petak, 17.02.2006.
Outback
(Zaboravih napomenuti da ova mapa predstavlja ucrtani put koji sam napravila za mojeg boravka downunder. Prešla sam 3 države: New South Wales, South Australiju i Victoriju. Slike koje ćete naći na prošlim, ovim i slijedećim postovima su sa tog puta. Uživajte.)
Frill Necked lizard - gušter
Ovo je jedan od "običnijh" guštera u Australiji, no nema ih nigdje drugdje. To je omanji gušter koji ima svojevrstan "okovratnik", kojeg nakostriješi u trenutku kada je napadnut ili se osjeti ugrožen. S njim djeluje mnogo veći i dobija gadan, opasan izgled. No to je varka, ali koja pali.
Frill Necked Lizard živi uglavnom u sjevernim krajevima Australije, no i u vlažnijim predjelima na jugu. Prvobitno sam mislila da ga u Canberri nema, no nakon provjere, saznala sam da je ovo ipak Frill Necked Lizard ili Frilled Lizard. Zaista sam sretna što sam ga ipak vidjela, iako se nije nakostriješio. Bude next time.
Cacatoo - kakadu
Ovih prelijepih ptica ima posvuda gdje je vegetacija, a vrlo ćete često naići i ovakve "grozdove" kakadua. Vrlo su interesantne ptice, smiješno se glasaju i sasvim sigurno se možete zabaviti promatrajući ih.
Grey eastern kangaroo - sivi istočni klokan
Klokana ima oko 6 vrsta, uz sivog istočnog, najpoznatiji i najrasprostranjeniji je crveni (o njemu kasnije), te patuljasti, jedva 30-tak veliki Musky Rat Kanagroo.
Osim što je klokan najpoznatija životinja Australije, to je i apsolutno najčešća vrsta životinja. Stoga nije ni čudo da gotovo svaka druga prometna nesreća u australskom outbacku uključuje klokane.
Klokani se hvataju za hranu drugim životinjama (hrana za kućne ljubimce), kao i za specijalitet u restoranima. No pripazite, klokanov steak se mora jesti krvav. Ako zatražite da se normalno ispeče, biti će prežilav i pretvrd. Kada ih vidite kako hopšu, posve je jasno i zašto: oni su snažne i aktivne životinje s jakom mišićnom masom.
Angus cattle - Angus govedo
Ovo nije obično govedo, ne samo zato što je crne boje. Ima ih i crvenih. Ono što ih krasi su izuzetno kvalitetno meso i izdržljivost životinja.
Smatraju se odličnima za rasplod i daljnji uzgoj. Većina farmi u Australiji uzgaja goveda za rasplod i daljni uzgoj za preradu mesa i mliječnih proizvoda.
Angus vrsta dolazi originalno iz Škotske.
Dingo
Ako ste do sada mislili da je dingo, australski divlji pas, krvoloćna i antipatična životinja, vrijeme je da promijenite mišljenje. Dingo je lovac na divljač i stoku u potrazi za rijetkom hranom i tu je sasvim sigurno prava napast. Nije ni čudo što su Australci podigli preko pola države takozvanu dingo fence, ogradu, kako bi stoku zaštitili od dingo napada. Da biste shvatili veličinu te ograde, reći ću samo da je 4 puta duža od Kineskog Zida!
No, ne napada ljude ukoliko nije ugrožen ili totalno izgladnio. Usto je i vrlo skladno građen i prilično lijepi pas.
Sheep - ovce
Ovca sigurno nije zaštitni znak Australije, ali je to zato Merino vuna. Merino ovce su originalno iz Španjolske, ali su tek dovedene u Australiju postale toliko poznate. Sada ih najviše ima u Novom Zelandu. No to nije i jedina kvalitetna ovca, ona je samo najpoznatija.
Nevjerojatno je kako su ovce u Australiji izdržljive. Primjerice na australskim farmama, koje se u više od 70% slučajeva bore s neprekidnom oskudicom vode, hrane i velikim vrućinama. Materijal za vunu se dijeli u nekoliko kategorija, a najbolja je ona "AAA".
Toliko je kvalitetna da već na sami opip neprerađene vune zamišljate meki topli džemper.
Wallaby
Wallaby je istog roda kao klokan, tobolčar, ali nije klokan. Stranci ih jedva razlikuju, toliko su slični. No razlike postoje. Wallaby su male životinjice, poput velikih zečeva, drukčijih šarenih boja.
Njihovo mlado kojeg nosaju u malenom tobolcu, zovu joey.
Koala
Uz klokana, najpoznatija životinja Australije. Vjerojatno i najslađa. Ta draga omanja životinja, pravi je spavalica. Kao i većina australskih životinja, i ona je noćna. Preko dana spava visoko u drveću eukaliptusa, a navečer se počne kretati i tražiti hranu.
Koale su prilično ugrožene jer jedu isključivo jednu vrstu eukaliptusa (od 600 koliko ih postoji), a ta nije najrasprostranjenija.
Red Kangaroo - crveni klokan
Crveni klokani su najveća vrsta klokana, narastu i do 2 m. Izuzetno su snažni i brzi, ali ako nisu ugroženi, ne napadaju, ali su radoznali.
Žive uglavnom u pustinjskim dijelovima Australije. Poznato je da se muški klokani često "boksaju" za dominaciju terena.
Tako je nastao termin boxing kanagroos, što se neformalno uvriježilo i u sportu, pa je napravljana i "sportska" zastava Australije: zelena s dva boxing kangarooa, koja označava njen sportski duh i navijanje.
Emu
Emu možda nije svima najpoznatija životinja Australije, ali je uz klokana znak na australskom grbu. Emu je smiješna, nezgrapna ptica koja ne može letjeti, slična noju. Izuzetno su brzi trkači, a odlikuje ih snažan udarac kada treba nekog opaliti tko ih napada.
Wedge-tailed eagle - orlovi
Ove orlove se relativno često može vidjeti u outbacku Australije. Problem je slikati ih. Ili ih ne vidiš u divljini, ili lete previsoko ili je sunce i UV zračenje tako jako da vam jedino preostaje čekati satima i danima na priliku, ili otići i slikati ih u safariju Western Plainsa, jednom od najvećih ZOO-safarija (kombinacija zoološkog vrta i safarija) u svijetu.
Ovi orlovi mogu imati raspon krila i do 2 metra što ih čini jednim od najvećih na svijetu.
Echidna - kako smo mi to preveli?
Echidna je kao i većina australskih životinja - noćna "ptica". Vidi se.
Uz Platypusa - čudnovatnog kljunaša, Echidna je jedini sisavac koji liježe jaja, a kad se mladi izlegu, ona ih doji.
To je prilično simpatična, ali bojažljiva životinjica koja ima dobar kamuflažni i obrambeni sistem bodlji i uglavnom se sakriva od radoznalaca.
Da ne ispadne da nema drugih životinja u Australiji: kraj Dubboa, u Western Plainsu, postoji ZOO-safari, apsolutno ludilo od mjesta gdje ti se svakojake životinje šeću ispred šatora u kome spavaš (dobro, priznajem i žica je "in between"), pa tako dodajem još ove tri slike:
Gibbon - majmun gibon
Najveselije stvorenje koje sam srela u safariju. Prava kazališna predstava!
Afican lion - lavica
Pogledajte kako promatra svoj mogući plijen. Kako joj oči cakle.
Wild dogs - afrički divlji psi
Najsiroviji prizor sa mog puta. I najstvarnija scena divljine.
utorak, 14.02.2006.
Waterways
Black swan - crni labudovi
Crni labudovi ne žive nigdje drugdje. Oni su simbolički znak australskog duha - pred smrt se uvijek vraćaju na mjesto gdje su se izlegli.
Yabbi - riječni rak
Čest stanovnik rijetkih australskih rijeka. I vrlo čest izbor na tipično australskom meniju - okusa sličnog kombinaciji jastoga i škampa.
Little pinguins
Ovi pingvini su najmanji od svih vrsta pingvina i jedino postoje u Australiji. Žive na najjužnijim obalama kontinenta. Mogu spavati i obitavati u moru ne dolazeći na kopno tjednima.
Powder blue tang riba
Jedna od mnogih šarenih riba Great Barrier Reefa (Velikog koraljnog grebena) - i jedna od glavnih likova crtića Finding Nemo. Ako ga niste pogledali - trk u videoteku!
Mandarin ribe
Još jedna od mnogih šarenih riba Great Barrier Reefa (Velikog koraljnog grebena) - u umjetničkom izdanju.
Port Jackson shark - morski pas
Ako čega ima dovoljno u Australiji, to su klokani, zmije i - morski psi. Ima ih 180 vrsta, ali ih se samo 10 smatra opasnima po život ljudi.
Ipak, razumljiv razlog zašto ova slika nije pretjerano oštra, zar ne?
Australian fur seal - tuljan
Nema šanse da ih se fotoaparatom ulovi u neku zadovoljavajuću fotografiju bez zjakanja satima u zasjedi - toliko su brzi. Prate posjetioce - i igraju se s njima lovice. Tko će prije: ja njih fotoaparatom ili oni zdipiti?
Platypus - čudnovati kljunaš
Za kraj - najveće životinjsko čudo svijeta: sisavac je, ali liježe jaja. Kombinacija je patke i ribe, a nije nijedno. Aborigini imaju povijesnu priču o Kljunašu, jednu od njihovih Dreamtime stories:
Kljunaš se razmišljao da li da primi poziv ribljeg svijeta da im se pridruži kao riba, ili ptičjeg, kao patka. Shvatio je da ga je Byamee, Veliki Otac Svega stvorio da bude poseban, te nije pristupio - nijednom. Smatrao je da će on tako biti simbol Byameea. Aborigini su čuvši njegovu odluku, shvatili da Kljunaš zaslužuje poseban tretman i poštovanje. Stoga njegovu sliku često koriste kao životinjski totem. Aborigini vjeruju da mogu izmjenjivati svoje tijelo s tijelom životinje svog totema.
U stvarnosti, kljunaš živi u dubinama rijeka i potoka i lak je plijen divljim mačkama. Njihove divlje mačke su u stvari naše "domaće" ali ne one kućne i razmažene. Australske su prilično samostalne, divlje i usto su sjajni lovci.
I ne jedu Whiskas.
ponedjeljak, 06.02.2006.
Mjesto na kraju svijeta
Zovem se Barbara. Nije Straisand. Nadjimi.
Hrvatica sam iz Janjeva koja priča aussie engleski s jakim albanskim naglaskom. I nakon svih ovih godina.
Baš me briga.
Živim na kraju svijeta. S drugih stotinjak duša na mjestu koje ćete jedva naći na karti. Neki tu žive jer se nadaju naći bogatstvo, drugi tu žive radi onih prvih - da se obogate na njihov račun.
Ja živim po prvi puta zapravo svoj život.
I nije me briga što živim pod zemljom, u napuštenom rudniku opala. Jer na otvorenom šibaju vrući pustinjski vjetrovi, a ljeti sunce žeže na 60-tak stupnjeva.
No meni je dobro. Baš dobro.
Ja sam n-ta generacija zlatara i draguljara u familiji. Sve jedan vještiji i bolji od drugoga. Bila sam tako dobra da sam čak probila i ustaljene muške žena-čuči-u-kući-i-čeka-da-muško-obavi-posao svjetonazore.
I onda se udala. Izrodila dvoje djece prije nego sam uopće shvatila s kim živim.
I zaradila previše masnica i ostala zaključana nebrojeno puta u kući, spriječena da svoju sve-je-to-naše radnju otključam familijarnim radnicima koju su čekali na ciči zimi i šibajućoj kiši.
Dok je on radije s pištoljem pod jaknom čuvao bogatije od nas dok se kockalo za velike pare.
I onda sam prelomila. Jedno sam jutro, zaključana, odlučila otići na kraj svijeta.
Ostavila sam sve. Radnju sam prodala jednu večer nekom židovskom bogatunu s debelim vezama za smiješno malo novaca samo da o tome šuti dok ne nestanem.
Ostavila sam i djecu. Nadala sam se da će razumjeti. Bila su već dovoljno velika.
Ipak, bilo mi je teško.
White Cliffs.
Nikad nisam čula za to mjesto dok nisam pobjegla u Australiju. Ni onda.
Saznala sam za njega onog časa kada sam došla tamo nakon dugog i iscrpljujućeg puta u ništa. Lutala uokolo, tražila svoj život i sebe.
U starudiji kamioneta koja me je ipak dovela na cilj.
Žedna. Uplašena čudnom, velikom, pustom zemljom.
Ušla sam u White Cliffs i ostala.
U mjestu s pedesetak kuća i mravinjakom rudnika. Istina je što kažu, s neba izgledaju kao Mjesečevi krateri.
Sretna sam kao nikad. Obrađujem opale i zlato, srebro i broncu. Imam svoju radnju. Izdala sam knjigu o skupocjenom nakitu. I svi u Australiji znaju za mene.
I da ne znaju.
Baš me briga.
Udišem slobodan zrak bez pravila.
Kakvih pravila može biti u mjestu na kraju svijeta?
© siječanj, 2006
read my words
