muse – "The Resistance"
2. Yeah Yeah Yeahs – "It's Blitz"
3. Biffy Clyro - "Only Revolutions"
4. White Lies – "To Lose My life"
5. Them Crooked Vultures
6. U2 – „No line on the horizon“
7. Franz Ferdinand - „Tonight: Franz Ferdinand“
8. Norah Jones - "The Fall"
9. Simple Minds – „Grafitti Soul“
10. The 69 Eyes – „Back in Blood“ & 30 seconds to Mars - „This is War“
TOP 10 INOZEMNIH SINGLOVA DEKADE
photo by: Anastazija Vržina
1. Snow Patrol - "Run"
2. Amy Winehouse - "Rehab"
3. The Killers - "All These Things That I've Done"
4. Red Hot Chilli Peppers – „Dani California“
5. U2 - "Vertigo"
6. Outkast - "Hey Ya!"
7. Snow Patrol - "Chasing Cars"
8. Kylie Minogue - "Can't Get You Out of My Head"
9. Beyoncé - "Crazy in Love"
10. Gnarls Barkley - "Crazy" & Eminem - "Stan"
TOP 10 INOZEMNIH ALBUMA DEKADE
1. Amy Winehouse – „Back in Black“
2. Muse – „Absolute“
3. Norah Jones – „Come away with me“
4. The Strokes – „Is this it“
5. Eminem – „The Marshal Matters LP“
6. U2 – „All that you can't leave behind“
7. Bruce Springsteen – „The Rising“
8. Radiohead – „Kid A“
9. Green Day – „American Idiot“
10. Snow Patrol – „Eyes Open“
P.S. Naj koncerti 2009. slijede (kad se odlučim koji su bili naj) ...
