Udaja zene traze muzeve hrvatska - Pronađi pratnju
srijeda , 19.12.2018.Upoznavanje radi braka
Click here: Udaja zene traze muzeve hrvatska
Ģ, nakon navodenja tih i slicnih primjera, komentar X5 autorica decidiranih uputstava za pisanje godisnjih izvjestaja. Ali je zato pun love. S ovim programom izlazi grof Draskovic pred svoj narod.
Ovako je ALitica ilirska bez stainoga pro- grama, te je moraia zivjeti od slucaja do slucaja. Ti mladii su se zvali vukovi. Pobozne i usvjestne; II.
Net.hr - Demetra njegovu krasnu ĢTeutuģ.
Idrizi Izdavac: ALEM, Prizren Stampa: PENA, Prizren Stampanje knjige donirali Sadik Idrizi i Azir Kuljii 3 Nazif Dokle BOGOMILIZAM I ETNOGENEZA TORBE A KUKSKE GORE Prizren, 2011. U potrazi za izvorima koji bi mogli baciti svjetlo na porijeklo ovog imena, tezinu njegove pezorativnosti i etnogenezu ove populacije, prije sedamnaest godina u ruke mi je pao clanak poznatog albanskog istrazivaca Dimitra Suteriija Dhimitër Shuteriqi Biljeske o herezama u Albaniji objavljen u casopisu Istorijske studije 2, Tirana, 19801. Dalje, pozivajui se na vizantijskog historicara iz XIV vijeka Halkokondila i bugarskog istrazivaca Dimitra Angelova, iznio je misljenje da je ovo jedno od imena kojim se nazivaju pripadnici bogomilskog pokreta poniklog u X vijeku na prostoru bugarske drzave, odnosno u jugozapadom dijelu danasnje Makedonije. Ubijeņen da sam usao u trag i da su objasnjenja Suteriija nedovoljna kako bi se doslo do nekog odreņenog zakljucka, odlucio sam da nastavim istrazivanje. Nazalost, napori su bili uzaludni. O stranoj literaturi u to vrijeme, zbog cenzure komunistickog rezima, nije moglo biti ni govora. Meņutim, ovo saznanje, te neka terenska istrazivanja pojacala su moje uvjerenje da je dosao trenutak da se izaņe sa idejom da Torbesi Gore imaju veze sa bogomilskom herezom i da se njihova etnogeneza vezuje za ovaj pokret. Tekst nije prosao bez kontroverznih komentara. Kasnije, narocito nakon 1999. Moram priznati da sam dozivio razocarenje i inferiornost kada sam saznao da ova moja teza nije bila nova. Cak je mnogo ranije bila postavljena i od nekih veoma poznatih autora. Preostalo mi je da istrazim nesto sto bi pomoglo pojasnjenju etimologije imena Torbes i mozda jos ponesto, pored imena, sto je od bogomilizma ostalo na terenu. Istrazivanje je rezultiralo ohrabrujuim materijalom na osnovu kojeg sam dosao do zakljucka da se u Gori, odnosno da je stanovnistvo u njenim selima, osim uvredljive tezine imena Torbes, sacuvalo i prakticiralo jos mnogo toga sto pripada bogomilskoj doktrini i praksi. Odjek ovih dviju publikacija kod intelektualaca i sirih citalaca Gore premasio je moja ocekivanja. Pored entuzijasta koji su smatrali da sam otkrio Ahilovu petu u vezi etnogeneze Torbesa Gore, bilo je i onih koji se nisu mogli ubijediti i kojima nisu bili dovoljni svi argumenti koje sam iznio. Neki drugi sa politickim i etnocentricnim optereenjima, ili zahvaeni patriotskim sindromom, negirali su sve jednim potezom pera. Cak 6 su negirali i dalje negiraju postojanje vrijednosti kulture, jezika i etnografije ovog stanovnistva. Insistirajui arbitrarno i odbijajui svaku moralnu, naucnu i graņansku cinjenicu, proglasili su a priori da je jezicko, kulturno, etnografsko i folklorno nasljeņe Gore u potpunosti albansko. Cak se nisu ustrucavali da promijene i imena mjesta, da ih izbrisu iz karte Gore itd. Ukratko, srpski i albanski istrazivaci ne prihvataju ovu tezu iz prostog razloga, jer ona objasnjava da Torbesi nisu niti srpskog niti albanskog porijekla. Bosnjacki, makedonski i bugarski istrazivaci je prihvataju, dok Gorani, osamueni i uljuljkani u kolijevci dilema, racunaju pragmaticno i samo u korist licnog prezivljavanja. Ubijeņen da sam usao u jasni trag bogomilizma u Gori, te da samo ime nije dovoljno, uvazavajui sva reagiranja nezavisno sa koje strane ona dolazila, obavezao sam se da produbim izvore i terenska istrazivanja kako bih problem razjasnio do kraja. Ovo me je dovelo do knjige koju predstavljam sirokom citateljstvu i naucnim krugovima sa uvjerenjem da sam pred njih iznio dovoljno dokaza koji nedvosmisleno potvrņuju da je porijeklo Torbesa Gore povezano sa bogomilskim pokretom, da bogomilstvo u Gori nastavlja da egzistira i da ih ime Torbes prati neprekidno od XI vijeka do danas. S obzirom da su bogomilski hereticki pokret i njegova doktrina malo ili uopste nisu poznati u Albaniji, odlucio sam da knjizi pridodam i poglavlje u kojem nasiroko objasnjavam ovaj srednjovjekovni balkanski fenomen koji je bio toliko rasiren da je zahvatio citavu Evropu. Ovo sam uradio i zato sto sam smatrao da u pomoi citateljima kako bi bolje shvatili ono sto je obraņeno u drugom poglavlju. Meņutim, citatelji i istrazivaci su ti koji e dati svoj sud o onome sto sam predstavio. Bogomili i bogomilizam a. Nazivi Bogomili predstavljaju jednu od srednjovjekovnih sekti, masovni hereticki pokret ili kako je jos zovu nova hereza2 koja se brzo rasirila na Balkanu, Vizantiji, Evropi, Rusiji i Maloj Aziji i koja je skoro pet vjekova imala snazan utjecaj na filozofski, religijski, socijalni, politicki, kulturni i ekonomski zivot na ovim prostorima. Od bogomila imamo bogomilizam, doktrinu, znanje, ucenje koje propagiraju bogomili, osnovne teze kosmogonije, eshatologiju, porijeklo i stvaranja svijeta, spustanje zlih sila sa neba, stvaranje vidljivog svijeta i covjeka, dolazak Hrista i njegova borba sa ņavolom, kraj svijeta i sudbinu pravednika i grjesnika. B'lgarski bogomilski i apokrifni predstavi v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. Tajnata kniga na Evropa, Strannijat ricar na svestenata kniga, Sofija, 2004, str. Bogomilstvo, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. Ona pise: ,,Prema veini nasih autora bogomili su svoje ime dobili na osnovu dvije slavenske rijeci koje znace da su oni Bogu mili, dok prema misljenju dr. Stefana Petrovia ime ove sekte oznacava da su oni prijatelji. Ali, postoji i trea tvrdnja da su bogomili ime dobili po imenu organizatora i propovjednika ove sekte na Balkanskom poluostrvu, bugarskom popu Bogomilu. On zakljucuje: ,,Masalijani poklanjaju najveu vaznost molitvi i postu. Toliko se mole da su ih iz tih razloga prozvali bogomilima bogu dragi. U sjevernom dijelu Italije jos prije 1167. Karakter Jos od 1712. Uprkos mnogim razlikama, sve naucnike koji su pisali o bogomilizmu mozemo podijeliti u dvije grupe. Prvi forsiraju i precjenjuju religioznu stranu, dok drugi socijalno-politicku. XVIII XIX vijek Njemci J. Wolf 1712 , J. Oeder 1734 i Francuz C. Schmidt 1849 su bogomilsku doktrinu posmatrali samo iz ugla teologije, kao religioznu herezu, iskljucujui njenu socijalnu stranu. Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija... Angelov, Dimitr, Bogomilstvoto v Blgarija, isto. Zapravo Albizane nazivaju francuskim bogomilima, dok katare italijanskim bogomilima. Wolf, Historia Bogomilorum, Vitemberg, 1712. Kiprijanoviu 1877 , F. Rackom 1880 i K. Radcenku, ovu doktrinu, prije svega, treba posmatrati kao religioznu i ne povezivati je toliko sa ukupnim i konkretnim ekonomskim aktivnostima u srednjovjekovnoj Bugarskoj koliko sa ulogom prethodnih heretickih doktrina kao sto su maniheizam, pavlianizam pavlikijanizam i masilianizam. Ovakav pristup posmatranja ima i Golubinski 1871 koji svoje procjene temelji na pozicijama pravoslavne crkve. Kod drugih autora kao sto su A. Giljferding 1858 , N. Osokin 1869 , M. Popruzenko 1899 i dr. Drinov 1869 prosto smatra da je bogomilizam samo asketska ideologija. Isti autor vidi iskljucivo socijalnu stranu ove doktrine i nije sklon da povjeruje da je ona prosti nastavak starih heretickih doktrina. Za njegovog savremenika R. Karoljeva 1871 bogomilizam je, prije svega, religijska doktrina koja predstavlja duboku i potpunu deformaciju hrisanstva, dok je N. Filipov vidi kao posljednji stepen prethodnih dualistickih religijskih doktrina. Blagoev 1906 bogomilizam vidi kao direktan odraz realnosti bugarskog srednjovjekovnog feudalnog drustava i kao protest seljackih masa protiv represije koja je dolazila od strane velikasa i visokog crkvenog klera. Dalje, autor bogomile vidi kao ljude koji su pokusavali obnoviti ranohrisanske opstine i slobodu potrosnje. On blati bogomilizam kao tamnu i destruktivnu doktrinu koja iskljucuje svaku svjetlost i ugrozava drzavu i drustvo. Blagojev 1912 zakljucuje da su bogomili bili borci za ozivljavanje starog slavenskog drustva, koncepta i sistema opstina na bazi polova, koje su bile unistene zbog ucvrsivanja vizantijskih pravnih normi u Bugarskoj. On, dalje, smatra da su okolnosti koje su dovele do raņanja bogomilskog pokreta bile akutni agrarni problemi bugarske drzave X vijeka i tesko stanje seljackih masa iskljucenih iz imovine i ugnjetavanih od strane velikasa i svestenstva. Sami bogomili nisu bili protiv drzave uprkos tome sto su bili proganjani od svih njihovih zakonitih vladara. Oni su se borili samo protiv uzurpatora. Nisu bili ni protiv institucija crkve, brinuli su se o njenoj cistoti i unutrasnjoj nezavisnosti, ali su bili protiv utjecaja vizantijzma i katolicizma. Kasnije 1923 ovaj autor ide jos dalje kada kaze: ,,Bogomilizam u Bugarskoj ne predstavlja nikakvu vrstu hereze, ve je nastao kao politicka posljedica pojedinaca nezadovoljnih vlasu. Misevu 1916 pojava ove doktrine je izraz protesta naroda koji je naucio da zivi u demokratskoj slavenskoj organizaciji i koji je bio nezadovoljan promjenama nastalim nakon pokrstavanja. Edith Durham je bogomilizam nazvala novom vjerom. Jordan Ivanov je zapisao: ,,Kao sto je navedeno po istorijskim dokumentima, bogomilizam, njegova dogmatika i etika u sustini predstavljaju zanimljivu pojavu u moralno-religioznom i socijalnom zivotu. Sarenkov smatra da bogomilizam predstavlja nastavak i transformaciju starog maniheizma u uslovima bugarskog srednjovjekovnog drustva. Zlatarski u bogomilizmu vidi isprepletenost religioznih i politicko-drustvenih elementa, gdje su do 15 16 Durham, Edhith, Njëzet vjet ngatërresa ballkanike, Tiranë, 1927. Ivanov, Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. Snegarov 1928 identifikuje bogomilizam najprije kao religioznu herezu i smatra da su za njen nastanak od presudnog znacaja bila jos uvijek ziva paganska vjerovanja meņu bugarskim stanovnistvom tokom X vijeka i duboko moralno posrnue svestenstva. Filipov, samo godinu dana kasnije, pise da se kroz bogomilizam izrazavaju teznje narodnih masa na povratak u demokratski slavenski sistem. Anri Pjues 1945 vidi bogomilsku doktrinu kao jedan nepromjenljiv filozosko-religijski sistem dat jednom zauvijek. Drzavin iznosi tezu da je bogomilizam, prije svega, protest seljackih masa protiv feudalnog ugnjetavanja. On, takoņe, iznosi tezu o patriotskoj formi bogomilskog pokreta. Runcman 1947 smatra da bogomilizam predstavlja kariku u razvoju dualizma u srednjevjekovnoj Evropi, te da je njegovo porijeklo usko povezano sa doktrinom pavlikijana koja mu je prethodila. Po shvatanju bogomilizma D. Obolensky u prvi plan istice njegovu religioznu stranu, a ne socio-politicku. Na ovim pozicijama su i H. Sodeberg 1949 i A. Trosovski 1949 spada u red naucnika koji smatraju da bogomilizam predstavlja izraz nezadovoljstva seljackih masa protiv plemstva i zvanicne crkve. Emes Verner 1955 u potpunosti smatra da je ovo socijalna doktrina koja ima i vjerske elemente. Za Dimitra Angelova bogomilizam je u sustini doktrina uperena protiv feudalnog poretka, dok se kao hereza distancira od dogme zvanicne crkve. Dalje, on kaze: ,,Bogomilska doktrina je, prije svega, socijalni protest seljackih masa u srednjovjekovnoj Bugarskoj protiv plemstva i svestenstva. Nosioci ovog procesa protiv socijalne nepravde bili su bogomili. Bogomili su pokrenuli jedno veoma vazno pitanje za covjecanstvo: Moze li postojati Bog, bez postojanja ņavola? To jest, moze li postojati dobro bez postojanja zla? Fjalori enciklopedik shqiptar, Tirana, 1985, str. Takav nacin zivota ne predstavlja nikakvu opasnost ni po najvisi nivo njihove organizovanosti. Sve je sadrzano u bogomilskoj doktrini. Negiranjem kulta Svete Marije, predstavljanjem Hrista kao smrtnika, a krst i krstenje kao stvar ņavola, oni su, zapravo, pogodili osnove hrisanstva. To je bio pravi razlog, a ne njegov socijalni karakter, zbog kojeg je bogomilski pokret na sebe navukao mrznju i Rima i Carigrada. On pise: ,,Nazalost, sve je to malo proucavano, cak i kada je proucavano rijetko su u obzir uzimane analize jednog ili drugog istorijskog perioda. I metoda im je bila isuvise materijalisticka i socijalna, van pravoslavne bugarske crkve i pravoslavnog hrisanstva uopste, zbog cega su ocjene laicke a u nekim slucajevima i povrsne u odnosu na socijalni karakter, protiv su korisenja privatne svojine i pokusaja povratka na primitivni komunizam seoskog tipa. Izgledalo mi je veoma interesantno kako su ovi ljudi odgovarali na velika pitanja ljudskog bia i na koji se nacin reflektuje duhovna strana doktrine na njihov zivot. Drugim rijecima, na koji se nacin dogma transformise u djelovanje. Rezultat je humanizacija katolicanstva. Ovom doktrinom pokusavali su objasniti stvaranje svijeta i polutame van njega, posto je nisu mogli nai u pravoslavnoj doktrini, paganskoj idolatriji i prethodnom dualizmu kojim su se hranili i na koji su se naslanjali. Problem su postavili jednostavno: Ako je Bog tvorac svijeta i ako je svemoan, sveznajui i apsolutno dobar, sa pravom se postavlja pitanje odakle je doslo zlo?! Si deus est, unde malum? Tako su stari gnostici odbacili ideju stvaranja materije od Boga i prihvatili misljenje po kojem je svijet stvorio neki zli duh koji se nalazi na nizem nivou od Boga. Maniheisti, ciji su nasljednici balkanski bogomili, branili su dosljedno dualizam. Izmeņu Boga i covjeka nije bio potreban posrednik i cijela crkvena infrastruktura nije bila nista drugo do stvar ņavola koji pokusava da podrije autoritet Boga i poljulja vjeru ljudi u Njega. Od raņanja pa sve do njenog gusenja, borbu protiv ovog pokreta zapocela je i vodila je crkva i njeni najvisi organi koristei sva raspoloziva sredstva, pocev od kleveta, anateme i prokletstva do mucenja, spaljivanja na lomaci, pokolja i masovnih progona. U pozadini svih ovih akcija stajali su najcuveniji teolozi toga vremena poznati po rusenju prethodnih heretickih dualistickih pokreta i njihove filozofije, Sinodi Sabori kao najvisi organi odlucivanja u pravoslavnoj crkvi, volja celnika glavnih crkvenih centara Konstantinopolja Carigrada, Istambula , Srbije i Rima, inkvizicija, kampanje progona i krstaski ratovi. Odmah nakon dramaticne pojave ove doktrine, bugarski car Petar 927-969 , koji je dobro znao sta ona znaci, dva puta se za savjet obratio Teofilaktu, carigradskom patrijarhu. Ovaj je preporucio anatemu za one koji su napustili pravoslavlje i eptimiju vrsta hriscanske kazne za one koji slijede heretike i koji ne odustaju od toga. Zbog tih dokaza, koje nalazimo u njegovom radu, a koji su svjezi i originalni, moze se dati prava i pouzdana slika bogomilske doktrine u cjelosti. On je imao namjeru da srusi samo neke stavove i da pokaze gdje su prevareni. Djelo je nastalo nakon 1054. Na osnovu dokaza koje je iznio ovaj autor, kasnije je formulisan set anatema protiv sljedbenika bogomilske hereze. On u svom djelu potvrņuje snazno sirenje bogomilizma tokom XI vijeka na prostoru Trakije i daje interesantne pojedinosti o dualistickom shvatanju heretika. Poznato je da je 1027. Kasnije je izdata druga grupa od 23 anateme sa istom namjenom. Interesovanje za bogomilizam u Vizantiji dostiglo je vrhunac pocetkom XII vijeka kada je u Carigradu odrzan proces protiv bogomila Vasilija koji je osuņen na smrt spaljivanjem na lomaci. Zapravo, tada je zapocela i najvaznija prezentacija protiv heretika od strane eminentnog vizantijskog teologa, jednog od najbojlih po33 34 Angelov, Dimitar, isto str. Na osnovu naredbe cara da napise jedno djelo o svim najvaznijim herezama, Zigavin je izmeņu 1111-1115. U XXVII naslovu opisana je anatemisana bogomilska hereza. Kako bi eliminisao herezu koja je cvjetala u gradu Meglenu Makedonija , car Manuel Komnen 1143-1180 je poslao episkopa Ilariona. U njegovoj biografiji, koju je nakon njegove smrti napisao njegov ucenik Petar, iguman nekog manastira, stoji da je Ilarion uspjesno obavio svoju misiju. Paznju bogomilizmu posvetio je i cuveni tumac vizantijskog kanonskog prava Teodor Balsamon. Sinod cara Borila 1207-1218 sazvan u Trnovu 1211. Na ovom Saboru osuņeni su glavni propagatori hereze koji su djelovali na tlu Bugarske i bacena je anatema na njihove stavove. Biljana urevi Stojkovi, Katari, Verske sekte leksikon, Narodna knjiga, Beograd, 2002, str. Prvi meņu njima koga treba pomenuti je milanski teolog Bonakurzus, bivsi heretik, koji je 1190. Katalonski pisac Duran de Huska je u svom polemickom djelu 1228-1229 42 izmeņu ostalog pokusao da obori jedan katarski traktat toga vremena u kojem heretici objasnjavaju osnove svoga kosmogonijskog i eshatoloskog vjerovanja. I mnogi drugi italijanski i francuski teolozi ovoga vremena, kao sto su Anselm iz Aleksandrije, Etien Byreon, Ebrard, Alan iz Lila, Peter Valij kao i Njemac Ekbert43 bavili su se ovom herezom u zapadnim zemljama. Mnogi izvori kao sto su papina pisma, teoloski traktati i dr. Vizantijski car Aleksej Komnen I 1081- 41 42 A. Publikovano od strane SHR. Touzellier pod naslovom Nue somme anicatharae, le Liber contra Manicheos de Durand de Huesca. Da nije bilo tako ne bi u njihove redove pristupili clanovi carske porodice Samuila48 i Stefana Nemanje49 i ne bi uzivali podrsku Kulina bana,50 velikog turskog vezira Mahmutpase Hrvata,51 zvornickog kneza,52 Hrvata i Dalmatinaca. Prizren, januar-april, 2000, str. Samo doktrine mogu trajati vjekovima, samo one mogu biti uputa i siriti se kao epidemija u veoma kratkom vremenu na vise kontinenata. Za razliku od njih socijalni pokreti su izolovani i tesko da traju duze od zivota jedne generacije. Buknu i ugase se brzo i padnu pod kontrolu silom ili konkretnim rjesenjem prihvaenim od obe strane. Mogu zahvatiti jedno podrucje, siru teritoriju pa cak jednu drzavu, ali dalje ne. Njihov cilj je da promijene pojedince, drustvene odnose, bolju raspodjelu prihoda i dr. Blgarsiki bogomilski i apokrifni predsavki v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. Cak i poslije pokrstavanja kralja Borisa 865 i prihvatanja hrisanstva kao zvanicne vjere, u bugarskoj drzavi jos dugo su se odrzala paganska vjerovanja. Vjekovna tradicija se nije mogla tako jednostavno izbrisati. Poznate su pobune velikasa cara Borisa i prihvatanje nove vjere od strane njegovog sina Vladimira. Sveti Ivan Rilski, koji je zivio u vrijeme cara Petra, u svom testamentu savjetuje svojim ucenicima da se priklone svojim sunarodnicima u vjeri i da se klone heretickih rituala kojih se jos uvijek pridrzavaju i nakon pokrstavanja. U Rodopima bilo je nepokrstenih Bugara sve do XI vijeka, koji su se, prema onome sto se govori u Zivotopisu Sv. Georgija iz Ivera, i dalje molili svojim idolima. Ovakvo stanje dvovjerstva i vjerske kolebljivosti olaksalo je raņanje bogomilizma. U vezi sa ovim Edith Durham kaze: ,,Brzina kojom se ova vjera nova bogomilska vjera prim. Sunce i Mjesec koji su vise obozavani u ovoj religiji, dotakli su, izgleda, stari prethrisanski paganizam kod Slavena. To je rezultiralo, prije svega, nepovjerenjem prema hrisanskim dogmama, prema od59 60 Ivanov Jordan, Bogomilski knigi i legendi, Sofija, 1925, str. Durham, Edhith, Njëzet vjet ngatërresa ballkanike, Tiranë, 1927, str. Tako su, suprotno hrisanskim stavovima da se sunce i sve nebeske zvijezde kreu pod komandom Boga, slavenski pagani mislili da se sunce pomjera prema sopstvenoj zelji. Za razliku od predviņanja da je sve na ovom svijetu djelo Bozje i da sve zavisi od njega, paganski pojedinci misle da na zemlji vladaju razlicita zla bia koja ljudima donose nesreu. Takva vjerovanja u zla bia duhove, nimfe, vile i dr. Paganske tendencije i pogledi poricu ne samo hrisansku dogmu u njenim osnovnim tezama, ve se suprotstavljaju i odbacuju hrisanske institucije i njihove predstavnike. Razjareni pagani, prije svega, sa mrznjom posmatraju brzinu izgradnje crkava i manastira tokom X vijeka. Podizanje crkvenih kultnih objekata za njih je bila neobicna i neprijatna pojava. Malobrojne paganske hramove imali su Protobugari, dok Slaveni, koji su cinili dominantnu veinu stanovnistva u zemlji, nisu gradili nikakve posebne graņevine ve su se molili pod otvorenim nebom, najcese ispod nekog drveta, koje su smatrali svetim. Ova situacija predstavlja prirodnu osnovu u kojoj su mogle zazivjeti doktrine koje je rodio bogomilizam. Mogu se pomenuti i pavlianski misionari iz jermenskog grada Tefrika koji su ovamo dosli kako bi sirili doktrinu odmah nakon pokrstavanja. Neki od njih su bili monofiziti, dok su ostali bili pavlikijani, masalijani i ikonoborci. Nasljednik Kopronima, Lav IV Hazarin, tokom 778. Pavlikijana je, takoņer, bilo i u Carigradu Konstantinopolju. Kasnije je imperator Jovan Cimski 969976 , koji je inace bio jermenskog porijekla, doveo i druge sunarodnike u oblast Plovdiva. Govori se i o doseljavanju Pecenjega, nosilaca maniheizma, u nekoliko oblasti. Govorei o ulozi prethodnih hereza Edith Durham pise: ,,Maniheizam je pustio jake korijene na Balkanskom poluostrvu jos u doba Justinijana. Sada se preobukao u formu hrisanstva. U Samosatenu u Maloj Aziji pojavila se jedna sekta poznata kao pavlikijani. Oni su povezali maniheizam sa posebnim propovjedima Sv. Prognani od hrisana udruzili su se sa muslimanima i podigli se na ustanak koji je unistio veliki dio Male Azije. Car Kopronimus 741 , kako bi ih oslabio, veinu salje u Trakiju da sluze kao granicari. Jovan Zimices I 969 raselio je drugi dio dolinama Balkana. Od ovog vremena njihova se doktrina brzo sirila. Ores, Sofija, 1989, str. Blgarsiki bogomilski i apokrifni predsavki v anglijskata srednovekovna kultura, Sofija 2001, str. Pod utjecajem ovih dviju doktrina, koje sa sobom nose gnosticko-dualisticke elemente, uporedo sa snaznim antihrisanskim i antifeudalnim tendencijama, bogomilizam se, kao specificna pojava bugarske realnosti, mogao brzo razviti kao sopstvena ideologija i prosiriti kao socijalno-religiozni sistem. Naime, jos sredinom VII vijeka, kada su hrisani bili jos jedinstveni, na prostorima Srednjeg Istoka i Male Azije, popularnost su ponovo zadobili maniheisti koji su posluzili kao ideoloska osnova bogomilske doktrine. Maniheisti su, poslije prodora u Malu Aziju, privremeni smjestaj nasli u Carigradu Konstantinopolju, Istambulu. Jedan dio clanova ove sekte se, preko Jermena, prosirio najveim dijelom Balkanskog poluostrva, dok je ostatak stigao do sjeverne Italije i juzne Francuske. Od jermenskih pavliana i sirijskih maniheista u Bugarskoj su nastali bogomili, u Italiji i Dalmaciji patareni, dok u Provansi u juznoj Franuskoj katari. Kada se govori o uslovima koji su doveli do pojave bogomilizma, bez sumnje treba uzeti u obzir ekonomsko-socijalnu i politicku situacija u bugarskoj drzavi XI vijeka, vremenu kada se pojavila ova hereza. Prodorom hrisanstva u bugarsku drzavu pojacan je i vizantijski utjecaj na pravne i agrarne odnose u njoj. To je dovelo do produbljivnja ekonomske diferencijacije, naglasavanja socijalnih podjela i jacanja kmetstva. Sve to, kao i neprestani ratovi sa tragicnim posljedicama, bili su povod da bogomili nisu mogli povjerovati da su sva ova zla djelo Boga, ve samo Satane. Mislili 64 65 Angelov, Dimitar, Bogomilstvoto v' Blgarija, Sofija, 1969, str. Biljana urevi-Stojkovi, isto, str. Prezviter Kozma druga polovina X vijeka je optuzio bogomile da hule bogatase. Oni propovijedaju da bogatstvo i materijalna dobra poticu od ņavola, a bogaenje putem kamate i nepravde znaci provoņenje njegovih naredbi. Siromasan covjek koji je pobozan i pravedan sigurno e ui u carstvo nebsko. Pavla heretici podvlace one u kojima se istice da svestenici ne bi trebali biti zlatoljupci, niti gomilati materijalna dobra, da ne treba da prikupljaju poreze i kazne, uzimaju mito, i zemlju seljaka stavljaju pod svoju vlast. Ovdje se kao kazna za zelenase lihvare odreņuje vjesanje naglavacke. U uzarenoj masi su postavljeni okrutni knezevi, episkopi, patrijarsi, srebroljupci koji uzimaju kamatu od svoga zlata. Ove propovjedi svakako nisu mogle proi bez utjecaja na drustveni zivot, na okolinu u kojoj su zivjeli i djelovali bogomili. Dovoņenje pod sumnju vjecnost vladavine careva, velikasa i klera, prirodno da nije moglo a da ne ohrabri potlacene mase da smelije razmisljaju o necem boljem i da preduzmu inicijative za promjenu stanja u kojem su se nalazili. Tako se, promjenama koje su se desile u porodicnom i moralnom zivotu, jacanjem graņanskog 66 67 68 A. Po nasem misljenju u okviru ovih utjecaja mozemo traziti i pronai socijalni karakter ovog veoma monog pokreta. Dimitar Angelov smatra da je povoljna osnova za raņanje hereze u Bugarskoj tokom X vijeka stvorena ne samo prisustvom opozicije protiv zvanicne ideologije, ve i iz jednog drugog razloga prema kojem treba usmjeriti paznju, a to je zbog sirenja pismenosti i vaspitanja meņu narodom. On pise: ,,Ali ovo sirenje pismenosti i obrazovanja moze dobiti i drugi pravac i svojim sadrzajem se vratiti protiv svestenstva i vlastele i dobiti formu hereze. Obrazovani Bugarin koji je znao pisati i pjevati bio je u stanju ne samo da izabere i prihvati ono sto propovijedaju ljudi crkve, ve i da protestuje protiv njih, kada na drugi nacin interpretiraju sveto pismo. On je bio u stanju da obrazlozi i suprotne stavove, da pise i govori iz duse, da se suprotstavi onome sto dolazi odozgo. Rasprostranjenost Problem predstavlja i odgovor na pitanje gdje se zapravo rodila bogomilska doktrina. Misljenje da je pop Bogomil zapoceo propovijedati herezu na tlu bugarske zemlje je isuvise uopsteno i moze nas odvesti u razne krajeve bugarske drzave X vijeka, ukljucujui Miziju, Trakiju i Makedoniju. Meņutim, postoje dovoljni razlozi da se prihvati stav da je jedan od glavnih centara u kojem je pop Bogomil, zajedno sa svojim ucenicima, propovijedao herezu bio negdje u jugozapadnom dijelu bugarske drzave, odnosno na prostoru 69 Dimitar Angelov, Bogomilstvoto v Blgarija, Sofija, 1969. Prema Ostrogorskom, bogomilizam je pustio duboke korijene u Bugarskoj, odnosno u Makedoniji. To je dalo priliku da se mnogo lakse i brze sire pogledi suprotni stavovima zvanicne crkve. Jedan siguran izvor ukazuje na to da se tokom X vijeka u ovim oblastima javila hereza. Pominje se i Sveti Naum koji je djelovao u ovim krajevima. Potrebno je naglasiti da je u jugozapadnom dijelu bugarske drzave tokom X vijeka zivio znacajan broj pagana. A paganizam je, kao sto je dobro poznato, bio veoma povoljan za nastanak bogomilizma. Osim pagana u ovim oblastima krajem X vijeka bilo je i Jermena, kao rezultat kolonizatorske politike cara Vasilija II 9761025 , koji je tokom 988-989. Meņu njima bilo je i pavliana. Susret sa pavlianskim dualizmom predstavlja povoljnu osnovu za raņanje bogomilizma koji je po svom osnovnom smislu veoma blizak pavlianizmu. Nije bez znacaja ni cinjenica da su jugozapadni dijelovi bugarske drzave X vijeka, kao rezultat aktivnosti Klimenta Ohridskog i njegovih studenata, pretvoreni u jednu od glavnih obrazovnih sredina kulturnog buņenja. Ovo je bila jos jedna znacajna premisa za javljanje bogomilizma kao doktrine koja se ispoljavala ne samo kroz formu spontanih narodnih pjesama ve i kroz poznavanje svetih knjiga. Okolnosti pod kojima su jugozapadni dijelovi bugarske zemlje postaali centri bogomilizma, mogu se objasniti njenim sirenjem tokom vjekova koji dolaze. Tamo su formirane prve vjereske hereticke opstine protiv kojih je vlast bila primorana ratovati. O snazi 70 Ostrogorski, Georg, Historia e perandorisë bizantine, Tiranë, 1997, str. Istorija Pocetke propovijedanja bogomilizma najvjerovatnije mozemo traziti u prvoj cetvrtini X vijeka, ali prve i sigurne dokaze o ovoj doktrini nalazimo u pismu carigradskog patrijarha Teofilakta u kojem odgovara na pitanja bugarskog vladara Petra u vezi stava koji treba zauzeti prema propovjednicima hereze u njegovoj zemlji. Ovdje su opisana devet osnovnih vjerovanja ovih heretika, bez navoņenja ko su bili njihovi glavni propovjednici i koje su razlike imali u odnosu na stavove prethodnih heretika. Po njemu, ova nova hereza je, u stvari, mjesavina maniheizma i pavlianizma. Ovo svoje ubjeņenje potkrepljuje nizom cinjenica i, istovremeno sa demaskiranjem, upuuje kletve protiv nekada poznatih propovjednika maniheizma i pavlianizma. Kako izgleda, carigradski patrijarh nije dobro poznavao sustinu ove doktrine i vidi je kao jednostavan nastavak dualistickih hereza u Bugarskoj. Oni jasno pokazuju da ona predstavlja izvorni dogaņaj koji se javio na tlu bugarske zemlje. Osim ovoga, kod Kozme nalazimo i prvu vijest o njenom glavnom tvorcu. To je bio bugarski pop Bogomil. Dalje, na Sinodu Borila 1211 proklinju se, zajedno sa ucenikom Mihailom, i njegovi sljedbenici Teodor, Dobri, Stefan, Vasil i Petar. U jednom ruskom izvoru iz XI-XII vijeka citamo da je ,,bio jedan pop po imenu Bogunemil koji je sa uvredama govorio o bozanskom krstu: 'Ako neko namjerno ubije sina cara, moze li biti drag caru?! Govorio je i ovo: 'Ako se molite i ljubite krst, isto tre71 Angelov Dimitar str. U jednom ruskom indeksu iz XV vijeka pominje se Bogomil kao otac i ucitelj popa Jeremija. Nakon smrti cara Petra sjeveroistocna Bugarska je pala pod vlast Vizantije 971. Centar drzave je premjesten u jugozapadni dio. Upravljanje su dobila cetiri sina komite Nikole: David, Mojsije, Aron i Samuil. Oni su oslobodili okupirane sjeveroistocne oblasti i uspostavili prethodno stanje. Poslije smrti svoja tri brata, Samuil je jos vise prosirio svoje teritorije. Pocela je borba na zivot i smrt sa Vizantijom. Bilo je vise bitaka. Sa njegovim nasljednikom na celu Bugari nisu bili u stanju da se bore protiv jaceg i odlucnijeg neprijatelja. Ima potvrda da je tokom ovog perioda bogomilizam bio dosta rasiren i da je Samuil vodio meku politiku prema pripadnicima ove doktrine. Govori se o narodima prevarenim bugarskom, masilijanskom i bogomilskom herezom koja se prosirila u Miziji, Albaniji, Dalmaciji, Iliriku i Srbiji. Vazni dokazi se nalaze u zivotopisu Ivana Vladimira. U uvodnom odlomku srpski knjaz je prikazan kao slavna licnost zbog niza dobrih djela. Izmeņu ostalog, njemu je pripala slava i zbog toga sto je unistio bogomile i heretike masilijane, sto je istrijebio njihove prevare i obnovio pravu vjeru. Ove okolnosti su utjecale da je ojacao bogomilski pokret i doktrina. O ovome svjedoci veliki broj izvora koji nas vode do druge polovine XI vijeka. U bugarskoj apokrifnoj hronici primijetan je utjecaj bogomilske doktrine. Tako se porijeklo bugarske drzave povezuje sa prorokom Isaijem, koji se uz Bozje dopustenje, popeo na sedmo nebo i dobio naredbu od Boga da ode meņu Bugare i povede ih u odreņenu zemlju. Nakon to31 ga, govori se ovdje, cuo sam jedan glas koji mi je porucio nesto drugo: Isaije, moj dragi proroce, idi na zapad do najvisih strana rimkog carstva, meņu jednom treinom Kumana, zvanih Bugarima, i nastani zemlju Karvunsku koju su napustili Rimljani i Grci. Cak i tvrdnja da su car i zena bezgresni potpuno je u skladu sa asketskim shvatanjem. Dalje, za vladare Arona, Mojsija i Samuila, kaze se, da ih je rodila Sveta Marija prorocnica, a da je cara Asparuha odrzala krava. U direktnoj vezi sa bogomilskom propovijedi, pokrenutoj pocetkom XI vijeka u dijelovima Vizantije 1027. Proglasavanje ovih anatema je jasan pokazatelj da je vizantijska crkva shvatila da sa pojavom bogomilizma dolaze ozbiljne prijetnje i da se treba dobro pripremiti kako bi bio unisten a njegovi sljedbenici rastureni. Bogomili ovdje nisu trpjeli samo od vlasti vizantijske crkve, ve i od krstasa koji su krajem XI vijeka marsirali prema Jerusalimu. Sve se ovo desavalo u vrijeme kada se bogomilizam protezao od Plovdiva pa do najjuznijih dijelova Trakije. Sredinom XI vijeka bogomilizam se prosirio i u dijelove Vizantije u Maloj Aziji. U ovo vrijeme bogomili su jako i aktivno propovijedali i poducavali stanovnistvo ovih krajeva temama Opsikon, Kivereoten i Trekoezion. Heretici Male Azije se zovu krstjani ili hristopoli graņani Hrista. Osim ovih imena, ovdje se javlja i naziv bogomili. Tako su zvali heretike Teme Kivereoten najjuzniji dio Male Azije, odnosno zaliv Atalije , kao i u drugim djelovima zemlje. To govori o stepenu popularnosti bogomilskog imena. Pored ovih imena u Maloj Aziji tokom XI vijeka javlja se jos jedno do72 Angelov Dimitar, str. Ovdje je poznato kao ime fundigiagiti ili fundaiti, sto znaci torbonosci a koje je poznato u Temi Opsikon. Ovo ime nisu izmislili sami heretici, ve njihovi protivnici. Osim imena krstjani, bogomili za heretike ovih dijelova Vizantije u upotrebi je i ime masalijani. Izvori jasno govore da se na Balkanskom poluostrvu i u Maloj Aziji bogomili dijele na savrsene i obicne. Prvi zive jedan tezak asketski zivot i bave se objasnjavanjem svojih stavova. Oni su najbolje, cak do detalja, poznavali svoju ideologiju. Drugi su, u najveem broju, bili sljedbenici prvih. Oni mogu, nakon dobrih priprema, prei u redove savrsenih. Bogomili su, isto kao na Balkanu, i u Maloj Aziji bili podvrgnuti velikim progonima. Izvori govore o hereticima vezivanim lancima kako bi priznali svoja vjerovanja i stavove. To potvrņuje svirepost i odlucnost vlasti da ih tretira kao najopasnije kriminalce. Posebni sudovi protiv propovjednika hereze, kao onaj protiv Nila 1092 , potom protiv Vlehernita, protiv monaha Vasila u prisustvu 12 apostola i najvisih vojnih starjesina i njegovo spaljivanje na lomaci na carigradskom hipodromu 1111 , jasno govore o tome. Protiv njih su voņene istrage, prisiljavani su da napuste svoje uvjerenje, odreņivane su im kazne, cak je u tome angazovan i sam car Aleksej Komnen I. O nivou i snazi kojom se sirila hereza dovoljna su sljedea dva podatka. Prema Ani Komneni, Vlahernit, ne samo da je prevario mnoge ljude, ve je uspio ubijediti mnoge poznate porodice prestonice. Dok je monah Vasil, prije spaljivanja na lomaci, na poziv da napusti svoja uvjerenja u zamjenu za slobodu, odgovorio da je ,,... Bogomilizam je poceo ulaziti i u monaske i crkvene sredine 73 A. Kao rezultat toga sredinom XII vijeka pocelo se ponovo govoriti o ovoj doktrini i opet su zapoceli progoni. U odreņenim oblastima, kao u Meglenu u Makedoniji, bogomilizam je poprimio neocekivano vanrednu velicinu i obim. Ilarion je dobio posebnu naredbu od samog imperatora Manuela Komnena, u kojoj apeluje da od bogomilizma treba pocistiti cijelu teritoriju Vizantije. Imperator Manuel Komnen i njegovi saradnici bili su zadovoljni kada su bogomili bacani u tamnice, protjerivani iz zemlje, i nisu se zaustavljali sve do njihovog fizickog unistenja. I pored svega toga bogomilizam nije iskorijenjen. Njegovi propovjednici su se nastavili siriti po selima i gradovima. U jednoj izjavi cuvenog vizantijskog tumaca zakona, Todora Valsamona, pisanoj izmeņu 1170-1180. Bogomili su aktivno djelovali sve do Juzne Trakije, poluostrva Hersonesa kod Galipolja, duboko u Maloj Aziji. U drugoj polovini XII vijeka po prvi put se javlja i ime pataren upotrebljavano za bogomile na Balkanu, narocito za one u Bosni. Uprkos progonima i prijetnjama za vrijeme vladavine Manuela Komnena 1143-1180 , osnovano je nekoliko vjerskih opstina sa svojim rukovodiocima na celu. Jedna od njih je bila u Carigradu i po svemu sudei bila je povezana sa aktivnostima Vasila. Ipak, glavne i najpopularnije su bile opstine dragovita i bugara, obje u 34 Makedoniji, prva zagovornik apsolutnog dualizma i druga neso suzdrzanija. Uznemiren propovijedanjem bogomila, srpski zupan Stefan Nemanja 1168-1196 , odlucio je sazvati Sabor na kojem bi osudio njihovu doktrinu, a pomo je dobio od najvisih predstavnika crkvene vlasti. Heretici su demaskirani, izlozeni anatemi i protiv njih su preduzete najostrije mjere. Neki su osuņeni na smrt spaljivanjem, drugi su prognani, a treima su odreņene razlicite kazne. Oduzeta im je imovina i podijeljena siromasnima. Osim u Srbiji, krajem XII vijeka bogomilizam se prosirio i na Bosnu, u kojoj su bogomili poznatiji po imenu patareni, i u mnogim evropskim zemljama, uglavnom u Italiji i Francuskoj, u jednom pravcu, te prema Rusiji, u drugom pravcu. Tokom vladavine Asena I, a posebno Kalojana 1197-1207 , isto kao i u vrijeme Samuila, zbog okolnosti u kojima se zemlja nalazila, uspostavljen je mir, jedan vid saveza izmeņu heretika i vlasti koji e se zavrsiti ubistvom ovog posljednjeg i dolaskom Borila 12071218 na presto. Sinod iz 1211 godine, kjoji je sazvan na zahtjev Borila, a na kojem je formuliran niz anatema protiv bogomilskih heretika, govori ne samo o angazovanju cara i crkve protiv njih, ve i o visokom stepenu sirenja pomenutog ucenja. Nakon Borila, car Ivan Asen II 1218-1241 zapamen je po miroljubivom stavu i politici razumijevanja prema bogomilskom pokretu. Tokom XIV vijeka u Bugarskoj je roņena sklonost ka jednom krajnje ekstremnom vjerskom praznovjerju. Ucvrstilo se vjerovanje da zemljom vladaju zli duhovi i demoni koji prouzrokuju bijedu ljudi i nagone ih na grijeh i zlocin. Ovo vjerovanje je najbolje iskazano u zivotopisima ovoga perioda. Naime, na pocetku svakog zivotopisa biografije velika paznja poklanja se ulozi ņavola i njegovih demona koji obavljaju opaka i crna djela kako bi unistili i 74 A. Ovo snazno vjerovanje o negativnoj ulozi ņavola imalo je solidnu osnovu u dualistickim pogledima pavliana i bogomila prema kojima je ovozemaljski svijet carstvo kojim upravlja Satana. U vezi pomenute tendencije kroz praznovjerje se sirilo i misljenje da postoje carobnjaci koji djeluju po zapovijesti ņavola. Raznim magijama i cudima objasnjavaju se mnoge katastrofe i tezak zivot, koji su bili predodreņeni. Sirenje vjerovanja u magije i demone usko je povezano sa ozivljavanjem starih paganskih tradicija. Pored njih, u Bugarskoj ovoga vremena, pojavila su se jos dva vjerovanja koja su svakako pripadala herezi: isiaizam, cija je sustina bila obnova direktne veze sa Bogom kao u vremenu kad je on bio u raju i filozofko-teoloska doktrina koja je kao osnov uzimala energiju Boga. Prvi su propovjedali razliku izmeņu biti i sustine bozije energije i kako se odnosi izmeņu covjeka i Boga mogu povratiti pomou jednog temeljnog asketizma, drugi su bit i energiju Boga vidjeli kao jedinstvo koje se ne moze odvojiti. Istovremeno, pisani izvori potvrņuju ozivljavanje bogomilizma u selima juzne Trakije i Makedonije, u manastirima Svete Gore Atosa koji su u to vrijeme pripadali Vizantiji. Protiv dva slucaja pokrenuti su sudski procesi. U drugom slucaju osuņenima su spaljena lica usijanim zeljezom i nametnuto im je progonstvo. I pored toga sto su nastavljene represije protiv propovjednika i njihovih sljedbenika, bogomilizam nije ugusen. Nastavio je zivjeti u novim oblicima, sada sa veim naglaskom na Trnovo, glavni grad bugarskog carstva. To nije moglo biti prihvaeno od strane pravoslavne crkve. Na jednom Saboru sazvanom 1360. Ja se pridruzujem onoj manjini koja vjeruje i pokusava dokazati da je ova doktrina, zapravo hereza, dualizam i nacin da se objasni svijet na dva principa, kao odlika ljudskg duha u kojem u vjecitoj i nepomirljivoj suprotnosti zive esi ņavo i uni Bog. Polazei od ovog logickog stanovista oni misle da bogomilizam nije nestao, ve je nastavio zivjeti, uz takticko povlacenje u odnosu na hrisanstvo, zbog nedostatka osnovne energije, da bi stigao do nasih dana. Tako, Barleti govori o bugarskim hereticima, vjerovatno je rijec o Torbesima Reke kod Debra, koji su sudjelovali u snagama Skenderbega u odbrani tvrņave Svetigrad 1448. Drugi, u Bosni ovu granicu pomjeraju sve do XVIII-XIX vijeka, a ja u pokusati dokazati da bogomilizam u Gori i sada nastavlja zivjeti kroz nacin razmisljanja i djelovanja njenih stanovnika, Torbesa. Sto se tice prisustva bogomilizma na albanskom prostoru, i pored kategorickog poricanja Dom San Zefa75 i Sefeta Hodze,76 sve okolnosti ukazuju na to da se ova hereza i ovdje razvila i da se dugo odrzala. Kako se Albanija mogla spasiti ove epidemije kad znamo da se u njenom okruzenju nalaze Makedonija, Italija, Srbija, Bosna, zemlje u kojima je cvjetala hereza? Sama cinjenica da je Albanija bila tranzitna zemlja bogomila i bogomilskog pokreta je sasvim dovoljna da se ne padne na nivo kategorickog poricanja postojanja hereze. Daleko od ociju hrisanskih centara i centralne vlasti, ove sredine su bile idealne za propagandu i prakticiranje ove doktrine. Druga istorijska okolnost koju treba uzeti u obzir je ta da su albanski predjeli gotovo jedan vijek bili pod bugarskom okupacijom i da je tokom vladavine cara Samuila 997-1014 na albanskoj i dalmatinskoj teritoriji bogomilizam imao jaku potporu. Olga Zirojevi u svojoj studiji posveenoj kriptohrisanstvu pod naslovom Alahovi hrisani dolazi do zakljucka: ,,Proces islamizacije domaeg stanovnistva na balkanskim i drugim prostorima Osmanskog carstva nije isao ni brzo ni jednostavno. Prolazio je kroz vise etapa u kojima su novi muslimani nastojali da sacuvaju veze sa starom verom; najdrasticniji oblik cuvanja stare vere bio je kriptohrisanstvo, a jos rasprostranjenija je bila 'nezavrsena islamizacija'. Postoji misljenje da je mozda bolje govoriti o stepenima kriptohrisanstva nego o nesavrsenoj konverziji ili o pomesanoj religiji koristi se i naziv oblici verskog sinkretizma. I dok su se u prvom slucaju tajno sledili hrisanski propisi, u drugom su se javno cuvali stari praznici i obicaji, uz korisenje svog dotadasnjeg 'nevernickog' jezika. Meņu njima je, meņutim, tesko povui jasnu granicu. Otuda, kao da su u pravu francuski istoricari B. Ben75 76 Hoxha, Shefqet, Kërkime për besime në Lumë, Tirana, 2005, str. Hoxha, Shefqet, Shqiptari Sinan Pasha i Topojanit, Tirana, 2005, str. Ne znam kako je mogue da Albanci ostanu izvan ovog okvira kad je poznato da su oni glavni nosioci ovog fenomena. Bugarski akademik Jordan Ivanov pise: ,,Neki Torbesi u Makedoniji, posebno kriptokrisani u Albaniji, pod utjecajem muhamedanizma, cak su do danas sacuvali cudnu mjesavinu dvovjerstva. Prihvatanjem dualisticke doktrine mnogo ranije su pronasli jak odsjaj na izvorima. Zbog toga su neki nedovoljno informisani hronicari i polemicari, upoznati samo sa spoljasnjom stranom dogmatike ove doktrine, unose zabunu i oko imena sekti. U najveem broju slucajeva oni operisu uopstenim pojmom 'bogomil' kako bi oznacili dualisticke skupine u Bugarskoj. Jedino istrazivanje bogomilizma u Albaniji je ono Dimitra Suteriija objavljenom u casopisu Studime historike 2 u Tirani 1980. Ne zadrzavajui se na veini izvora koje on koristi i cinjenicama koje iznosi, izdvajamo neke njegove stavove, kao sto su: 1. Bogomilizam je pitanje koje nije beznacajno u istoriji Albanije. Albanija je bila jedno od podrucja gdje se javila hereza jos u doba krize sistema robovlasnika u IV i V vijeku. Na pragu Zirojevi, Olga, Alahovi hrisani, Republika, Beograd, 2002, br. Vidi i Hekard: Historia dhe përshkrimi i Shqipërisë së epërme ose i Gegërisë, Tirana, 2008, strf. Postojanje hereze u Albaniji se i danas moze potvrditi u onomastici. Pretpostavlja se da je hereza bila jedan od faktora koji je utjecao na pojavu albanske pismenosti. Posljednji tragovi hereze u Albaniji, kao i u susjednim zemljama, sreemo sve do XVII vijeka. Tada je Mark Skura, arhiepiskop Draca, preobratio u katolicanstvo dva sela heretika Mirak i Polis u okrugu Elbasan danas u okolini Librazda. Ovo se dogodilo 1640. U pismu se daje naredba arhiņakonu Draca da se bori protiv hereze kako bi bila unistena. Ostali podaci koji su direktno vezani za herezu govore o njenom sirenju u Al baniji te o saradnji izmeņu albanskih heretika sa onima iz Bosne. Shënim mbi herezinë mesjetare në Shqipëri, Studime historike 2, Tiranë, 1980. Budui da se nalazi na idealnoj raskrsnici susretanja ljudi, robe i ideja, nije mogla izbjei kontakte sa razlicitim ideoloskim, politickim, filozofskim i vjerskim utjecajima koji su se ovdje ukrsali. Ljuma se nije mogla spasiti ove infekcije budui da je gotovo cetiri stoljea naizmjenicno padala pod vlast Bugarske, Vizantije i Srbije, u vremenu kada je bogomilizam bio jako rasiren i kada je borba protiv njega bio najvei problem crkve i drzave. Nije se mogla spasiti, jer su sva naselja, izuzev Kuksa, bila pod jurisdikcijom pravoslavne crkve, a bogomilizam bio frakcja, odnosno sekta hrisanskog obreda. Dalje, kako je bilo mogue da se Ljuma spasi kada se granici dvjema oblastima zarazenim ovom doktrinom, kao sto su Gora i Debar. Konacno, kako bi se utvrdilo kao neutemeljeno kategoricko poricanje, dovoljno je citirati samog S. Hodzu koji kaze da ,,... Sto se tice kvaliteta ove pojave, ne mozemo kazati nista ukoliko ne uzmemo u obzir istorijska kretanja i ako Ljumu ne posmatramo kao jednu od najvaznijih oaza u kojoj je doslo do visebrojnih etnickih promjena. Ve je prihvaeno misljenje da je doslo do napretka procesa romanizacije u nekim oblastima Dardanije nakon rimskog osvajanja koje je trajalo nekoliko vjekova. Prema Noelu Malkomu jedna takva oblast je razdvalaja rane Bugare i Srbe i latinogovornike koji nisu bili odmah unisteni, ve su, naprotiv, bili ojacani novim izbjeglicama pridoslih iz sjevernih oblasti. Ovom barijerom, kojom je onemoguen kontakt izmeņu Srba i Bugara, istrazivaci objasnjavaju postojanje velikih razlika izmeņu srpskog i bugaro-makedonskog jezika. Zastitna kruna vrhova Kosova mozda je bila od koristi za njih, jer je planinski rimski put od Kosova do albanske obale sa nekoliko latinskih toponima sacuvanih do danas, kao sto je npr. Puka, izvedena od 'via publica' moze povezati sa drugim dijelovima latinstine. Ovaj utjecaj nije bio podjednak u svim dijelovima, negdje se osjetio vise a negdje manje. Njegov smjer kretanja poklapa se sa onim kojim su isle vojne legije. Dakle, slijedio je primorski put i puteve na kopnu koji topografski ne ometaju prolaz. Malcolm Noel, Kosova një histori e shkurtër, Prishtinë-Tiranë, 2001, str. Mile, Jakov, Raca shqiptare, Tiranë, 1995, str. Ljuma, vazan cvor na putu Lissus Naissus Thesalonik, prije Puke se moze uzeti kao tipican primjer romanizacije. Rijetko gdje se moze nai toliko latinskih toponima i drugih tragova, koji su posljedica ovog procesa, na jednom tako malom prostoru kao sto je trougao Zur Kuks Koljosjan, sto u stvari cini i srce Ljume. Polina i Brut su bili dvije tacke za odmor i zabavu Rimljana. Kuks je bio centar preko kojeg su se non stop skelom na obje strane Bijelog i Crnog Drima prevozili putnici, vojne trupe, stoka, roba i drugo. Sve ovo su osiguravali i sluzili posebni civili. Kod ljumske kule, na glavnom dijelu puta Lissus Naissus Thesalonik, granaju se dva strateska pravca: Dolina Vana Polog Tetovo i afa Koljosjan Kala e Dodes Debar. Latifundija zemljisni posjed koloniziran na prostoru Gostil Nanga90 kao i rudnik eņan bile su dvije tacke koje su imale vazan ekonomski znacaj i sluzile za zadovoljenje potreba rimskih vojnih trupa. Banja Nanga govori o rimskim stanovnicima ili romaniziranom sloju koji je ekonomski mogao priustiti ovaj luksuz. Kako bi se obezbijedio ovaj strateski vazan i takorei vojnicki trougao, sluzila je kalaja Pece koja je bila i administrativni i crkveni centar, tvrņava Gradiste, Kaljaja Busat, rimska stanica u Dolini Vana kao i oblasna policijska stanica u Zuru. Na ovom prostoru se nalaze latinski toponimi Kuks, Udha Puka, Nderpuke, Brut, Vana, Polina i dr. Përzhita Luan, Kukësi vështrim arkeologjik, Tiranë, 2004, str. Od 31 sela ove oblasti potvrenih kao srednovjekovna naselja u turskim katastrima 1571, 1591. Od oronima mogu se pomenuti Zminec, Galaic ili Gjalicë, Koritnik, i dr. U Lomji smo identifikovali Kepi Shillaftë, u Gostilu: Tarance Kodra e Zabelit të Premë AMK. U Sticni: Fusa e Paskasave, Ara e Tejkit, Kroi Buc, Boze, Mali i Galices. Kutia Historikët re fshatrave. U Guri: Pralist, Guri i poljakut, Spraon, Rodinat e Sojme AMK. Kutia e historikëve të fshatrave, B. Doslavec, Bratalajke, Krdzanojca, Zarovec zavorec , Mijan, Bunare AMK. Vukodlak, Vampir pripadaju fondu slavenske demonologije. U jednoj od balada zabiljezenih u Ljumi, jasno je naznaceno jedno naselje u kojem se nalazi mahala potura i Albanaca, u vrijeme kada su oni zajedno zivjeli. Tu se pominje djevojka poturesa i Potur Mahala. Neprihvatanje Hasanove majke da se njen sin ozeni Mejremom, djevojkom poturesom, govori o neprihvatanju i odvajanju jednih od drugih. Smatramo da nije slucajno ni to sto neka susjedna sela Caljane zovu Torbesima. I istorijski zapisi o gore pomenutim selima govore o ranije doseljenim stanovnicima. Znacajna je i cinjenipatkua, porot, cekic, staraplak, sakice, teslice, kopac, lehe, zakos, kose, zeg, seleg, rud, skapejt, zdajke, zatke, zatek, zaslon, rogoze, stan, bacice, celnik, okola, przenice, jaz, prglen, gost, gostit, kos, postaci, hore, valavice, argac, ornajce, posek, bubrek, mrcejne, postat, raskapite, vade, vadit, trt, trtan, kutel, kolan, skeke, opinge, opaske, grdit, skopit, lice, stol, ploce, grabuje, vatr, verige, pijavice, matice, korube, kosare, probe, kosist, strehe, kapice, tok, breg, lise, hasik, rogozine, kocke, poter, stom, vrel, trup, sane, temlik, lese, lesnice, kosere, kotlac, koromane, ob, guse, zagusi, kotar, obor, zabel, plug, kozar, lum, be, lahusa, luat, pudit i dr. Prema nasem misljenju pocetke procesa slavizacije mozemo traziti i nai u drugoj polovini XII vijeka. Isto tako potvrņujemo da doseljenici nisu bili Srbi ve Torbesi. Jer, to se dogaņalo u vrijeme prije nego sto su Srbi okupirali Kosovo. Srpski kolonisti se jos nisu ni nastanili na ove prostore, dok su Torbesi Gore, sto je potvrņeno, ve bili stacionirani naseljeni u njihova danasnja naselja. Sto se tice albanizacije ona se, na jednom sirem arealu ciji je dio i Ljuma, po svemu sudei i prema nisljenju mogih naucnika dogodila u dva talasa. Ovo tvrde Milan Suflaj,98 Roberto Almagija,99 Karlo Tagliavini,100 Stadmuller101 i Jakov Mile. Jakov Mile, isto, str. Ostali dio sela je dosao iz Sticne. Iz sela nije bilo pokretanja ljudi. Jedino je zbog kuge nestao rod Murtajni. Najvei dio sela se odvojio od Sticne... U selu zivi sest rodova fisova : Cenaj, Hasaj, Sulaj, Murataj, Hazir Selmanaj, Sopaj. Najstariji rod su Sopaj. Kasnije su, kazu, dosli Mata i Dida iz Mirdite i postali sluge kod bega. Nakon izvjesnog vremena braa Mata i Dida su iz porodicnih razloga ubili bega Harmisa i zauzeli njegovo mjesto. Zemlju su podijelili meu sobom. U selu Prebreg zive 4 glavna roda: Mat-Muja, Dida, Halaci i Kovaci. Osim ovih ima jos nekoliko manjih rodova koji su zadrzali ime roda odakle su pristigli, kao na primjer Nedzi, Mica, Duraku, Peca i dr. Prema usmenom predanju smatra se da je najstariji rod Mat-Muja jer su Mata i Dida bili braa i kada su se podijelili formirali su dva roda po imenu njihovih predaka, tako da je ispalo da je naredni rod poslije Dide i Mat-Muje bio rod Cupa. Nakon ova tri roda doselio se rod Kovaci, smatra se da su dosli iz Rapce koja je na 1 sat hoda iza granice. Stanovnici ovoga sela i danas su zadrzali ovo prezime kao na primjer Buc Kovaci koji je zivio u Rapci. Halaci su se odvojili od roda Cen Sulje koji se spustio u Domaj, posto je bio sluga kod Dide. Dida je bio u zavadi sa efailom Nergutinom. Prvak roda je rekao da e ga ubiti ukoliko mu daju zemlju. Posto su se dogovorili meu sobom, Halaci je ubio efalija Nergutina i uzeo zemlju Dide. Smatra se da je ime Halac dobio po zanatu kojim se bavio Piri Mensur Halac , odnosno, da su se bavili pamukom i izradom jorgana. Rod Nedzi pretpostavlja se da dosao je iz Sticne. U eanu zivi pet rodov, a to su: 1. Rod Nergut koji je dosao iz Skadarske Malesije prije 1400. Rod Dzahu je dosao iz Skadarske Malesije u isto vrijeme, 3. Rod Mice je nepoznatog porijekla, 4. Rod Rusta je nepoznatog porijekla, pretpostavlja se da je autohton, 5. Rod Taci je dosao iz Seta iz sela Bardoca, 6. Rod Mojneg, cije je porijeklo nepoznato, iselio se u Istambul i nije ostavio potomke... Rod Mice, prema usmenoj predaji, dobio je dozvolu da se nastanii u ean. Njihovi preci su upotrebljavali narodne instrumente kao sto su zurle, bubnjevi, kavale i dr. Prema predanju, ovaj rod je dobio dozvolu da se naseli u ean, ali je njihov predak morao da se popne na vrh Kamene Doline, pusti bubanj i tamo gdje se bubanj zaaustavi, tu e se sagraditi kuu. I danas se ovo mjesto zove Lama e Rames. Ne zna se kud je otislo stanovnistvo Fsejaka. U Bojdanu je ostao samo jedan unuk. I sada postoji u Bicaju rod Bojdani. Busati su zauzeli mjesto u Busatu kod Skadra. Takoer se govori da su u ranije doba na podrucju naseg sela postojala tri sela: Trsenak, Kolovoz i Spanak. Na mjestu gdje su bila sela nalaze se temelji kua, metalni predmeti i glineno posue. Na mjestu gdje je sada suma nalaze se zidovi kua koje su nekad postojale. Ovi znaci se nalaze i unutar sela i istocno od sela. Prica se da su ranije drva za ogrev sjekli na zapadnoj strani. Isto se govori da se stanovnistvo ovih sela pokrenulo ka istoku zbog meusobnih ubistava. Prvi koji su se odselili bili su Trsanaku i Kolovozi, dok su Spanaku jos neko vrijeme ostali uz pomo Klodzinara, sela koje se nalazilo ispod vrha Galaica u Ljumi. Prica se da je rod Spanak bio primoran da se iseli zbog jakih vjetrova, zbog cega se i danas koristi izreka Lelekukuspani... Porijeklo nasih sela je albasko. Prvi nas predak dosao je iz Fana, iz mjesta koje se zove Dzudz Bici, i nastanio se u mjesto koje se zove Osmanaj. Imao je tri sina: Canu, Mustafu i Osmana. Nasi seljani su sinovi Mustafe. Iz sela se iselio dio stanovnika oko 1800. Neke porodice iz mahale Basa su se iselile u Pobreg i formirali posebnu mahalu koja se zove Neci i koja je danas dio naselja Pobreg. U Sticni danas zivi 7 rodova, a to su: 1 Basa, 2 Trota, 3 Voka, 4 Cengu, 5 Adzami, 6 Muja, 7 Murati. Najstariji rodovi u ovom selu su Basa i Cengu. Svi rodovi su doseljenici. Jedan dio je dosao iz Reca kod Debra kao Trota, Voka i dr. Selo cine tri roda koji nisu u rodbinskim vezama. Jedan rod se zove ana, koji se u drugoj polovini XIX vijeka doselio iz Bicaja u kojem jos imaju rodbinu. Rod Musalara, kazu, vuce korijene iz abra kod Vilje po cemu je i selo dobilo ime, dok Musalari ne znaju tacno odakle su dosli... Najstariji od svih, kazu, su Musalari. Svi rodovi su doseljenici. Pal je stigao zajedno sa svojom zenom Marijom, sto se, izgleda, dogodilo sredinom XV vijeka posto je Vejsel Przita znao izbrojati sva kolena. Pal se naselio uz mali potok koji razdvaja danasnje dvije mahale Suljaj i Przitu, posto je mjesto bilo zastieno od vjetra. Koliko je ovo vjerodostojno potvruje i naziv jednog mjesta koje se zove Lama e Palit. Izgleda da je Pal ubrzo zatim umro, posto se govori da je Marija odgojila dvoje sirocadi Veyu i Mata, koji su se kasnije podijelili. Veza je ostao tu, dok je Mata presao na lijevu stranu potoka. Dakle, imamo dvije kue. Posto je Marija bila jedina odrasla osoba, stanovnici susjednih sela su naselje prozvali Morina, a ovo potvruje i starac Vejsel Przita. Sto se tice roda Durak oni su se doselili kasnije. Prica se da je prvi iz ovog roda dosao iz ef Morine Kosovo i to je bio Kocina. Izgleda da je ova migracija bila zbog krvne osjete. Od Kocine je formirana mahala Durak, koja obuhvata i dvije kue na kraju sela i koja se zove Durak i Zi Crni Durak i ovo je ostalo tako jer je imao crnu boju koze. Kocina je kao porodica pobjegla u Vrbnicu, posto je bila u zavadi sa Vezom. Kocine su zemlju ostavili Sedu, Duraku, Aliji i Redzi. Veza je formirao danasnju mahalu Suljaj, jer se njegov nasljednik zvao Sulj, dok je Mata formirao Przitu. Dakle, u ovo vrijeme ovo stanovnistvo je konvertiralo u muslimane, kako izgleda zbog utjecaja turske vladavine, posto su u pocetku ovi rodovi bili katolici. To potvruje i mjesto koje se nalazi u vrhu sela i koje se zove Kisha e Arës Dan Asllanit Crkva na njivi Dan Aslana. Tako je nastalo danasnje selo Morin. Ime roda Przita, prema kazivanju Sadika Redze, je postalo tako posto su Duraki jednom nozevima napali porodicu Mate. U to vrijeme bilo je i spaljivanje kua, i, kako izgleda, jedno dijete je izgorjelo sprzilo se u licu, te se zbog toga citava mahala prozvala Przita.... Istref Przita, nasljednik Mata, govori da je mahala Przita bila u zavadi sa Bosom koji je ubio nekoga iz njihove mahale i da ne zna odakle su dosli. Selo od davnina ima sedam rodova, a to su: Gremizi, Grose, Demolar, Ljac, Ferati, Sahe, Ademi. Kao najstariji rod u nasem selu smatra se rod Gremizi. Nekoliko jacih clanova napustili su ovaj rod i danas zive u selu Vlasnje na Kosovu Jugoslaavija. Rod Grose je dosao iz Koplika kod Skadra zbog krvne osvete, zaposjeli mjesto pored Gremiza i bave se poljoprivredom. Rod Demolari je dosao iz Sile kod Morine i zauzeo mjesto pored Grosa. Rod Ljaci dosao je iz Ljaca kod Puke i zauzeli su mjesto pore Grosa. Rod 51 Ferata dosao je iz Radese Jugoslavija i po zanimanju su kovaci. Rod Sahe je nastao tako sto je jedna zena po imenu Saha uzela muza iz roda Rusta iz eena. Rod Ademovih je dosao iz Suroja, zauzeo je mjesto na zemljistu Ksovice. Saha mu je ponudila brak, ali je on odgovorio da je smatra sestrom. Ovaj se rod bratski priblizio rodu Sahe i udaljio od Ksovica, pored kojih su do danas ostali njihovi temelji. Veina stanovnika su rod Husen-age Stekuta, osvajaca oblasti koji je dosao u vrijeme fetiha, tj. Njegovo pravo porijeklo je arapsko, zapravo persijsko. Kada je Sulejman Sah, Turcin, stigao u Rumeliju Balkan jedan od 80 njegovih konjanika bio je Husen-aga, koji je od domaeg stanovnistva dobio nadimak Steku, tj. Kada je Husen-aga stigao u Kolosjan, nasao je prazno mjesto. Zatekao je samo jednu kuu, Hoda, koji je presao na islam i tu ostao. Meutim Kolja, kao prvak sela zajedno sa ostalim ziteljima, napustio je mjesto i stigao u selo Senin kod Fana Mirdita. Husen aga je u braku sa zenom iz Stambola imao samo sina Mehmet-agu. Mehmet je imao dvije zene. Imao je dva sina, jednog lijepog, drugog tamnoputog. Veina stanovnika u selu su Korbe i Bulice. Dosljaci u selu su Hasi, iz Hasa, zatim ubice koje su bile pod zastitom Husen-age i kojima je dodijelio zemlju. To su tri roda: Rate, Omuri i Visi. Ovdje se nastanila jos jedna porodica iz Mamze, Oruci. U drugoj kui se nastanila Sofija, koja je timarila konja Husen-age. Zacudo, i danas postoji samo jedna kua. Postoji i legenda o livadama Dardze koje je Husen-aga poklonio Dzudz Biciju kada mu je obeao erku. Kada je doslo vrijeme udaje, djevojka je rekla ocu: - Koji es mi dio zemlje pokloniti? Dau ti Livade Dardze. Djevojka je rekla: - Oce, dao si mi pustu zemlju na kojoj se samo stoka napasa. On je prokleo, rekavsi: Ko se hrani na pustosi, pust e i biti. Stoka koja unistava ove pasnjake, bude i sama unistena. Ubistvo Husen-age Stekuta: Husen-aga je putovao sa nekoliko momaka iz Ujmista susjedno selo koji su ga upitali gdje e biti granica izmeu njihovog sela i Kolosjana. Na ovaj nacin Husen-aga ih je zelio ostaviti na drugoj obali 52 Drima, gdje su imali veliki komad zemlje, dok su na strani prema Kolosjanu dobili samo komad zemlje zvane Malene. Zbog ovoga su se Ujmistani zainatili i nou ubili posjekli Husen-agu. Njegov mezar se nalazi u Ujmistu. Borba zbog granice izmeu dva sela nastavljena je do kasno zbog cega je proliveno mnogo krvi... Rod Spahi: Sinan Mehmeti iz roda Bulice je putovao od kue prema Solunu Seljaniku i prolazei pored Tikvesa naisao je na azdahu koja se bila isprecila na putu. Turska vlada je sa obje strane puta postavila straze kako ljudi ne bi prolazili ovuda i kako ne bi bili unisteni. Straza je htjela zaustaviti i Sinana, ali se on nije obazirao na njih i nastavio je put. Sinan je zamahnuo sabljom, odsjekao joj glavu i ubacio u torbu. Vijest o ovom dogaaju brzo je stigla do Sultana koji je pozvao Sinana u Adrianopolj, prestonicu Turske u ono vrijeme. Posto je vidio glavu azdahe, sultan ga je upitao sta zeli. Posto je Sinan isprobao sve konje, i posto se ni za jednog nije mogao odlucitii, sultanu je kazao da drugoga konja ne zeli, ve trazi da se njegov konj izlijeci. Sultan mu je dodijelio titulu spahije cime mu je pripala desetina svega u oblasti Tikvesa. Sinan je bio obavezan da kao konjanik ucestvuje u svim borbama gdje je bilo potrebno prema uslovima koji su gore navedeni. Tako se, sa koljena na koljeno, nastavilo sve do vremena sultana Mahmuta, reformatora Turske, koji je janjicarima i spahijama ukinuo privilegije koje su imali. On je Sinan cijeli svoj zivot proveo u Kolosjanu u kojem je i sahranjen. Njegov mezar se nalazi u turbetu u Kolosjanu zajedno sa mezarom dervisa Ismaila Deda Bulice , njgovog roaka. Datum smrti je oznacen na nisan-kamenu. Okolo se uzizu brda koja mjestu daju izgled jedne duboke jame i stite ga od zimske hladnoe. Kao takvo mjesto je veoma pogodno za zimovanje stoke. Prvi koji je stigao u ovo mjesto iz Tejdrina bio je cobanin koji se ovdje spustio zbog zime, ali se tokom ljeta ponovo vratio u Tejdrinu. U to vrijeme se ovo mjesto, po svemu sudei, zvalo Soponejke, ali je porijeklo imena nepoznato. Cak i danas mnogi stari ljudi mjesto zovu Dome Soponejka Domet e Soponejkit. Poslije vise zima cobanin koji je stanovao u Soponejku podijelio se sa braom i stalno nastanio na zemlji pored puta cime je formirao prvu porodicu u novom 53 selu, koje je kasnije postalo iskljucivo stocarsko, odnosno ovcarsko selo. Jos od tog vremena stanovnici Domaja su poznati po tradiciji cuvanja ovaca. Cak do prije pedesetak godina u ovom selu bilo je mnogo porodica koje su drzale velika stada ovaca. I danas u selu ne postoji porodica koja nema ovaca, ali su stada rijetka i sa manjim brojem ovaca. A sto se tice imena Domaj, smatra se da je nastalo po imenu popa Doma u vrijeme dok je selo jos bilo hrisansko. I danas se izmeu dvije mahale u selu nalazi brdo koje se zove Kodra e Kishes Crkvino brdo. I danas se na tom mjestu nalaze ostaci ljudskih kostiju koje svjedoce da se pored crkve u kojoj je bio pop Dom nalazilo groblje. Vidi i Hoxha, Qamil. Nakon odreenog vremena ime se mijenja i postaje Resk. Dok Mal Cene, nekadasnje selo sa ovim imenom, koje je sada dio sela Resk, ima ovo porijeklo: U davno vrijeme u selo je stigao ehaja sa ovcama na zimovanje. Ali te godine zima je bila ostra i ehaja, cije je stado brojalo 300 ovaca, je ostao bez hrane za stoku. Zbog toga su mu sve ovce pocrkale. Jedino su psi prezivjeli, jer su jeli meso crkotina. Stanovnici sela su porijeklom iz Dzana kod Skadra. Mjesto je osvojio Kukli-beg koji ga je kasnije poklonio Haoliju debarskom pasi da njime vlada. Haoli je trazio erku Kolja koji je stanovao u Guri Kuqu Crvenom Kamenu kod Ljure. Kolja nije prihvatio Haolija za prijatelja. Tada je Haoli svojom vojskom opkolio kuu Kolja i ugrabio njegovu ker. Iz ovog razloga su dva brata, Kolja i Pepa, pobjegla. Tada je Kolja stigao u Draj Rec. Kasnije se pomirio sa Haolijem koji mu je dodijelio zemlju na kojoj je i danas. Zajedno sa Koljom dosao je i njegov stariji brat Pepa... U pocetku je selo imalo samo dvije kue: Kolje Koljine i Pepe Pepese. Kasnije je stigao i eta iz Gura Kua kod Ljure koji je ubio svog neprijatelja i nastanio se u Ljusnu... U selu Ljusna zivi 8 rodova. Najstarija su tri roda: Peposi, Koljini i ete. Peposi su se povezali sa Manima, Koljini sa Cikom, Bibom, Carem, Muratom i Dervisom. Ova naselja su formirana prije sedam koljena. Porijeklo sela se objasnjava tako sto su dosle dvije osobe Pepa i Heren koji su bili u sluzbi begova Pape. Tu su formirane prve mahale Pepe i Hereni koje i danas postoje u selu. Doseljava se i rod Gase porijeklom iz Tropoje, koji su na pocetku stanovali u Arasu mjestu koje se i danas nalazi na obroncima Galaica Gjalice. Vremenom su stanovnici ovih mahala sisli kod Krojnat e Malit jer su ih proganjali begovi Pape. Begovi Pape koji nisu podnosili Gase, bili su primorani da se odsele u Kosovo Polje. Gase, zajedno sa rodovima Pepe i Hereni formiraju selo po imenu Nanga kao skraenicu imena ,,Krojnat e Malit. Kutia Historikët re fshatrave. Stanovnici ovih sela su se zbog ratova iselili i promijenili mjesto. Ostali su i do danas temelji kua i groblja. Nepoznato je u kom su pravcu otisli. Kazu da su se iz Bogdana iselili u Skoplje. Fsej se smatra da je iseljen u danasnji Kolovoz. Ne zna se tacan pravac iseljenja Busata, ali se pretpostavlja da su otisli u Skadar. Kolovoz se iselio u danasnji Kolovoz. Za Brati se ne zna pravac iseljenja. Oni su se iselili, jer je postojao zakon po kojem je ubicao morao da napusti mjesto i ostavi ga zrtvi. Ovo kako bi se zaustavila dalja ubijanja i osvete... U mjestu zvanom Kajme prije 450 godina postojalo je selo koje se zvalo Fsej. Selo je bilo u dobrom ekonomskom stanju. Stanovnici su se bavili stocarstvom i poljoprivredom. U to vrijeme je u selo stigao jedan beg iz Horosana danasnji Iran kojeg je poslao sultan. Ime bega je bilo Husen koji je po dolasku u selo kupio jednu zemunicu koja je nazvana Fsej Husen-bega. Husen-beg je bio izaslanik sultana i administrator ovoga sela. Husen-beg je imao zenu i dvoje djece, djecaka i djevojcicu. Djecak je bio stariji, djevojcica mlaa. Njihova imena nisu poznata. Fsej je imao blagu klimu, te je Husen imao puno slugu i prijatelja. Posto je kupio jednu zemunicu, pobratimio se sa svim seljanima i uspostavio sve zakone u selu. Jedan sluga po imenu Dzudz Bici je bio katolicke vjere. Dosao je kao sluga u kuu Husen-bega. Bio je snalazljiv i naocit momak. Sin bega je stigao za zenidbu, ali je i erka stigla za udaju. Beg je odlucio da istoga dana ozeni sina i uda erku. Sinu je vjerio djevojku jos ranije, dok erka jos nije bila zarucena. Kada je odredio dan svadbe i pokupio svatove koji e ii po mladu, pocelo je veselje. Prije nego su krenuli po mladu, svatovi su igrali u dvoristu. Tada se beg sjetio odluke koju je nekad donio da e istoga dana zeniti sina i udavati erku. Pozvao je zenu i rekao 55 joj je: ,,Idi pozovi erku i reci joj da izabere jednog od svatova za muza odmah. Djevojka je odgovorila: - Ja za muza zelim uz Bica, ovog naseg slugu. Tada je begova zena prenijela svom muzu odluku erke. Begu se to nikako nije svidjelo, ali posto je mnogo volio erku, odluci da joj ne pokvari zelju, pozva slugu i rece mu: Pripremi se, ozenies se mojom erkom. Ovaj posao ne biva, ja djevojku smatram svojom sestrom. Beg je navaljivao i nije odustajao od svog prijedloga, te je sluga zatrazio dodatno vrijeme. Rekao je: ,, Daj mi 24 sata dozvolu dok odem do svoje kue i da pitam svoje ljude. U roku od 24 sata vratiu se ukoliko budem ziv. Ukoliko se ne vratim, znaj da nisam ziv. Selo je je ocu i majci kazalo da se sluga moze ozeniti, jer nema nicega loseg u tome. Poslije 24 sata sluga se vratio kod bega i saopstio da prihvata da se ozenit njegovom erkom. Djevojka i beg su bili veseli zbog ovoga i zapoceli su stvari kako bi sluga postao musliman.. Najprije su ga sunetisali, promijenili mu ime i dali novo ime Dervis. Nakon svadbe sluga je napustio selo Fsej i preseliose u susjedno selo, oko 2 km nize, koje se danas zove Mustafaj, danasnja kua Seljama Kurdine. Sluga je jos prvog dana nakon zenidbe sa svom imovinom koju je dobio od bega presao da zivi dolje. Sutradan rano ujutro Husen-aga je naredio zeni da pogleda kako izlazi dim iz odzaka oba para sina i mlade i erke i zeta. Dim iz odzaka begovog sina isao je pravo nagore, dim iz odzaka erke i zeta izao je u stranu. Beg je odmah zakljucio: ,, Dim iz odzaka sina ne pokazuje dobar znak, dok onaj kod erke i zeta pokazuje jako dobre znake. Beg i njegova zena su preselili. Potom su i sin i njegova zena umrli. Dervis je krenuo da uzme bogatstvo svoga punca, ali selo Fsej nije dozvoljavalo, te je morao otii u Dzudz u oblast Fan, u svoje selo, i zatraziti pomo. Seljani su prihvatili da ga pomognu, ali pod uslovom da pokretnu imovinu uzmu za sebe, a da on zadrzi samo imanje. Posto su se slozili, povelu su mnogo snaznih muskaraca naoruzanih sabljama za borbu i 200 mazgi kako bi natovarili robu koju e uzeti. Nisu dosli kao vojnici, nego kao prosjaci. Napali su iznenada i nou i sve unistili, poubijali i zapalili. Svi koji su se mogli spasiti pobjegli su odatle. Natovarili su 200 mazgi i otisli u Dzudz... Seljani oko sela Bicaj Canaj, Osmanaj, Mustafaj koja su ono vrijeme bila zajedno obraivali su zemlju u Busatu. Njive Busata su sijali zitom i svakog 56 proljea su zene znjele organizirano. Tokom dana su znjele, a nou se vraale u svoja sela. Selo Busat je bilo veliko i u njemu je bilo mnogo mladia. Mladii sela Busat su se poceli ruzno ponasati prema zenama koje su znjele. Zene su znjele i vezivale snopove, dok su mladii iz Busata sjekli vezice. Tako je bilo danima. Pored puta od Busata prema njihovom selu bilo je puno dudova cije su se grane sirile iznad puta. Uvece bi se momci iz Busata popeli na dudove i gaali dudinjama zene koje su se vraale sa njiva. Njihove samije su bile uprljane. Zene nisu govorili o ovom dogaaju kako se ne bi izazvala svaa, nego su nastavile da rade i svakog dana ponovo vezivale juce- rasnje snopove. Jednoga dana, dok je nosila rucak zenama, jedna je djevojka primjetila posjecene vezice. Zapitala je zene ko je to ucinio. Zene su odgovorile: ,, Momci iz Busata, to nam cine svakoga dana, ali nismo kazivale da ne bi doslo do zavade. Djevojka je pojurila iz Busata i najveom brzinom stigla do sela. Djevojka je bila iz roda Braha. Otisla je i pronasla Ali Braha, covjeka u godinama ali odvaznog. Ali Braha je plasti sijeno na mjestu na kojem je danas kua Muharema Teme. Djevojka je glasno povikala: ,,Djeca se poigravaju sa vasim zenama, dok vi plastite sijeno. Skocio je sa stoga i pozvao selo na borbu. Mnogo je ljudi krenulo za njim. Usput se sreo sa Muhirdarom covjekom iz danasnje Sinamate. Muhirdar je bio na konju. Kad je vidio kako ljudi izbezumljeno jure kako bi sto prije stigli u Busat, pitao ih je: ,,Kuda ete? Tada je i on krenuo za njima i savjetovao ih da rade na sljedei nacin: ,, Mi emo otii kao na dogovor, ali ako je potrebno onda emo ratovati. Kao znak za pocetak e biti kada ja jednog udarim stapom, tada bi trebalo zapoceti tucu. Momci iz Busata su izgovorili teske rijeci Muhardaru i ostalima. Ovaj je jednog udario stapom i borba je pocela. Bilo je mnogo mrtvi dok su prezivjeli krenuli u nepoznate pravce. Tako se iselio Busat... Na ovom mjestu je bio i Brati, cak je, kazu, imao 40 kua. Zavada sa selom Brati se dogodila ovako: Zene iz sela su jednom nedjeljno prale rublje na potoku i izvoru Mustafe. Uvijek kada su zene prale rublje, mlada djeca iz Bratija su odlazila tamo i bacala rublje na zemlju pjvajui ruzne pjesme. Bilo je prijateljskih dogovora da se ovo vise ne dogaa, ali se isto ponovo desavalo. Onda se jednoga dana podiglo selo Bicaj i borbom savladalo selo Brati. Ostavili su samo dvije porodice koje su bile mirnije i od njih je nastalo danasnje selo Brati. Borbom je raseljeno i selo Bogdani. Ostala je samo jedna kua od koje su nastali Sehleri. Prica se da su borbom raseljena i sela Kolovoz i Spanak, te je tako dobijena danasnja teritorija sela. Bilo je borbi i sa Mholom, ali se oni nisu iselili ve su i danas tu. Prica se da su se ljudi, kada je zavladala bolest kuga, pokrenuli u brda 57 kako bi se spasili ove epidemije... U selu zive sljedei rodovi: Bogdani, Bilali, Fezalari, Sinamati, Nuhialari, Krdzalari, Brate, Brahe, Halile, Mehmete, Hodzalare, ane. Pretpostavlja se da je porijeklo rodova ovakvo: Can je imao tri sina: Hasana, Mehmeta i Brahu. Smatra se da je imao i anu, ali je ovaj ispao bledunjav. Hasa je formirao veliku mahalu sa troje djece: Ismailom, Bilalom i Nuhom. Ibrahim je imao dva sina Matu i Aliju. Od Mate su danasnji Sinamati a od Alije Hodzalari. Od Bilala su danasnji rodovi Bilale, Fezalare i Barjaktare. Nuhija je ostavio rod Nuhijalare. Mehmet, drugi sin Cana, je ostavio danasnje rodove Murate i Kadriju. Danasnje Brahe su od Brahe od kojih su se odvojili i Sokoli, dok je, kazu, ana amidza ovih rodova. Tako, prema kazivanju, ispada da je bio cas brat Cane, cas njegov sin. Rodovi: Bogdani i Brati su starosjedioci. Krdzalari znaju pretke do jedanaestog koljena racunajui i malu djecu. Za Mustafaj: Na teritoriji na kojoj se danas prostire selo Mustafaj, prema legendi, bilo je manjih naseljenih centara. Tako sjeverno od sela, na obodu planine Galaic Gjallica , i danas se mogu vidjeti tragovi temelja sela Brate koje je imalo preko 30 kua i koje je nestalo u vrijeme kada se pocelo razvijati selo Bicaj. Najvea kua Causa iz Brata je zauzeta od strane Sadik Dzeljilj Mustafaja zajedno sa Zenelj Hasom. U selu je ostala samo jedna kua koja je bila u prijateljskim odnosima sa Mustafajima. Danas su od te kue nastale jos 4 -5 drugih koje zovu Brate. Na jugoistoku se nalazi centar u kojem stanuje rod Fejak. Stanovnici ih zovu Fehake 7-8 kua. Silom su protjerani iz Bicaja, ne znaju gdje su otisli. Na jugu je stanovao rod Muholjaj, koji su ovdje pristigli oko 1200. Danas je to jedna mahala u nasem selu. Ovaj rod nisu protjerali Bici. Narod prica da je oko 1550. On je bio iz Persije. Nakon nekoliko godina uzeo je jednog slugu iz Mirdite koji se zvao Dzudz Bici. Vremenom se Dzudz Bici zaljubio u erku Husen-age, Lejlanu. Kada je ovo stiglo do usiju Husen-age, ovaj daje erku Dzudzu, daje mu komad zemlje u Bogdanu, jednu kravu i promijenio mu je ime u Dervis Bici. Tako se ozenio i nastanio u mjesto koje se danas zove Mustafaj. U jednoj drugoj varijanti kaze se da je Dzudz Bici bio sluga kod Bogdana rod koji je ovdje zivio prije Dzudz Bicija koji otisao kod Husen-age da trazi njegovu erku za Dudza Bicaja. Husen-aga mu je daje i ovaj se nastani u mahali Osmanaj. Dervis je imao tri sina koji su se zvali Hasan, Mustafa i Osman. Kad su sinovi porasli, podijelili su se, tako da je Hasanu 58 pripao dio na kojem se danas nalazi selo Canaj, Mustafi dio na kojem je danas selo Mustfaj a Osmanu dio gdje je danas selo Osmanaj. U ovom selu se nalazi i grob Dervisa Bicija. Rod Bici je nastavio da se brzo siri i mnogo je ojacao. Pomoglo im jeii to sto su bili planinci, a s druge strane pomogla im je i Mirdita. Tako je zapocela borba sa susjedima, cas pravedna cas nepravedna, tako da su jedan za drugim protjerani susjedi kao sto su Busati, Brati, Fejaku, Spanaku, Trsenaku, Kolovozi, Reci i dr. Danasnje selo cine pridosli stanovnici iz sela Canaj, Mustafaj, Gabrice, ukupno 7 rodova. Selo nije imalo poznato ime, ve je poznat samo po imenu roda u oblasti. Dzudzi je bio mlad. Proveo je nekoliko godina kod Mahmut-age. Kako izgleda, ostavio je dobar utisak. Mahmut-aga je htio pojacati prijateljstvo tako sto je slugi ponudio svoju erku za zenu. Momak je bio povrijeen od age, pa je djevojku nazvao svojom sestro. Dudz je bio visok, lijep. Doslo je vrijeme za zenidbu. Dosla mu je prilika i srea da se ozeni erkom Husen-age Stekuta. Prema usmenom predanju Husen-aga je bio iz Horosana u Persiji. Bio je poslat kako bi prosirio turski utjecaj u ovoj oblasti. Nastanio se u danasnji Kolosjan kako bi odrzavao veze sa prvacima mjesta. Husen-aga je imao jednog sina i jednu ker. Kada je zenio sina, pozvao je na svadbu i Mehmet-agu. Mehmet-aga se pripremio da ucestvuje na svadbenom veselju. Sa sobom je, pored ostalih, poveo i mladog Dzudza Bicija. Na erku Husen-age Dzudz je ostavio snazan utisak i jako joj se svidio. Zatrazila je dozvolu od oca da se uda za njega. Otac joj je dozvolio i na taj nacin je nastala veza izmeu Husen-age i Dzudza Bicija. Prije toga se, uz dozvolu rodbine, Dzudz Bici preobratio u muslimana. Svadbu je pomogao i Mehmet-aga koji se nastanio u Danasnji Mustafaj. Tu se obavila i svadbena ceremonija. Husen-aga se interesirao za sudbinu erke i zeta. Izasao je da vidi kako odzak izbacuje dim. Govori se da je dim izlazio na sve strane, cak i prema dolini u kojoj su danasnja sela Canaj, Osmanaj, Mustafaj. Husen je zakljucio da e par napredovati i da e se mnogo rasiriti. Usmena predaja je potvrena tako da 59 unuci i praunuci Dzudza broje oko 300 kua i tri sela. Dzudz je poznat po imenu Dervis, nakon prelaska na islam. Imao je tri sina, Cana, Mustafu i Osmana. Kada su porasli i podijelili se meu sobom, zauzeli su razlicite oblasti. Mustafa je ostao na mjestu i tu je selo Mustafaj. Can je naselio mjesto Canaj, Osman selo koje se danas zove Osmanaj, tako se rodilo ime naseg sela Osmanaj. Kasnije je ovaj predaje Kukli-begu uz rentu da je koristi. Tada je ovo mjesto bilo bogatije, bilo je obraslo sumom i povoljnije za stocarenje. Nisu postojale sadasnje surove dubodoline. Kukli-beg je bio zavisan od Hodzolija. U to doba je Hodzoli trazio da se ozeni erkom Kolje koji je stanovao u Ljuri Guri Kuc. Kolja nije prihvatio za prijatelja Hodzolija. Tada je ovaj opkolio selo Ljusna u Ljuri gdje je zivio Kolja sa bratom Pepom. Oni su unistili selo, uzeli erku Kolje, ali su Kolja i Pepa pobjegli. Po nagovoru djevojke cije je ime nepoznato Hodzoli je odlucio da se pomiri sa Koljom i Pepom. Nakon jednog sporazuma Kolja i Pepa su prihvatili prijateljstvo. Hodzoli im ja kao nagradu dao mjesto na kojem su danas sela Ljusna i Zal-Ljusna. Oni su ovo mjesto tako nazvali prema imenu mjesta iz kojeg su dosli u Ljuri Gura Kuc. Tako su nastali rodovi: Pepos i Koljin. Kasnije su pristigli jos neki rodovi kao na primjer eta koji je takoe zivio u Gura Kucu. On je, nakon jednog ubistva, napustio mjesto i naselio se u Ljusnu u kojoj su ve dosli Pepa i Kolja. Kasnije je, takoe iz Ljure, dosao Ciko koji se udruzio sa Koljom i nastavio da zivi zajedno sa njima. Iz Selite je dosao Cara i udruzio se sa etom. Od ovih rodova poticu svi rodovi u Ljusni. Svi rodovi su dosljaci, dok su neki rodovi kao Mane grana od Pepe. Rodovi Lesi, Biba, Lika poticu od rodova Kolja i Cika, dok su su rodovi Ljasi i Murati proizisli od rodova eta i Cara. Rod Simon i rod Nikoli su dosli iz Krasnia u Mirditi u Kalis i onda u Guru. Rod Donje Mahale je stigao iz Bosne u Mirditu, zatim u Kalis i najzad u Guru. Zbog ovih promjena nase se selo prosirilo i kue su razbacane. Nase selo je promijenilo mjesto iz Kalisa u Guru. U nasem selu su tri roda: Sajme, Nikole i Donja mahala. Najstariji rod je Donja mahala. Svi rodovi su dosljaci iz Kalisa. Selo ima ove mahale: Boje, Drize, Sehlere, Prende, Sahine, Marke, Noke, Sulje, Kece, Ljite, Sufe. Najstarija mahala je Boje. Kao sto su bili katund zaselak, katun oci, Madzari, Kolja, Bolta, Steku i Peci. Ova sela su napustena jos u starpo vrijeme jer ljudi nisu bili u stanju da prezime. Prica se da je u davno vrijeme neki otac, koji je imao tri sina i koji je bio dosljak, tokom zimskih mjeseci silazio u toplije krajeve. Isao je cak i do Turske i drugih zemalja. Jedne godine, dok su se djeca pripremala za odlazak, otac im je rekao: ,,Prije nego odete obezbjedite mi sve sto je potrebno za zimu. Ovdje je rano pocela zima sa velikim snijegom i mrazom. Starac, kako bi sinovima pokazao koliki je snijeg pao, pokrio je jedan dio snijega i mraza granama. Kada su sinovi dosli krajem maja, ispricao im je kakva je zima bila tu. Na tom mjestu nisu smjeli ostati tokom zime, te su odlucili da napuste ovaj kraj. Djeca su poslusala svoga oca i natovarili konje stvarima koje su imali i pobjegli u pravcu Tetova i Skoplja gdje i danas zive. Ovo svjedoce i zidine starih kua u centru sela od kojih je jedan dio zatrpan trnjem. Vidje se i slavine cesama sa kojih su punili vodu, te mjesto na kojem su cuvali usjeve. I sadasnji put je na mjestu staroga puta. I staro groblje je kod Fsare, dok je groblje oca kod Ara e Kotare. Pote, 4 Ljoci, 5. Rod Paljus , koji sacinjava glavni dio sela, dosao je iz Orosa u Mirditi. Odatle su se prebacili u centar sela i kasnije, poveanjem sela, pomjeraju se zauzevsi polovinu sela. Rod iname je dosao iz Suroja i, najprije, naselio sjevernozapadni dio sela koji se zove Groblje. Rod Pote je dosao iz sela Bustrice i odvojio se od roda Rokoman iz ovoga sela. Prvo su se nastanili na sjeveru sela na mjestu zvanom Stepija e vjetra Stara kua. Odatle se prebacuju u centar sela. Rod Ljoce je dosao iz Ujmista. Ovaj rod je od pocetka na istom mjestu. Rod Ferataj je dosao iz Kalisa Gestenje Prije sto i vise godina njihov prvak je stigao u selo. Bio je prijatelj sa Rahmanom Pote. Selo mu je dodijelilo komad zemlje tako da je on postao stanovnik sela Paljus. Kutia e historikëve të fshatrave, Palushi, R. Tri roda su danas tu, dok se jedan ugasio. Ta 4 roda su: Kolja, Grboli, Draa i Kovaci. Porijeklo ovih rodova nije sa sigurnosu utvreno. Sada je selo uveano jer su dosli i drugi rodovi kao sto: Hasa, Ljita, Sahini i Jata. Prica se da su ovi rodovi dosli iz Berise i nastanili se u Has. Iz Berise su se, neki, naselili u Kalis, Vilju i tek onda u Mat61 randz. Ovdje su stigli pred oko 150 godine 8prije 5 koljena. Govori se da je nekada selo bilo vee, ali da ga je unistio neki Kukli-beg koji je bio iz Opolja Jugoslavija. On je pobio i posjekao mnogo ljudi u svim oblastima. Narod govori da je unistio sjeme narodu i da se u selima Vilje samo jedna porodica spasila. Selo je stradalo i od jedne bolesti koju narod zove mortaja kuga. Narod se razbjezao u brda i planine. Narod prica da su bile dvije kuge Velika i Mala. Prva ide Velika, a za njom i Mala. Velika zove Malu i govori joj da e je cekati na putu. Mala odgovara: ,,Cekam te kof Sejh Osmana u Fsatu selo udaljeno sat i po od Matrandza. Sejh je bio sposoban, pa je uhvatio Mortaju kugu. Ona se molila sejhu da je propust na drugu stranu. Tako se bolest udaljila. Selo je u pocetku bilo na juznoj strani, kasnije se prosirilo na sjever i istok. Prije pet vjekova bila je velika bitka sa Kukli Olinom u kojoj je stradalo citavo selo. Jedan dio sela se tada iselio u Italiju, Grcku Tursku itd. Poslije je u selu vladala bolest kuga mortaja iza koje su u selu ostale samo 4 kue. Odvajanje ovog sela od nekog drugog sela ne pamte ni najstariji ljudi u selu. Od sela su se odvojile samo neke mahale i formirale selo sa imenom Baruc. Selo Vilja ima ukupno 5 rodova: Dragosi, Hase, Tote, Jate i Bile. Najstariji rod su Dragosi. Rod koji se ugasio je Cejci. Rodovi koji su se djelimicno iselili su Tote i Hase prije 60 godina. Oni su otisli u selo ee Tota , dok su Hase otisle u selo Matrandz Bustrica. Govori se da su Seferi, prije nego sto je selo preslo na islam, bili popovska kua a da su Toleni bili zamjenici popa. Nakon dolaska islama, Seferi je postao imam dzamije i tu je duznost obavljao dugi niz godina, dok je Mezini bio njegov pomonik mujezin u dzamiji. Isti objekat koji se koristio kao crkva, dok je selo bilo hrisanske vjere po svemu sudei pravoslavne , ista se koristila i kao dzamija sa neznatnom adaptacijom od onog vremena do nedavno. Ostali rodovi su dosljaci. Prvi iz rodova Bici i Sehu brae meu sobom su dosli iz sela Ara od roda Doc prije deset koljena. Za ovaj rod se kaze da su bili ljubomorni u cuvanju granica sela. I danas se cuje Vari i Lales Grobovi Lalinih , tri groba na granici sa susjednim selimana jedan na granici prema Lusni, drugi na granici prema Bustrici i trei na granci prema Krue te Bard. Prema kazivanju ovaj rod je nestao prije 6 koljena zbog epidemije. Rod ac za koji se ne zna kako je nestao. Rod Vrajni za koji se, takoe, ne zna nista vise. Rod Tusa se iselio iz ekonomskih razloga. Rod Tolja se posljednji iselio iz ekonomskih razloga. U ovoj oblasti napustena su sela: Sula Kalis zbog klizista. Selo je imalo 300 kua. Ostao je samo Bajram Ahmeti. Svi ostali su otisli u Jugoslaviju. Letni Cale se iselilo prije nekoliko godine i otisli su u Skoplje. Pobjegli su zbog kraa koje su se bile ceste u to vrijeme. Ovo selo su cesto krali, jer je imalo mnogo stoke. Selo je imalo 90 kua. Zahvatila je jedna bolest po imenu Murtaja kuga i pokosila vise od polovine sela i ostalo je samo 35 kua. Rodovi Dure i Vlke su najstariji rodovi. Lale su iz Reca, Tole iz Debra, Brese iz Arna. Nestali su rodovi: Capri, Visi, usi, Mamci i Cosi iz nepoznatih razloga. Kad su se ljudi naseljavali govorili su da zive na obodu planine buze mallit. Tako je nastalo ime nasega sela. U pocetku selo je bilo veoma malo. Ali, kako pricaju stari, vremenom su se ljudi doseljavali i stvarali nove mahale tako da je selo dostiglo broj od 100 kua. Najstariji rodovi u selu Buzmade su: Dure, Brese, Vlke, Hode, Mate i Tole. Rod Dure je najstariji od svih rodova. Prema predanju ovaj rod je ovdje naseljen prije 700-800 godina iz Gura Kuca zbog ubistva. Rod Brese je stigao iza Dura iz Preze kod Tirane i nastanio se u njihovoj blizini. Rod Vlke je dosao iz Debra. Rod Hoda je dosao iz Arna. Rod Lale su dosli prije 400-500 godina iz Reca. Rod Mate je porijeklom iz Mata. Rod Tolja je dosao iz sela Blice u okolini Debra. Kao sto je gore receno dolaskom ovih rodova selo je poraslo. Meutim, kasnije, zbog teskih ekonomskih uslova i raznih bolesti mnoge su porodice izumrle, dok je jedan dio iseljen u okolne zemlje. Mnoge mahale i rodovi su potpuno nestali u vrijeme kuge koja je harala selom. Nestali su rodovi Tesi, Capli, Momzi. Tako je 63 najvei dio ovih rodova pomro, samo je nekoliko njih prezivjelo i bilo je primorano da se iselu van zemlje u Tetovo, Skoplje, Rodusu i dr. Ovo se dogodilo prije 500 godina. Prema usmenom predanju oni su bili hrisani i iza njih su dosli muslimani. Cak je postojala i jedna crkva sto potvruje da su ovdje prije zivjeli hrisani. Na zapadu sela bio je jedan mali katun u kojem je zivio rod Dune. Ovaj katun je potpuno nestao. Prica se da su mnogi ljudi ostali neukopani zbog epidemije koja je harala krajem. Prezivio je samo jedan starac koji je kasnije umro, tako da je katun potpuno nestao. Ovo se dogodilo prije 300 godina. I danas se vide ostaci ovog katuna. I mjesto zvano Kulote je bilo naseljeno, ali posto ga je zahvatila kuga i ono je ostalo pusto. Na istoku nekadasnjeg katuna je polje sa imenom Vraje. Za Calje: ,,Treba napomenuti da je katun Vau nekadasnje ime sela Calje prije mnogo godina imao 91 kuu i katun Matrandz je imao 40 kua i imali su zasebna starjesinstva. Kada su se Matrandz i Calje iselili i kada seu se obe strane smanjile ujedinili su se i danas postoje kao jedan katun Calje-Matrandz. Najstariji rodovi su Ivane, Mesojate doseljeni iz Grike Mura kod Peskopije , rod Matrandz doseljen iz Alije u okolini Peskopije, rod Sehleri iz okoline akovice, dok su rod Koke od istog roda koji danas zivi u katunu Skinak. Rodovi koji su se potpuno iselili su: Kice, Mance, Maroji, Letne, Lole, Barne, Marsenje, Vraje, Kovace, koji su iseljeni prije oko 200 godina u Gostivar, Skoplje, Tetovo. To potvruju unuci ovih rodova koji su napustili katun. Ovdje je bilo i starosjedelaca, ali se sada niko od njih ne nalazi ovdje. Sadasnji stanovnici su rodovi koji su kasnije doseljeni. Govori se da je selo imalo vise od 70 kua. Sastoji se od rodova onih najstarijih Kalece, Kacupe i Bocane. Od ovih rodova nije ostala nijedna kua, jer su svi iseljeni u Tursku, Skoplje i druga mjesta. Govori se da su se iselili zbog zime. Govori se da je neko iz roda Bocan na dan urevdan, koji je 6. Te su godine odlucili da napuste svoje mjesto. Vjeruje se da su drugi rodovi napustili mjesto zbog Kukli-bega i da su otisli u Italiju, Grcku i druge zemlje. Kukli-beg je bio turski pasa kojeg je narod zapamtio po strogoi. On se zakleo u vjeru i zaprijetio da e svakom posjei glavu. Pozvao ih je u Prizren i tako ura64 dio, kako bi dao poruku ostalima. Kao tragovi ovih rodova su toponimi kao Kroi i Kalece, Varret e Kacupe, Arat e Bocane, Muret i Stanet e Bocane. Govori se da je i Mortaja kuga unistila selo prije 500 godina. U selu danas zive ovi rodovi: Mani, Skurti, Puci, Tota, Kotari i Mezini. Najstariji rodovi su Mani i Skurti, a nesto kasnije su dosli Puci, dok su Tote i Kotari ovdje stigli prije 3-4 koljena. Rod Mezini je stigao iz katuna Fsat prije 40 godina i sastoji se samo od jedne kue. Nepoznato je odakle su dosli rodovi Mani i Skurti. Smatra se da su Puci dosli iz Hasa, mada ovakav rod ne postoji u Hasu. Mana i Puca ima i u katunu Zimer blizu Peskopije. Rod Tota je iz Vilje i stigao je prije 4 koljena. Prvi iz ovog roda je bio Kurt Tota. Dosao je ovdje sa cetiri svoja sina. Rod Kotari je stigao iz Kalisa prije 4 generacije. Za Baruc: ,,Nase selo ima ove rodove: Hase, Dragosi, Tota, Bila. Najstariji rodovi su Dragosi i Hase, dok je najmlai rodovi Tota i Bila. Selo ima tri mahale: Baruc, Hase, M'zuz. Najstarija mahala je Baruc, dok su kasnije naseljene mahale M'zuz i Hase. Dosli su prije pet koljena. Za Brekinje: ,,U oblasti koja zahvata i selo Brekinje, na sjeveru se nalazilo selo sa imenom Borovjan. Ovo je selo nestalo od kuge. Jos se tu mogu vidjeti gomile srusenih kua kao ona Papuca Caje obuara , te na jugu Borovjana grob Hazraute zene... Selo Brekinje je naseljeno mjesovitim stanovnistvom. Jedan dio cine starosjedioci, dok su drugi dio dosljaci iz Skadarske Malesije iz Koplika i iz sela Skeze ili Skeje. Stanovnistvo cine rodovi Velje, Dafkua i Ljece. Ovo su najstariji rodovi u ovom mjestu. Prije 300 godina ovim redom idu generacije pojasevi : Celja, Isljam, Mitra, Haziz, Ljami Isljam , Ljeza, Haziz, Isljam, Nebija, Ljutfija. Prvi koji su stigli iz sela Skeze su: Celja, Alija, Mani zajedno sa njihovim ocem Skejom. Legenda o njihovom iseljenju iz Skoze je ovakva: Starac Skeja je jednog dana pozvao argate. Od susjeda je uzeo jednu zdjelu posudu kako bi pripremio veceru. Susjed nije htio dati zdjelu Skeji pod izgovorom da e mu je ovaj razbiti. Skeja je dao rijec da e, ukoliko se zdjela slomi, napustiti mjesto i iseliti se. Za nesreu zdjela se razbila. Sutradan je Skeja, kako bi odrzao datu rijec, napustio svoj kraj i krenuo na put. Poslije nekoliko dana putovanja stigao je do jednog mjesta na kojem je napravio kolibu od slame gdje se danas nalazi selo Brekinje. Starosjedioci Velja, Dafku i Ljeca, saznavsi za njegov dolazak, prihvatili su ga u svoj kraj jer, su ga smatrali covjekom koji drzi zadatu rijec. Sutradan su, prema 65 obicaju, seljani izasli da vide kako izlazi dim iz Skejine kolibe. Po predanju dim je formiro jedan pravi stub a potom je dunuo vjetar koji je dim raznio na sve strane stigavsi i do drugih sela u dolini. Seljani su povjerovali da e se rod Skeja siriti i napredovati. Njegovi nasljednici kojih je bilo 5 brzo su se razvili, tako da su se dvojica nastanili u Topoljane i koji su poveali broj kua tako mnogo da je ukupan broj djece i potomaka Skeje dostigao gotovo 300. Meu najstarijim rodovima su Velja i Ljeca koji su dio roda Zuberola i roda Dafku, dok su ostali rodovi dosljaci iz sela Skeze iz okoline Skadra. Iz sela Brekinje nestali ovi rodovi zbog ratova i raznih bolesti: Visalari, koji su oslabili rodove Ljece i velje. Od roda Alialara se iselio podrod Kejalari i nastanio se u Tetovo u periodu 1913-1916. To potvruju i rusevine crkava koje se i danas nalaze u blizini sela. Te rusevine su: 1 100 metara juzno od sela; 2 1500 metara zapadno od sela; 3 na jugozapadu od sela nalaze se ostaci starog grada poznatog po imenu Gradiste. Istocno od sela su rusevine jedne tvrave koja je sluzila za odbranu grada. Ostaci tvrave su oko 2 kilometra od sela. Ali, kada je Turska okupirala Albaniju, stanovnici sela su se iselili i selo je jedno vrijeme ostalo pusto. Tako je Sultan Mehmed II teritoriju ovog sela poklonio kao feud Kukli-begu. Govori se da su sadasnji stanovnici ovog sela dosli iz raznih oblasti Albanije i cine 4 glavna roda: Basaj, Tocilaj, Nokaj i Mataj. Ovi rodovi su usli na posjed bega kao zemljoradnici i formirali novo naselje koje su susjedni seljani nazvali makedonskim jezikom Novo Selo. Rodovi su dosli: Base iz Sticne kod Kuksa, Tocile iz Kruezija kod Puke, Noke iz Cidne kod Peskopije i Mate iz sela Ljise kod Burela. Meutim, kasnije nisu priznavali bega kao vlasnika posjeda. Zbog toga je beg sklopio dogovor sa turskom vladom koja je poslala bimbasu sa 100 vojnika da pohvata protivnike, bega kao sto je bio Isuf Tocila sa druzinom, kako bi ih internirao u Arabistan i njihovu djecu odvede u sultanovu vojsku. Ali ih bimbasa nije mogao ubijediti, nego su organizovali cijelo selo i okrenuli puske na vojsku. U borbi je poginulo 30 turskih vojnika i oficira ciji su grobovi i danas pored seoske dzamije na kojima su mermerni nisani na turskom jeziku i na kojima je i datum kada se zbio dogaaj Alaturka Rumie 1132 i od ovog dogaaja ima 247 godina. Od ovog vremena begu je oduzet ciflik od seljana, koji su ranije bili njegovi poljoprivrednici, i zemlja je postala njihovo vlasnistvo. Kutia e historikëve të fshatrave, B. Za Topoljane: ,,U staro vrijeme ovo selo je bilo od stanovnika katolika sastavljeno od ovih kua Ismail Batali i Trkaljac. Oba su imali zasebne rodove i od ovih rodova danas je 7 kua od roda batali i dvije kue roda Trkaljaca. Rod Batali je promijenio ime u Imcalari, dok se rod Trkaljac zove Karadza. Rodovi Batali i Trkaljaci su ve zivjeli u selu kad su iz Skeja ili Skeza blizu Koplika kod Skadra pokrenulo petoro brae od kojih su se dvijica nastanila u Topoljane: Hasa i Ahmet koji u pocetku nisu imali neke nesporazume sa Trkaljacima i Batalima. Ahmet i Hasa su se mnogo prosirili i njihov rod sada broji 200 kua. Od ovih kua se 1929. Selo Topoljane cine 9 rodova: Tahiralar, Ahmetalar, Ismailalar, Miftaralar, Hodzalar, Brahimlar, Imcalar, Karadze i Sahitlar. Najstariji od ovih rodova su Imcalar i Karadza. Ostali rodovi su dosljaci i potomci su brae Hasa i Ahmeta. ZaTuraj: ,,Prema predanju ovo selo je i ranije bilo naseljeno, ali su preci ovoga sela pobjegli i ostavili mjesto nenaseljeno. Izgleda da je selo ponovo ozivjelo kada je dosao rod Sulolar prije pedesetak godina. Nakon ove porodice i neke druge porodice su ovdje izgradile bacila stanove da bi kasnije nastavile da u njima borave i tokom zimskih mjeseci. Tako je formirano naselje Ture Turaj. O porijeklu imena postoji vise legendi. Seljak je vise puta pokusavao da zasije njivu, ali nije uspio zbog stalne promjene temperature i vremenskih prilika, tako da je nakon devetog pokusaja uspio i mirno izgovorio: ,,Turi, turi! Za Strez Strezevo : ,,Selo se sastoji od 6 rodova: utaji, Sehleri, Mustafaji, Tahiraji, Osmanaj i Seranaj. Najstariji rod su Sehu. Za utaje se kaze da su dosli iz Novog Sela. Za rod Tahiraj kazu da je iz Topoljana i da su tu imali bacilo stan i da su se vremenom tu nastanili za stalno. I za ostale rodove se govori da su dosljaci, ali se ne zna tacno odakle su stigli. Postoji mjesto ne 67 Do 1530. To nas navodi na zakljucak da se ova promjena dogodila izmeņu ovih godina, odnosno u vremenskom razdoblju od 41 godine. Ovo kratko vrijeme u kojem je, prema dokumentima, doslo do ove promjene navodi nas na misljenje 1 da je to bio prethodni razvoj koji je u ovoj godine dobio samo odraz u dokumentu, 2 da je to jedan kalk koji je sluzbeno posredovan i 3 da je to jedna druga mogunost kada znamo da ime Ljuma kao tokojem je bila crkva sa zidovima i grobljem. Kazu da je nekada selo bilo pravoslavno pa su ostaliovi znakovi. Selo je dozivjelo promjene tokom vjekova. Jedan dio naseg sela se iselio u vranje Jugoslavija. Iseljenje se desilo prije jednog vijeka... Danas u selu zive 3 roda: Hoda, Boboci i Tose. Najstariji rod su Hode. Rod tosa je dosao kasnije iz Busata kod Skadra. Za dva preostala roda nema podataka odakle su stigla, posto su najstariji. Za Kolovoz: ,,Prema narodnom predanju govori se da je selo Kolovoz bilo kod Trsene, pa je jedan dio stanovnistva bio primoran da napusti svoju zemlju i potrazi novo staniste. Stigli su na ovo mjesto i nazvali ga imenom starog naselja Kolovoz. Iseljavanje iz Trsene kod Bicaja dogodila se zbog krvne osvete meusobnog ubistva... U ovom selu su zivjeli i drugi ljudi prije formiranja sela Kolovoz, ali nije poznato kuda su otisli. U naselju Mijan pronaeni su zidovi kua za stanovanje koji govore da su u njima zivjeli ljudi. Ovi zidovi se zovu Zite, jer se po dijalektu ovog sela mur zove zit i od toga su i Zite. I kod stare skole su stanovali ljudi, ali se ne zna kuda su otisli... U selu su 4 glavna roda: Kolje, Bibe, Nelje i Teodori. Najstariji rodovi su Teodori Berise. Ova dva roda su gotovo u potpunosti nestala. Od Teodora je ostala samo jedna kua, dok su ostale 12 kua stradale u vrijeme Austrije. Isto se dogodilo i sa rodom Berisa, od kojih je ostala samo jedna kua i to u Borju. Ovi rodovi su se ugasili zbog gladi, siromastva i zbog nemanja nasljednika.
Bosanka Sam i Volim Momka iz Srbije! Roditelji Zele da me Udaju za Drugog!
Od susjeda je uzeo jednu zdjelu posudu kako bi pripremio veceru. Covic-Plenkovic Mihovil, posjednik god. Gi8seppi?a Marti?8zzi stasala X5 8 doba procvata talija?ske ?0Ai>?0l ?5 svijesti 8 Istri. On rece, da bi dolikovalo narodu hrvatskomu, a napose Matici, da podade narodu jednu veliku zbirku, kojom bi se mogao pred svijetom ponosito predstaviti. Uvjerise se, da jest, jer je ta molba joste godine 1839. Citaonica je dobila kraljevu odluku njegdje u polovici mjeseca oktobra. Z o r i c Josip, zupnik na Prozorju god. Na vatru bi se posula psenica i reklo: Rodilo na drvetu i kamenu i polju vinovu! Spominjasmo, da je njegova osnova prevelika, da ce tre- bati vise godina, da nas narod zlovoljan radi tolikoga neploda Matice ceka brzi i svjezi napredak drustva na novom osnovu. Svaki odbor ima svoga podpredsjednika, svaki ima svoje sjednice, ali mogu se sastati i u skupne sjednice pod predsje- danjem drustvenoga predsjednika. Posebno su apostrofirani vjernici mada njihovo pravo na vjersko uvjerenje nije sporno koji ģostavljaju posao Cim im svecenici zazvone na sva zvonaĢ. Pag Otok: Crljenko Juraj pok.
[Gay oglasi Valjevo|Zdrava krava|Karta Anđela ljubavi]
Oznake: net.hr
komentiraj (0) * ispii * #
