...il' me ženi, il' tamburu kupi, ja moram po nečem udarat...
da, mazohistička razmišljanja o nekoj tam curi ili o popravnima ili o tome kako općenito život nema smisla, postahu mi svakodnevnica.
život je sranje, i iako nisam trenutno ni ovih dana lošeg raspoloženja ja se držim uvjerenja da je život sranje...
sentimentalnost me malo prođe, pa se vrati, al uvijek ta jedna ili možda dvije glupače su okidač za to....
sad kad dođu prvi razredi bit će zabavno, valjda će bit normalnih ljudi i normalnih cura (cure ne ubrajam u ljude).....
mislim, kaj da delam, 16 mi je godina, a ne upoznajem nove ljude, a ŽELIM ih upoznavat, al samo pametne i normalne ljude...ne neke majmune i kokoši....
nda.....
toliko od ovog ispada, so long everyone....
