Reject of Society

You play with razors and it hurts, it hurts as you face your fears

Mrzim sve te tvoje prazne riječi i obećanja. Možda imaš dobre namjere...ali neznaš na kog si naletio.

Ja sam kao droga. Na početku sam divna. Činim te sretnim. Trebaš me. Navučem te na sebe. Zbog mene bi sve napravio. Voliš me najviše. Želiš samo mene i nikog drugog. Onda gubiš sve zbog mene. Svi te ostavljaju. Shvaćaš da sam smeće ali nema povratka. Navučen si jako. Želiš izaći ali ne možeš. Samo si moj. Jako želiš izaći. Sve pokušavaš ali uvijek mi se vraćaš. Želiš me natrag. O da. Bez mene si ništa. Haha.
Puštam te da izađeš. Onda si kao liječeni narkić. Za tebe nema mjesta. Potpuno si sam. Postao si ništa. Potrebno je jako puno truda da me preboliš. Jako puno ljubavi da me više ne trebaš. Jako puno mira da me zaboraviš. Ali to je nemoguće. Mene se ne zaboravlja.

Ali svaki put kad odeš...srušiš moj svijet. Navučem se na tebe jednako kao i ti na mene. I budem uništena. Svaki put. Kao sad.
Bolim li te jednako kao ti mene? Možda. Možda još više.

Ne želim to ponovo. Ne. Never again.
Ali znam da će biti. Ne mogu protiv sebe. Znam da ću biti povrijeđena, sama, uništena ali ne mogu se kontrolirati.

Stojim potpuno sama. Negdje ispod zemlje. Gdje mi je i mjesto. Čekam tebe? Nadam se da ćeš doći. Ali ne dolaziš. Naravno.
Prolaze ljudi. Osjećam njihove osuđujuće poglede na sebi. Znam što govore svojoj djeci. Molim te nemoj postati kao ona. Ne želiš valjda biti takav. Ne želiš valjda ovdje završiti.
Kako je tanka granica koja me dijeli od uništenja. Moje misli od potpunog sloma. Moje stanje od ludila.
Kako je tanka granica koja dijeli dobru curu od zle gadure.

Osjećam to sve odjednom. U isto vrijeme mogu biti sve. I dobra, pristojna, pametna curica i slomljena genserska klošarica. Ali zapravo sam ništa. Izgubljena u svojim lažima. Sama stvaram sebi svijetove i zabrijem da su stvarnost. Ne želim da ljudi znaju previše o meni. Zbog toga se povlačim u sebe. Skrivam svoju istinu. Ono šta njima dajem su obične laži.
I'm all of nothing.