Prije točno godinu dana, na dan koji ljudi zovu danom zaljubljenih, napisao sam svoj prvi post. Istina, to nije bilo na ovom blogu. Bio sam nesretno zaljubljen i iskreno sam popljuvao to valentinovo, jer naravno... u njemu nisam mogao uživati. Nisam imao nikoga zbog koga bi mi taj dan bio poseban.

Danas, godinu dana kasnije, još uvijek sam zaljubljen. I još uvijek nemam nikoga s kime bih proveo ovaj dan u romantičnijem okružju. Ali ovaj puta neću o valentinovu pričati ništa. Reći ću samo par stvari o dvije riječi.

Dvije najzloupotrebljavanije (ne nužno najčešće) riječi u današnjem svijetu su "Bog" i "Ljubav"...

Ne čudi me što su upravo te dvije riječi u kombinaciji, jer jedna bez druge ne može: Bog jest ljubav.

Pričao mi je prijatelj...



Jedan je mladić radio u osiguravajućem društvu. Firma mu je ostavila nekoliko tisuća eura u gotovini da obavi neki posao i omogućila mu da vozi prilično dobar auto. Izašao je on te večeri van. Parkirajući u neposrednoj blizini diskoteke, nekoliko djevojaka se zalijepilo za auto. Gledale su auto, gledale su njega... a onda se našla jedna hrabrija. Naslonila se na auto, pogledala ga onako zavodnički i upitala:

- Koliko bi ti bio spreman uložiti u našu vezu?

Mladić nije bio promiskuitetna karaktera, ali je prihvatio situaciju i izvadio novčanik. Bljesnule su novčanice i djevojci su se oči zacaklile.

- Pa, za početak, dvije tisuće eura.

Djevojka se trgla i od euforije zanijemila. Ali je mladić nastavio:

- A što ja dobijem za uzvrat?

Kratkim odgovorom djevojka je srušila svoju ljestvicu vrijednosti:

- Ljubav.



Tužno je kako često samo novac, pokloni, darivanje postane važnije od ljubavi. Isto je tako tužno što postoji dan zaljubljenosti, ali ne postoji dan ljubavi. Nemojte dopustiti da i vaša ljubav postane predmet trgovine.

Ljubav se ne kupuje. Ljubav se ne prodaje.

Ljubav se za ljubav daje.