@ fr@g|Ł€ $0ul c@ught |n th€ h@nd$ 0f f@t€, when m0rn|ng c0m€$ |t w|ŁŁ b€ t00 Ł@te
Ovo je post posvećen
Svima koji su izgubili vjeru u snove
Ljubavi….
Još i sada se sjećam one noći kada sam shvatila da više nisi ovdje….
Uspomene su i sada ali blijede….ostaje samo moje klečanje na vratima tvoga života…suze koje ispiru prašinu s tvoga imena…zbunjeni pogledi prolaznika…pogledi puni sažaljenja..i moja bol…koja svakom sekundom postaje sve veća….znam bitni smo samo ti i ja….cijeli svijet je samo..hm..kako bi ti rekao – «mjesto koje nam pruža osjećaj doma…ali dom smo ja i ti»……ljudi kažu trebam krenuti dalje…ali…uvijek postoji ono ali…
Snovi su jedina stvar koja nas drži na životu…znam to…svjesna sam činjenice da jedina stvar koja bi te istinski povrijedila je da odustanem od onog sto sam željela…
Da ostavim sve koje sam ikad voljela i legnem jednom zauvijek tu pored tebe…
Znam da si uz mene…da me čuvaš…da svaki moj pokret prati tvoje budno oko…znam da nisam sama…da si uz mene..u mom srcu…u svim teškim situacijama…
Ali ponekad je tako teško…ne želim da uspomene nestanu…ali slike blijede…a ja ne želim da nestaneš…..nema više tvog toplog zagrljaja, nema više onog osjećaja sigurnosti koji mi je pružala tvoja ruka….nema onog oslonca…..osjećam se kao da nemam više nikoga…
Ona iskrivljena maska…onaj privid koji sam davala drugima nestaje…nemam više snage…
Želim vrištati…želim plesati…želim plakati…želim puno toga…ali želim to dijeliti s tobom..želim osjetiti tebe…samo tebe…nikad neću zaboraviti onaj dan..ono mjesto…onaj pogled…još uvijek odlazim tamo..još uvijek gledam obećanje koje smo dali i uvijek iznova plačem…to je jedino što me drži…to obećanje i ovo stvorenje što raste u meni…
Da…nedavno sam saznala i sad opet iznova plačem jer jednostavno….zamišljam kako bi izgledale tvoje crte lica…tvoje oči…da sam ti to uspjela reč..
Željela bih da kao i svi drugi imaš priliku osjetiti dio sebe i mene…ne boli me što ću morat biti sama…morat biti jaka..nego jednostavno što nećeš imat priliku upoznat dio sebe…to malo stvorenje koje je toliko savršeno da mu opraštaš i najveće pogreške….ljubav je nešto najsvetije…ono za što sam živjela…ono čime si ti sjao….ali bojim se…što ako je ja neću imat dovoljno….bit ću dobra majka…moram biti ali čovjeka poput tebe teško je nadomjestiti…tvoje srce je golemo…boli me što je nestalo…još i sada se sjećam one rečenice…onog što si rekao…najveće istine na svijetu…kad si spreman umrijeti za nekoga..to nije ljubav to je egoizam…jer ne želiš gledati kako on umire..ne želiš patiti ali kada si spreman živjeti za nekoga unatoč svemu…svim bolima tugama i razočaranjima samo da on ne pati….to je ljubav…
Ovo je moj zadnji posjet…zadnji posjet na kojem ću plakati…od sada živim za tebe…za ovo dijete…ali od sada živim za sreću…živim sa osmijehom…
Znam da su snovi jedino što nas drži.…ono od čega ne smijemo odustati…živjet ću za tvoje i moje snove…snovima u kojima naše dijete odrasta sretno…obećajem da ću ga dovoditi ovdje…i malo pomalo upoznavati sa svojim ocem…želim da kad se sjeti tebe u njegovim očima zasja čista sreća…
Žao mi je što nisam imala snage da sve ovo kažem tu pred tobom nego sam sve napisala na komad papira no znam da si bio uz mene dok sam pisala i sigurna sam da se nećeš naljutiti…
Vjerujem u snove..vjerujem da si uz mene…vjerujem u nadu…i znam da će naše dijete biti sretno…
Obećajem…ovo je zadnji moj dolazak na ovo sveto mjesto…zadnji dolazak na kojem ću plakati….obećajem da ćeš zauvijek ostati u mom sjećanju i da ću zauvijek odlaziti sa osmjehom na licu….
Voljela sam te…volim te….i voljet ću te
ZAUVIJEK
Stavila je pismo na grob…obrisala posljednje suze i otišla…od tada nikad više nije odlazila s tužnim izrazom lica…a snovi….od tada su snovi postali snaga koja ju je pokretala…..
Nadam se da niste odustali…nadam se da niste prestali vjerovat..
Jer…snovi su sve što imamo….samo nas oni drže čvrsto na tlu…da ne odletimo…..
Eto…samo sam željela reć…nemojte nikad odustati…ako ne već zbog sebe…onda zbog onih koji cine vas…vaše srce…vaš život…
By: dr€@ry f@|ry
29.05.2007. | 17:22 | Komentiraj | 55| # |
