"Potrebno je izazvati sudbinu. Doista ćemo razumijeti čudo života tek kada dopustimo da se dogodi neočekivano. Svakog dana Bog nam daje- kao što nam daje i sunce- jedan trenutak u kojem je moguće promijeniti sve što nas unesrećuje. Svakog se dana pokušavamo zavaravati da ne shvaćamo kako bismo trebali prepoznati taj trenutak, da on ne postoji, da je danas jednako kao što je bilo jučer i kao što će biti i sutra. No tkogod poklanja pažnju svojoj svakodnevici otkrit će magični trenutak. Može se kriti u času kada stavljamo ključ u ključanicu izjutra, u kratkotrajnoj šutnji neposredno nakon večere, u tisuću i jednoj stvari koje nam se čine jednakima. Taj trenutak postoji- trenutak u kojem sva energija zvijezda ulazi u nas i daje nam moć da činimo čuda.
Sreća je ponekad blagoslov- ali uglavnom je moramo osvojiti. Dnevni magični trenutak pomaže nam da se promijenimo, pokreće nas u potragu za našim snovima. Propatit ćemo, proći kroz teške časove, suočiti se s mogim razočaranjima- no sve je to prolazno i ne ostavlja ožiljke... A u budućnosti moći ćemo gledati unatrag s ponosom i vjerom.
Jadan onaj tko se boji riskirati. On se doduše nikad neće prevariti, niti razočarati, niti patiti kao oni što imaju san koji slijede. Ali kada pogleda unatrag- jer uvijek gledamo unatrag- čut će svoje srce kako mu govori: "Što si učinio od čuda koja je Bog posijao svojim danima? Što si učinio s talentima koje ti je tvoj Gospodar povijerio? Zakopao ih duboko u jamu, u strahu da ih ne izgubiš. Onda neka ovo bude tvoje nasljedstvo: spoznaj da si protratio svoj život!" Jadan onaj tko čuje takove riječi. Jer će po tom povjerovati u čuda, no magične trenutke svog života već je propustio..."
Ovaj predivan citat uzela sam iz knige "Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala" od Paula Coelha. Mislim da je to jedna od najdubljih i najistinitijih stvari koje sam pročitala. Mislim da se svatko u jednom trenutku zapita "što bi bilo da je bilo..". Kaj ne? Sigurno ste se i sami pitali što bi bilo da sam napravio tj. napravila ono, a ne ovo; skrenula lijevo umjesto desno ili tako nešto. Ljudi ni sami nisu svjesni koliko takve stvari mogu promijeniti tijek njihovih života. Mi smo krojači svoje vlastite sudbine. Sami odlučujemo da li ćemo krenuti lijevo ili desno, ali kojim god putem krenuli nadamo se da smo odabrali bolji i lakši. No lakši ne znaći nužno i bolji. Često se za dobre stvari u životu treba pošteno potruditi i namučiti. Zato one i jesu tako dobre. Stalno moramo raditi nešto što ne volimo i svima je to teško, ali zato još više uživamo radeći stvari u kojima istinski uživamo. Zato vrijedi stisnuti zube i dobro otvoriti oči da nam cijeli život ne bi prošao u kukanju i jadanju nad vlastitom sudbinom, jer mi smo njeni krojači i jedino je mi možemo promijeniti i uljepšati!!!
pUsA svima od Tine...
|
