Vikinški sprovod
|
Samo da napomenem da se ovaj opis odnosi na pogrebe njihovih uglednika i velikaša. Obični ljudi nisu imali takvu već mnogo skromniju ceremoniju. I kada je jedan takav baja umro-prvo su njegovo tijelo zakopali, dok su trajale pripreme za ceremoniju. Pokojnikova imovina se dijelila na tri dijelo. Prvo-dio koji je ostajao njegovoj obitelji, zatim dio iz kojega su plačeni troškovi ukopa, te dio iz kojeg se financiralo takozvano pogrebno pivo-mnogo jače od običnog, koje se pilo u velikim količinama na dan samog ukopa. Zatim su članovi obitelji pitali robove preminulog velikaša: Tko među vama želi umrijeti sa njime? Gotovo su se u pravilu javljale ženske robinje i kada bi takav pristanak bio dan-više se nikako nije mogao povuči. Zatim su toj ženi-robinji, dodjeljena 2 roba iz istog domaćinstva da joj budu na usluzi kroz otprilike 7 dana koliko su trajale pripreme. Oni su trebali udovoljavati svim njenim željama, poglađivati joj i ugađati-to je išlo tako daleko da su joj čak i prali noge, te-naravno pazili da se nebi predomislila i pobjegla. Dok su trajale pripreme djevojka bi svaki dan pila i pjevala kao da se sprema za neki radostan događaj. Na sam dan pogreba velikašev brod bio bi usidren na rijeci, moru, ili bi bio izvučen na zemlju i stavljen u prethodno-za tu prigodu iskopanu jamu koja se nakon ceremonije zatrpavala zemljom. Na brod bi stavili svo njegovo oružje, pivo, meke jastuke i svilene velove. Tada na scenu stupa "Anđeo smrti"-žena koja će voditi cemoniju-od oblačenje pokojnika do ubijanja robinje. Tada bi rodbina i bliski prijatelji otkopali tijelo, obukli ga u najfiniju robu te mu za remen stavili mač. Inače bila je velika čast oblačiti nekog važnog pokojnika. Nakon toga su ga odnjeli na brod, stavili pivo, voće i aromatično bilje oko pokojnika. Zatim bi uzeli pokojnikovog psa, prepolovili ga i stavili na brod. Isto bi napravili i sa konjem/konjima. Njih bi prvo jahali do iznemoglosti a onda rasjekli mačevima i stavili u brod, isto su napravili sa kravom pijetlom i kokoši- s time da je kokoš morala ubiti robinja koja se žrtvuje. Za to vrijeme robinju bi u šatoru posječivali glavari porodica koje su živjele u blizini te imali spolni odnos sa njom govoreči: "Reci svom gospodaru da ovo činim iz ljubavi prema njemu". Kad bi to završili robinju bi tri puta podizali. Prvi put bi rekla: "Pogledajte. Vidim svog oca i majku." Drugi put bi rekla: "Vidim svoje mrtve rođake kako sjede uokolo". Treći put bi rekla: "Vidim svog gospodara u raju, a Raj je zelen i ugodan, i sa njime su muškarci i dječaci. Moj gospodar me zove, pustite me da idem k njemu." Tada su je odveli do broda. Prije nego je na njega ušla skinula bi dvije zlatne narukvice i dala ih Anđelu smrti. Zatim se popela na brod gdje su joj dali da pije pogrebno pivo. Dok je pila pjevala bi pjesmu u kojoj se oprašta od svojih prijatelja. Nakon toga Anđeo Smrti ju je uveo u šator u kojem je bio njen mrtvi gospodar. U tom trenutku svi muškarci su počeli udarati svojim kopljima u štitove (da se nebi čuli djevojčini krikovi tijekom pogubljenja) i na brod je stupilo 6 muškaraca bliskih pokojniku i vodilo ljubav sa robinjom. Nakon toga dvojica bi ju primila za noge, dvojica za ruke a Anđeo smrti bi joj vezao dva užeta oko vrata i dao ih preostaloj dvojici da ju zadave-dok bi ju ona bola nožem među rebra. Nakon što je djevojka umrla došao bi najbliži član obitelji pokojnika i zapalio brod. Isto bi zatim učinili i svi prisutni na pogrebu-svatko je morao donesti zapaljenu grančicu i baciti je na brod. Postavlja se pitanje zašto bi itko pristao da prati svog gospodara u smrt? Vjerovatno zato što se mislilo da na taj naćin osoba sigurno dolazi-odlazi u Valhalu. Neku njihovu verziju raja, koji je ipak bio mnogo drugaćiji od našeg poimanja tog mjesta. Pa bolje služiti svog gospodara u Raju nego robovati na zemlji. |
