Hedonist u raljama zdravog života
|
Hedonizam-naslada, zadovoljstvo. Etički pravac po kojem je osnovni moto, princip, svrha i smisao čovjekova djelovanja i života uopće osobna naslada, osjetilni užitak i zadovoljstvo. Postoje međutim, različiti oblici hedonizma, od grubo senzualnog do racionalno-duhovnog, gdje se uživanje zasniva pretežno na duhovnim zadovoljstvima, ali je svima zajednički oštro naglašeni individualizam, a u vezi s tim i etički relativizam. (Definicija iz enciklopedije) U ovoj derfiniciji se i prepoznajem i ne. Ne prepoznajem se u «oštrom individualizmu.» Ja sam društveni hedonist. Kaj mi znači uživati u dobroj kapljici, klopici ili neznam čemu sve ne, sam. To nije to. Mora biti hedonistička ekipa pa da bi se i moje hedonisktičke sklonosti se mogle razmahati u svoj svojoj punini. I čisto osjetilne ali bome i duhovne. No nisam želio pričati o tome. Ljudi moji ja jako volim neke stvari kojih sam se svjesno odrekao, a sve poradi tog nekog zdravog života. Bem ti zdrav život. Od prije neki dan: Ne pijem više nikakva gazirana piča (a tako sam si volio srknuti Kolu. Kola paše uz doslovno svako jelo), ne koristim bijeli šećer. Eliminirao sam Nutellu iz svoje prehrane, izbacio bijeli kruh i sve vrste peciva. TOTALNA PIZDARIJA. Pijem ja tako kavu s natrenom i nekak mi je fucking bljutava. Nema više Croasana i finih, lagano masnih kiflica iz moje obližnje pekare. Odmah mi navre voda u usta kad se sjetim tih delicija. Hranim se onim Alpskim kruhom-nije da je loš, ali je goli kurac prema npr. makovici. Tako sam volio jesti palačinke s nutellom. Od neki dan ih jedem samo s pekmezom, i to onim nekim kao bez ikakvih konzervansa i dodanog šećera. Nije mi lako ljudi moji, ali krajnje je vrijeme da barem te-donekle nezdrave i za nabijanje škembice ko stovrene stvari izbacim iz svog života-kad se već nisam ostavio cigareta i alkohola. Cigareta se moram ostaviti, ali finog vinčeka, neke dobre pivice, ukusne žestice NO FUCKING WAY. Ili pak čokoladi. Preferiram Lindt, Suchard i Ferrero Rocher. O Ferreru bi mogao živiti barem mjesec dana. Sad ispada da sam neka fina guzica. I jesam i nisam. Tokom godina sam profilirao i razvijao svoje hedonističke sklonosti. A da ste me vidli nekad :lol: Jel se možda netko sječa one slovenske bljuvotine od vina-u tetrapaku: Dar Sonca. Nema beda. Ožujska piva, Karlovačka-deri buraz. Sad više-nema toga. Kad se pije vino piju se rashlađene butelje, kad se uživa u pivi, piju se samo strane pivice, čak i ako nisam pri nekim parama. Rađe popijem npr. 2 Hogartena, nego 3-4 žuje za istu paru. Rađe si stresem nekoliko Južnjačkih utjehi, nego duplo tolko Štoka. Nemrem više pit samo da pijem. Ma, bem ti neke zdrav fivot frikove. Razgovaram neki dan s kolegom, koji je baš jedan od takvih. Tip mi je držao polusatno predavanje o Koli, bijelom šećeru i pizdarijema. GRRRRRRRRRRR. Stvarno sam ljut na njega. Razjebao mi je koncepciju. Ma briga me. Idem danas na Edu Maajku, nalokat ću se prije koncerta i pjevati si: Sikiriki, sikiriki no, no. S bedovima, problemima sad je gotovo. |
