Hedonistički manifest-radna verzija
|
Život nije samo red, rad i disciplina. Doduše, te tri stvari su nam često bitne, možda i presudne da ispunimo svoje hedonističke apetite, ali sve treba znati staviti u pravi razmjer. Od previše reda, rada i discipline ljudi završavaju na kardiologiji, dobiju čir ili odu na koji tjedan opuštanja u Vrapče. Svrha ljudskog života nije rad poradi rada kao takvog, već poradi stjecanja materijalnih dobara koje onda možemo utrošiti u svrhu vlastitog uživanja. Primjer: Imam prijatelja u Austriji čija plača iznosi 3500 eura. To je i za Europske standarde jako dobra lova, ali… čovjek je na poslu od 8 do 20 sati, a često puta i do 22, 23. Jebeš 3500 eura kad cijele dane radiš, a vikendom spavaš da bi nadoknadio gubitak energije preko tjedna. Svaki dan uzmi barem sat vremena za sebe. Svima nam je dan prekratak. Svi bi da dan traje barem 3 ili 4 sat duže. I šta se onda događa? Samo jurimo i žurimo i jednu stvar nismo maltene ni do kraja obavili, a već skaćemo na nešto drugo. A gdje smo mi? Gdje je naš gušt? Voliš šetati gradom? Voliš otići na neku zanimljivu izložbu? Voliš popiti kavicu na suncu? Baš bi si malo čitao neku knjigu ili odhrkao iza klope? Napravi to. Sat-dva vremena dnevno samo za sebe i za nikoga drugoga. Zaboravi brige i probleme, zaboravi ženu koja gunđa i dijecu koja ti skaću po glavi, zaboravi ispit koji ti je uvijet, i šišanje živice u vrtu i posao koji si morao donjeti kući, sve to će biti tu i nakon tih sat vremena, a koji sat više ili manje dnevno neće ih ništa prije riješiti. Samo će tebe riješiti živaca i energije. Ne jede se samo da bi se napunio želudac. Hrana treba biti praznik za osjetila. I okusa i mirisa a poželjno je i vizualno zadovoljstvo. Barem 2-3 puta tjedno uživajte u hrani. Odite u neki restoran po vašem izboru. Nemora to biti neko extra skupo čudo, niti morate piti bezobrazno precjenjene butelje. U Kineskom, Mexičkom i sl. restoranima, dvije osobe se mogu za cca 300-400 kuna odlićno najesti. Nemora to niti biti restoran, kuhajte kod kuće. Cijelo spremanjeobroka i nabavka namirnica može biti cjelodnevni hedonsitički užitak. Ujutro prošetati do placa po svježu zelenjavu, potom popiti kavicu ili pivicu po mogućnosti na suncu i preslistati si omiljene vam tiskovine, onda doćidoma i s užitkom se upustiti u kulinarske vratolomije a sve u svrhu ugode za vas i vama drage osobe. Hrana može biti izvor velikog zadovoljstva, ili čisto zadovoljavanje elementarnog ljudskog nagona. Vi izaberite što vam je draže. Piće ne služi samo za gašenje žeđi ili za dovođenje u stanje opijenosti. Ponekad je čaša hladne vode vrhunska ugoda, no to su ipak rijetki trenutci. Znam da se o ukusima na raspravlja ali neke elementarne postulate bi svaki hedonist morao poštovati. Od bijelog vina se ne radi gemišt, od crnjaka se ne dela bevanda. Fina i ukusna vina služe da ih pijuckamo u čistom i izvornom obliku. U njih se čak niti ne stavlja led. Nek budu ugodno rashlađena-kako kome odgovara, ili od njih napravite kuhano vino za hladne zimske noći koje su nam već na vratima. Vino je hrana, isto kao i pivo. Žestica-e o tome bi se već dalo raspravljati hehe. Otvorite si butelju-ne da bi se napili, već da bi uživali u vinu. Istražujte. Kupite ponekad neko vino kojeg još nikad niste pili. Valjda nećemo propasti ako si tjedno priuštimo 2-3 buteljice za cca 50 kuna, a zna se naći odličnog vina i za puno manju lovu. Mogu reće neke vlastite afinitete, s kojima se i nemorate složiti naravno. Osobno preferiram bijela vina i to-nasumice: Iločki Traminac, Kutjevački Rajnski Rizling, Zlatnu Vrbničku žlahtinu, Mostarsku Žilavku, a od crnih mi je najbolja Tga za Jug. Primjer relativno jeftinog-26 kunića, a odličnog vina. Ista stvar i sa pivom. ŽUJA NIJE ZAKON, a Karlovačko je živa bljuvotina. Možda će se naći neko ko će proturječiti ovome ali neka. Ima nas svakakvih. Strane pivice od 0,33 po vani možda i jesu neopravdano skupe, ali ako ih kupujemo u dućanu-možemo ih naći po sasvim pristojnoj cijeni. Ma gdje got ih pijemo-hedonist će uvijek rađe popiti 3-4 strane pivice, nego 6-7 onih domačih pol litrenih sranja. Za sada je dosta pisanja. Nastavak kasnije. Moram se vratiti na red, rad i disciplinu. Nego-sad mi je sinulo. Zašto nebi otvorili neki hedonistički klub? Kako, kada i u kojem obliku bi to djelovalo-još se nezna, ali pokrenimo inicijativu. Skupimo se i zajedno uživajmo. Mislim da je ovo potencijalno jako dobra ideja koja je zaslužila malo detaljniju razradu. Ako već ima kolega hedonista kojima se ideja sviđa, koji bi razmjenjivali svoja iskustva i tako pridonjeli sveukupnom užitku sviju nas-nek mi se slobodno jave na moj mail koji se nalazi sa lijeve strane. Ima li i jedno društvo čiji bi rađe bili «član» od društva Hedonista? |
